(Scena 1)

Trebali smo biti
leptiri u snu lisičića
pjesma vode
bez obaziranja
dodir male dlakave životinje
ono kada djeca osjete
ticalima čuđenja
hladnoću gliste poslje pljuska
pod prstima...
Ti&Ja
na stranputici uvjeravanja
trebali smo postati dva jajasta kamena
na obali budućeg praoceana
ali nismo
prije smrti...
Ti&Ja

(scena 2)

kada u 5 ujutro povampireni rum-crnac sa saxofonom
ide na prvu od svih tih kava
u kiosk gdje redovno
Sting&Botti-jev
"You dont know what love is...."
otvoreni Lorcin balkon U Qeensu
možda kakva istetovirana samohrana majka
pušta ranim jutrom
tu u blizini
Trebali smo prije Smrti
postati jazz-serafini
ali nismo
Ti&Ja

(Scena 3 )

krave koje radosno muču u Vindaranu
devolucija slušalaca beep-boopa u oblike slušalaca hip-hopa
zakašnjeli hipici u reperima
što se muhaju prašnjavi po Pooni
Hramski majmuni napušeni industrijskim smogom
dugine Boe duginih boja
lirski slavuji i panove flaute u izumiranju
barem jednom godišnje
Ti&Ja
podkornjaši zavučeni u stablo života
piskutavi
skloni spletkama
provincijalni poduz-štetnici
u onim kockastim košuljama
kao Kubanci samo neukusno
svakako ne stomaci sa obješenim ključevima
trebali smo
još prije smrti postati uzorno zdravi
alkoholni radoholičari
ali nismo
Ti&Ja

....

(Scena 4, a koje bolje da nema )

Rastavljeni kao životi starih lavova,
kao sveci u pećinama
kao tužni kravosisi od mlijeka
trebali smo
što sve nismo
A sada ti buljiš u zid
negdje
A sada ja buljim u zid
ovdje
i slušam saxofon
You Don't Know What Love Is
i ništa mi nije jasno
i ništa nam nije jasno
da li oni topli puteni ljudi
mogu bez grižnje savjesti
sada izjaviti kako misle da smo budale
Ti&Ja