moja aura teži celulitastu tonu.
|
ne da se osjećam ružno, glupo i loše, nego se osjećam degenerično i subhumano. čak i kad se osjećam zadovoljnom (obično kad dobijem neko pozitivno potkrepljenje izvana, što je izuzeto rijetko jer mi je snaga utjecaja nulta), imam osjećaj da sam druga vrsta. to su dani kad ti hitler nije više tako monstruozan, koliko ljudski, a ljudi su spremni na najgore. tko vam je gori, fritzl ili hitler? serijski ubojice s mommy issues su mi simpatični i atraktivni za proučavanje. na svijetu ima toliko potisnute agresije, među ljudima, pa i između ljudi i zemlje s tektonskim oružjem, toliko da treba naći neki eskapizam. kad bih se bar mogla prepustiti neuroznanosti, filozofiji i književnosti te zaboraviti na ostalo, ponajviše na svoju trulu narcis stabljiku, preosjetljivu na druge trule narcise. jeste li i vi svjesni svoje odvratnosti? skužila sam da me posebno iritira postojanje ljudi koji me podsjećaju na najgoru zamislivu sliku sebe. uglavnom pretenciozni kvaziumjetnici koji svoj neuspjeh i neostvarenost tumače neshvaćenošću, umjesto realnom osrednjošću. danas sam vidjela svoju prijateljicu, obje smo se pogledale i nismo se prepoznale u prvim sekundama. mislim da smo se pogledale očima "druge vrste". neću biti patetična, više ciljam na sf. serge mi je ovih dana totalni seks simbol. ne trebam više hentai. nosim košulju kao i on, samo je moja iz zare. |
