Probudile su me fanfare stvarnosti
ali meni već tada svejedno bijaše
sred ove pompozne najave gluposti
tko koga ovdje ustvari jaše

Probudili su me ljudi prebrzi ,bezglavih
sudbina,
ali meni već tad bijaše svejedno
oduvjek žudjeh ih crtati gole
dok se podsmijehuju drugima bijedno

Probudili su me metalni jauci Gradova,
No već bijaše svejedno meni
u lijesu šutnje skriven od gadova
ne vjerujuć njihovoj djeci nit ženi

Probudila me nečija mati nad kolijevkom,
ali meni je već svejedno bilo
jer oduvjek žudjeh potrčati
iskonskoj pramajci ,
prirodi u
krilo

Probudila me Smrt sa flašicom
tuge za dojenje,
ali od rođenja meni se snilo ,
oduvjek žudjeh svjetlosne nježnosti
tamo gdje pod suncem sve
jedno je bilo.