Prodajem svoje snove

srijeda, 28.09.2005.

Call me crazy...

... ali je obožavan crtiće, a pogotovo stripove! Pa sad recite šta oćete, al otkako je prije par dana osvanija W.I.T.C.H. crtić, ja san prisritna! Strip san prvi put dobila u ruke prije nekih 5-6 godina, prvi broj na njemačkon, a čin je izaša na hrvatskon počela san ga kupovat. Iman sve brojeve osin prvog koji san izgubila, i konačno san nakon dvi godine dočekala crtić! Jupi!

Virujte mi, kad je moj razred sazna da ja čitan witch, rekli su mi da san luda i djetinjasta i da je to bezveze. Jednaput san ga kupila priko velikog odmora. Do kraja dana, cili je razred zna ko su Will, Irma, Taranee, Cornelia (moja najdraža) i Hay Lin.

Ja taj strip obožavan ne samo zato šta je tako dobro napisan, priče su uvik zanimljive i dijalozi su odlični (pogotovo Irmine upadice; hihi, ista ja), nego je i jedan od najbolje nacrtanih stripova danas. Inače čitan Spidermana i Hulka, stare verzije di se već linjaju stranice, iz jednog jedinog razloga: ne mogu podnit današnji nekvalitetni crtež. Danas je sve napravljeno za zaradu pa se radi na brzinu bez ikakve pozornosti posvećene, nekad tako ključnim, detaljima. Witch je pravo osvježenje, jer ne samo svojin, majstorski kreiranin kompjuterskin bojama, već i činjenicom da se svaka scena crta ručno, tušem, vraća nadu u novi strip. Makar je i witch okrenut na stranu anime-manga umjetnosti, europska škola crtanja je i dalje zastupljena.

Eto, to je malo strip-edukacije i oduševljenja! Stripove odmalena obožavan! Crtanje mi je velika ljubav, i sve bi dala da znan crtat tako lipo ka Matea (svaka čast, cura crta fenomenalno) ili Ena (koja više voli teme prirode, pogotovo konje)... ali eto, crtan kao teški početnik, ali zato ja pišen.

Anyway, škola je dosadnija nego ikad, i sva srića da je sutra nema (sv. Mihovil je, a to je zaštitnik grada šibenika) jer ne znan kako bi izdržala još jedan sat zemljopisa... buuuhuuu...

Sad iden žderat, bole me ruke od dirigiranja jutros u osan uri, a još moran i u školu!!! Aaaaaaaa!!!

LudaKrava

P.S. Ovaj post posvećujen Matei, kolegici u nevolji i crtačici iz klupe.

petak, 09.09.2005.

Jel me netko tražio???

Evo me!!! Jesan van falila? Čisto sumnjan, neko sušno razdoblje za komentare vidin ja. Ali tu san i ja kriva. Evo van se javljan pri svršetku prvog tjedna škole, iako za uru vrimena iman ići u glazbenu (da, prošla san popravni! svaka mi čast :D). I iako nisan bila u školi prva dva dana, naime baka mi je umrla (imala je rak, znali smo pa mi nije toliki bed), ovo me izmorilo, zamorilo i totalno iscrpilo. Šta ne znači da neman volje za tulumarenje!!!



Okej, jedna nenormalnost u školskom sistemu. Ove godine ima sveukupno nekih 170-ak prvaša na pet razreda, s time da ih 70 otpada na dva mižerna razreda opće gimnazije. A predrago nan ministarstvo nije dopustilo da napravimo i treći razred opće, dakle još jedan. Uuuu, ajme beda, ka da će nan falit učionica ili bogtepitajšta, možda nastavnika?? I sad jadni razredi s brojen učenika od 30-38 (koliko ih je najviše) moraju za svaki sat nosat klupe iz okolnih razreda. A to, pak, oduzima vrimena od dragocjene čik-pauze u wc-ima.

A sad da skrenemo i na tu temu. Nema pušenja u školskim wc-ima. Wow, koja novost. E, al imamo novu čistačicu, jer je dobra stara Suza koja je uvik imala duvana umrla posli teške operacije samo par dana nakon kraja nastave; i ta nova nan ne da da pušimo, zove ravnateljicu koja zove matere i ćaće. I štaš sad? Ne može se svaki tren jurcat van da bi se pušilo, a uostalom vani snimaju kamere! Jadni mi! Ustravilo nan prvaše, drugaši nisu puno žalili (jer ih ionako nikad nema u školi), a nas iznenadilo! Nemojte me krivo svatit, nema teoretske šanse da ja ne nađen utočište u muškon wc-u na trećen katu, premda smo ga danas morale dilit s cilon muškon populacijon škole.

Moj se razred nije previše minja, osin šta Billie Jean ne mora ove godine nove knjige kupovat, jer je cura odlučila ostati 2.! Mogu van reći, meni je lipo biti treći, čak i rime slažen :D, iman par novih predmeta, al zato nema više latinčice i njenih baza, i jakšića koji nas je uvik na kave pušta. Ostavljan to novin generacijama, u nadi da će upamtit nešto latinskog, i kako otvoriti novi folder na kompu.

Javin se uskoro, jer si ne smin dopustit ovakvu linost ka i sad, da se misec dana ne javljan, i Luce mi se već zabrinila. Moran lagano krenit, jer pada kiša, znači ništa od motora. Nadan se da će prestat do večeras, jer se Polinon rođendanu veselin već stoljećima! A sutra ću van pričati o ponovno otvorenoj Crtaoni, sutra je prvi koncert!

Čitamo se,
LudaKrava

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv