O autorici
Ovog puta odbijam objaviti svoje pravo ime, ali možete me zvati Evelyn. Evelyn Dobbin, punim lažnim imenom i prezimenom.
Ulazim u 23. godinu svog života i nisam najsretnija zbog toga jer imam osjećaj da to donosi i određenu odgovornost koju još nisam spremna prihvatiti. I nisam sigurna da ću ikada biti. Jako volim Balaševića (ne na onaj izlizani način na koji ga danas vole sve 15godišnjakinje) i divim se njemu i njegovom radu. Odrasla sam uz njegove pjesme i neću promijeniti mišljenje o njemu, ma kako se svijet mijenjao.
Uglavnom hodam svijetom sa širokim osmijehom i trudim se biti pozitivna kod stvari kod kojih je to imalo moguće. Sretno sam zaljubljena i uživam u toj vezi koliko god mi se to dopušta. Vjerujem da je moja potraga prestala onoga trenutka kad sam njega upoznala. Nadam se da će i ostati toliko dobro. Puno čitam i puno pišem, to mi pruža neizmjerno zadovoljstvo, a rado uživam i u prirodi. Pa to je uglavnom sve što smatram bitnim.
Što tvrde mudraci:
"Meni je draža opasna sloboda nego mirno i sigurno ropstvo."
J.J. Rosseau
"Tajna slobode počiva u hrabrosti."
Perikle
Što tvrdim ja:
Slobodan si onoliko koliko vjeruješ u to i sami odgovaramo za svoju slobodu. Uvijek se trebamo truditi dosegnuti još veću visinu, uvijek se vinuti dovoljno visoko da imamo čist pogled na svijet, a da ne boli ako padnemo.
Što tvrde mudraci:
"Voljeti nekog znači pristati da ostariš sa njim."
A. Camus
"Ljubav ima dvije pratilje: dobrotu i strpljivost."
D. Alighieri
Što tvrdim ja:
Ljubav je temelj svega. Života, za početak. Svima nam je potrebna, ma što tvrdili. Ljubav sa obje svoje pratilje.
Što tvrde mudraci:
"Prijateljstvo je jedna duša u dva tijela."
Aristotel
"Prijateljstvo nam pokazuje da ni u jednoj tuzi ni radosti nismo sami."
P. Brown
Što tvrdim ja:
Prijatelj je podrška, prijatelj je dio nas. Nije važno koliko prijatelja imamo, nego koliko nam oni vrijede.
Zasjaj, zvijezdo.
Uvijek me muči taj prvi post. On se nekako mora sjajiti (ili samo ja tako mislim?), pa da cijeli blog zablista od njega. On se nekako mora iskazati, da bi čitatelji htjeli nastaviti čitati dalje, on mora važiti jer je sve nakon njega puno, puno lakše.
U blogovskim sam vodama već zaista dugo vrijeme, više od 6 ili 7 godina. Nisam nova ovdje i svašta sam naučila, ali nikako da se opustim s tim prvim postom.
I pišem ga ponovno, sa svime krećem ispočetka, uvjeravajući sebe da sam starija i pametnija, da će ovog puta biti bolje...a hoće li? Vjerojatno hoće, od bloga nikada nisam uspjela pobjeći, pa vjerujem da se to i neće promijeniti. Ovog puta pokušavam ostati anonimna, jer mi je puna kapa svih velikih i pametnih koji me osobno poznaju, a ne znaju tko sam, pa kad pročitaju što se skriva u meni, onda su iznenađeni i njihova je veličina poljuljana. Poljuljana? Čime? Mnome?
Nemojmo o tome. Niska sam, i općenito nisam velika, pa ne ljuljam ništa osim povremeno svoga ponosa, ali kažu da su to normalne stvari kod normalnih ljudi. Pa neka. Vjerujem i volim riječi, brzo sam naučila pisati i od onda ispisujem, trabunjam, filozofiram, i svima je već dosta toga, ali ja se ne dam. Drugačije i ne znam, da iskreno kažem.
Ne znam što je sad aktualno u blog svijetu i što se sad na blogovima piše, nije me bilo neko vrijeme, ali moj će blog, pretpostavljam, biti isključivo osobne prirode, ali ne obećajem da se povremeno neće ubaciti neki politički ispad (zbog ove situacije, što bi se reklo) ili bilo kakav kritički pogled na svijet.
Pa dobro, da ne pretjeram već u početku (bit će toga kasnije), za sad šaljem veliki, srdačni pozdrav.
P.S.
Otvorena sam za sve prijedloge tema za iduće postove, samo recite ako vas što zanima :)
