M O Ž D A

Možda
Lak kao krila srušenog leptira
Lak kao našminkana misao noćne dame
Povjetarcem Sna
U Korablji cvrčka orahove
Ljuske iz žute slikovnice
otplutati

Možda
Sjećanjima na ona ljeta
Sada zalijevana sadržajem flaše
Tamnija od tamnozelenih borova pred školom
Koja su besmrtna izgleda još tamo
Osvježiti

Možda
Stazama sve do zaljubljenog školarca
«falširanja» u školskom Zboru i
prijekornog pogleda
skockane djevojčice
kćerke Sove i Lemura
voljeti se
prisjetiti

Možda
U krevet, pa početi od prve strane
Knjige mladosti koja je puno očekivala
Od čuđenja
I bistrom svježom vodom
potoka riječi
Po glavi
Politi se

Možda
Stihom omiljenog pjesnika
Hrabro tim putem
malo, pomalo
«Zagledan» vještinom
zabuljene iz osmog de
kada je sve prapočinjalo
patnjom i zgužvanim pismima
Izgubiti se

Možda
Mokar od umora
Još pogledati stari ruski film
O romima na konjima
Prosuti pijesak vremena
Djeca u pijesku
Popiti do kraja ovo vino
Sivu lisicu jutra
dočekati

Možda
Nahraniti ostacima sjećanja
I maštom
Umrijeti ,a izmaštanog
Od sebe sama
u snalaženju
prepustiti

Napih se putem u Snu….


Napih se putem u Snu
Sav bijel od
Bijelih beračica jabuka
I pognutih bijelih glava
njihovih jedinica pogleda na
strance jahače
za koje se zna da su
zli rođeni
pronađeni

Napih se putem u Snu
Žedan na Zdencu
od bijelih opeka
i privezah konja
za svježu dubinu vode
što mi je nisu dali jahati
oni koji sve znaju
Divlje rođeni
pronađeni

Napih se putem u Snu
Mislima svježih napitaka
Avantire bez kajanja
Bez kukaca što sedla objesiše
Kraj beživotnih večernjih
Šutnji seoskih žena
na hacijendama
Za koje se zna da su u
Štalama u muci rodile
Zle neljude
pronađene

Napih se putem u Snu
Guste vode meda Zvonika
Znojnih podneva u
Poljima užasa
U nebu vlastitog
postojanja
za kojeg se zna
kako je slupan
gitarom i zmijom
kolijevke
pred vratima tuđih
Bogova
Sam rođen
pronađen

Pokatkad se zamislim

Pokatkad se zamislim
Ovo je sve
Samo po sebi jezovito
Za malog toplog štakora
Vrlo topivi kristali
Ulaze u vrlo ledene svjetove
I tko zna što još?
Meso je ukliješteno u međuprostoru
I trune
I najtoplije se hladi
I njene oči nestanu jednom

Pokatkad se zamislim
I zalijem
Osnovnim derivatima
Groždanog vrenja
Zamislim cvijet proljetne višnje i
Mlade bambuse
Zamislim jezero i čamac
Prisilim se čuti zvukove Pipe

Pokatkad se zamislim
Bez brige prelijeću li guske ili
ždralovi usijanu glavu
moju na odmoru
Bez brige jesu li ovo Evropske trske
Il kineski bambusi
Jer On se vratio u moje srce
Pa smo postali jedan
Mrtav samo do pola
a kada budemo mrtav cijel cjelcat;
Ima li i tamo vina?
Halo ….čuješ li me ?

Pokatkad se zamislim
I zamislim njega u bijeloj odori
Muslimani imaju gore bogatu trpezu
Katolici sretnu koga već sretnu
Li Tai Po i Ja

A da se pojaviš već jednom ?



A da se pojaviš već jednom
Noću
I Jezom popiješ laži dnevnih svjetlosti
nemoći?

A da se pojaviš već jednom
Šapatom
Ispravljajući glasne navike
Mog budnog lupanja o prsa?

A da se pojaviš već jednom
Naglo
I okupaš moju uspavanu krv
U ključalim Jezerima Strave?

A da se pojaviš već jednom
Iskreno
I kao glasnica Sna
Zapjevaš mi slatko
O nedoglednom?

SKINI TU KOŠULJU


Skini tu košulju.....
svuci se....
Vrijeme u vjetru prebrzo nestaje
Kosturi ne cvjetaju
Gole lubanje u morima tišina
snivaju vječne letove
A sada je to doba
Vrhunac naših valova
toplih izljubljivanja
molitvi i zahvala
Svemirskim kiparima

Skini tu košulju
Svuci se
Odavno opjevanu
u kamenju mrtvih mijena
izljubiti Te cijelu
od mirisa čiste kože
mladu i oholu od očekivanja
dalekih smrti
nepoznatih završetaka
plavičastih izmaglica
možda je to važnije od muzike

Skini tu košulju
svuci se-.....
Ovo je doba
najviših valova
u krevetima od latica
vilinih konjica na lopoču
slobodnih od tuđih zamisli
Izljubiti te cijelu
od korijenja do stručka
u mlijeku rođenu
u pećinama svježine
to je zapovijest mladosti

Skini tu košulju
Svuci se
okupanu svjetlosnim začinom
dobrih dodira
pjesmama dalekih sunaca
koja znaju gledati
i slijepih cjelova što
znaju vidjeti
ja ču te izljubiti

Skini tu košulju
svuci se.......

Solomon i prva ljubav


Ramena su Tvoja vrčevi pitke medovine
A čelo nježni jastuk usnule kraljevne

Ruke su Tvoje vratovi bijelih labudova
A noge mlađe su sestrice bijelih breza savitljivih

Pjev govora tvog je cvrkut mladih slavuja Voćnjaka
A kosa slatko pada kao stakleni slapovi Rivendala

Očiju Tvojih let, leta je poput šarenih leptirica
Trepere kapci Tvoji kao krilca roda vilinskoga

Pogled je Tvoj lane razigrano u proljeće
I obrazi svježi, hladnim vjetrom umiveni

Prolaziš li u pratnji dvorskih dama
Što nose teške torbe, mape i vrećice sa tenisicama
Poslije se uopće sjetiti ne mogu, koje su to s Tobom
Hodnikom škole prošetale

Šmrki mi upada u nedjeljno jutro

Kao prvo Šmrki mi upada predoziran
raznih barbituratima i samo nagađam;
vikend derivatima
A i meni je glava likantropirala u teleću loptu
Malo prepumpanu noćašnjim
izljevom piva u mokraćni mjehur
A koji je njemu
Napušenoj degeneritativnoj izlučevini 20/21 stoljeća;
niti Bok niti Dobar Dan samo knjiga pjesama i teorija o
svemirskoj
Svijesti Bukovskog (patke slatke kakaju po dvorištu)
«Ali ne bih mogao ništa više reći
o tome, a to su ti građani što pljuju po građanima..beton
po betonu…pomalo bedasto kao i
Wattsov square-zen plus 0-24 seksualni problemi..a tu smo ti isti sa
Amerima
(Sa Amerima?)
Pa Ameri su budalo Planet Bur pretvorili u Planet
pretpovijesne žene!!!

Onda verbalna sranja i opravdanja;
«Čuj, stari to ti je sve tekma, tako funkcioniramo,zar ne !»
«Tako funkcioniramo? A tak uspiješ stati na truplo
ubijenog
i viši si onda kažu
Prelazeći pobijeđene zaraziraš se Ant-virusom
pa ostaje mravlja kiselina
eeee, kao neoperabilna psorijaza
ovisnosti i što se dogodi?
Pa krave i dalje zure, zvone i izgledaju kao krave
Što Šmrki? Pa uživaj u čitanju( like šmrkanje) ,a za ostalo
Da..da….psihijatru
Sve je to Fuck o priznatima i poznatima….evo, ja uživam u
Wolfovom Severijanu i boli me….da… to ti je to,
Kombinacijo južnoameričkog ljenjivca i Hunt-
Thompsonovog Vegasbarskog raptora!»
Zatim slijedi tradicijsko polihistorno zbunjivanje
extaziologa Šmrkija njemu nepoznatim imenima u cilju
exkomunikacije kad su već spaljivanje zabranili:

Znaš već…..sada su «in» Spontanee Virre sa Helsinškim
Mazurkama
Zajebi francuze ,zajebi Houellbecqa…Helmut se Krausser
po 101-vi jubilarni put vratio u modu (kako lažem) a uz
njeg možeš
čitati uz sve ;od Veronike Doline do Yat-Kha
a konačno su na zapadu skužili kako
je Okuđava pjevao Vizbora…dakle rusi su opet u igri…a
mogu ti dati njihovu cirkusku glazbu..Dunajevskog;
odličan je ..u prilogu slavan valcer;
«Petrogradske spletke» valcer Petrova
Možda bi čitao Pandu Babelja
uz Klezmer ili uz Vlasova …
«Majstora i Margaritu « uz Lešenkova Tanga
Carlita uz Inti-Illimani ili baš uz dosadnu frulu Yakia
Medarda kako skače po šumi uz Gastoldija
(kako kakam kakao.. )
Sad on učini kameleonski skvrčenu facu kao M. Feldman
broj jedan i
Progovori nosnim klarinetom kao M. Feldman broj dva;

«Daj..nemoj me jebat!!»

Potom nevješto pomjeri ručicu skretnice;
Nešto o grafitu; Mijenjam sve životinje Borgesa za
Anakondu Bulgakova
Potom kaže da je i Borgesova poezija dobra samo
Za Borgesiste (Koji su mu to?) a oni su veli nabildali ego
kao i FER-ovci; daleki preci BORG-ova .
(A koji su mu sad opet to?)
(El recuerdo imposible de Smrki haber muerto
Peleando, en una esquina del suburbio)
«Fuck you…ta koji je tebi Šmrki,
misliš li larpurlaprdati do podneva !?
Nedjelja je čovječe ,daj ponesi kakav aparat za
Elektrošokove, porno- horror komediju, hoćeš porniće?
Evo ti..uzmi pjesme i
Porniće i horror poeziju D.Maksimović o Miloševiću
Uzmi….na ..evo…za mazohiste
U protivnom uskoro ćeš biti bačen sa balkona
Koji sam zbog gorke Chendlerovske rukavice u ustima
(pivo) ostavio otvorenim ..
Uskoro će podne, i mogao bi se sada tradicijski teatralno
otkotrljati niz stube
Jer ….. Sjene padaju točno u podne
A kada već spominješ Bukowskog
Šmrki ,znaš što?
A da mi exkomunikaciji dodamo «S» na početak?
A da nas dvojica prestanemo blablatati
I uhvatimo dvije jegulje, podle, plodne zmije pa ih
Nagazimo od sumraka do zore
I uz Pughliezeovu La Yumbu
Pravimo im kosmatu djecu oštrih očnjaka
I neljudskih krikova.
Grabežljivce budućnosti?»

Obično nju više ne sretnemo


Nosila je šnalu…simpatično lijepa
Nekako ljupka, baš prava
Riješili smo da se pronađemo
Klimala je glavicom nacrtanog mrava
Obično nju više ne sretnemo

«Gdje sviraju jazz?»-slušati bi htijela,
No problemos.Sutra da se vidimo
Gledala je sve baš ;od «Jarmuscha»do «Hotela»
Obično nju više ne sretnemo

Na tren tužna,pa zanesena
Sutra poput Smrti sigurno dolazimo
Dogovor je pao,a već je uspomena
Obično nju više ne sretnemo

Može se učiniti i nevoljom većom
Što pokatkad jadno sebe sažalijevamo
Ali ima nas;nemamo sreće nit sa srećom
Obično nju više ne sretnemo

To smo mi

Šapuću nam mrtvi
Očajno raširenih ruku
Braćo najmilija grlite nas
suzama radosnicama života
No tko ih želi počuti
Bog je lijepo počešljani dječak
Plavi Nordijac u snovima tamnoputih
(precjenjeno )
Sa umakalicom za mjehure sapunice
A mjehuri ?
To smo mi

Šapuću nam mrtvi
sunce je oltar, događanje i
daleki zavičaji
Prijatelju pomiriši svijet i svijetove
svježe je ovo popij ,poslije istruni
No tko to želi počuti
postoji
Zavjet jada i zavisti
Zaborav jedine do tog trenutka prežaljene
kreposti
Amnezije
To smo mi

Šapuću nam mrtvi
Da ne oslanjamo se o žive mrtvace
i upakirana vjerovanja
Bolje svoje siromašne snove
sa litice bocu u more olujno
No tko to želi počuti
na lažna Vrata intime gdje ova svinjarija
bolesna već postaje
pomokrite se
da sluz ne ostaje
jer sluz
To smo mi

Šapuću nam mrtvi
Kako nije slučajno,na uskoj snježnoj stazi pucanje mozgova u
zaobilaženju
samoubojstvo iz nehata onog životnog
u igri Monopol gdje tope olovne vojnike
No tko to želi počuti
Jer kada bih rekao;"Baš sve su to egoistične gluposti?"
Nitko i ništa.
Planiranja ničega
To smo mi…..

Šapuću nam mrtvi
O iluzijama , nepostojanju i kako je samo
važno krvavljenje opsesijom
No tko to želi počuti
Biljke su planirale raznosače sjemena
ali nisu planirale njihove bahate potomke
Ti potomci
To smo mi