Nedavno sam ostala bez posla. Zahvaljujući koroni. Sad više nemam izgovor da ne radim sve što sam uvijek htjela. Imam male prihode s kojima ću nekako progurati do ljeta, kad planiram nešto raditi u sezoni. Uvijek sam se bojala ove situacije. Siromaštva. Besparice. A sad sam nekako sretna, smijem se u sebi. I ne znam, gdje sam to prije trčala. Kupovala sam svakakve gluposti. Odjeću koju bi obukla par puta, parfeme koji mi se i nisu baš sviđali. Ne fali mi ništa. Imam jednu prijateljicu,u istoj smo situaciji i ona je očajna. Trudi se pozitivno misliti. Ne znam kako joj pomoći, kako je utješiti. Kako joj objasniti da novac ne znači ništa. Da to nije njen identitet. Počela sam slikati i pisati. Imam krov nad glavom i male prihode, ogroman kredit. Ali ne bojim se. Osjećam se slobodno.