ponedjeljak, 20.11.2006.
Danas sam pročitala Čiču Goriota, Balzac. Knjiga je... potpuno opravdala svoje mjesto u ovogodišnjoj lektiri. Realisti... obožavam ih.
Ali... realnost? Tko može tvrditi da tako apstraktan pojam uopće postoji? Realnost nije ništa stvarnija od Van Goghovih zvijezda, ili Michelangelovog Davida. Njena perspektiva je jednaka dalekozoru sa mutnim staklima. Možeš vidjeti samo bolno dijabolične oblike. Ništa nije stalno, ništa nije sveto.
Ako vam, anđele moj, moram dati još koji savjet, onda je to da se svojih mišljenja ne držite više nego svojih riječi. Kad vam ih tko zatraži – prodajte ih. Čovjek koji se hvali da nikad ne mijenja mišljenje, jest čovjek koji preuzima obavezu da uvijek ide pravom linijom, glupan koji vjeruje u nepogrešivost. Nema principa, ima samo događaja; nema zakona, ima samo okolnosti; superioran čovjek prihvaća događaje i okolnosti da bi njima upravljao. Da postoje nepromjenjivi principi i zakoni, narodi ih ne bi mijenjali kao što mi mijenjamo košulje. Čovjek ne mora biti pametniji od čitavog naroda.
Ali čitavi narodi nikad nisu pametniji od čovjeka. Čovjek ima osjećaje. Ljudi to ne posjeduju – oni su samo statistika. 
Jedan čovjek može promijeniti svijet samo ako promjeni sebe. Osoba koja mijenja svoje stavove nije ništa drugo nego dijete koje se iznova rađa i ne dobiva priliku da sazrije. To ne mora nužno biti zlo. Ali je prokleto teško. Razlomiti se u tisuću komada i ponovno zalijepiti dijelove koji odgovaraju. Prokleto teško. Ali čovjek koji se nikada ne uruši do dna, ne može znati gdje mu leže temelji. Život u oblacima nema svoju uvjerljivost. Žrtva, bol i patnja – to su tri najljepše stvari koje su se usavršavale kroz život.
Biti vjeran vrlini, kako je to uzvišeno mučeništvo! Ali ipak, koješta! Svi vjeruju u vrlinu, ali tko je posjeduje? Narodi se klanjaju slobodi kao idolu, a gdje je na zemlji slobodan narod? Moja je mladost još vedra kao nebo bez oblaka: čeznuti za veličinom ili bogatstvom ne znači li odlučiti se za to da lažeš, da se klanjaš, da puziš, laskaš i glumiš? Ne znači li pristati da budeš sluga onih koji su već lagali, klanjali se, puzali? Prije nego što postaneš njihov partner, moraš im služiti.
Ljudi su se kroz stoljeća pokoravali vječnim idolima, kojima su bili zasljepljeni. Jedina stvar koju čovjek shvati kroz onu prokletu povijest je da su se ti idoli do sada promijenili. Izgorjeli u lomačama gole istine. I neutemeljenih činjenica. Što na ovom svijetu ostaje postojano osim ljudske gluposti? I superiornosti. Prijevara, podvala, smicalica, malih i slatkih zla. Svakodnevnica. Čovjek se nije promijenio otkako je podredio sebi vatru i svjetlost, te se proglasio Bogom. Od tada si pripisuje ciljeve koji su viši od životinjskih, koji su prepuni briljantnosti i koji su, sažeto rečeno, ispunjenje smisla čitavog svemira.
Well, I've got news for you... čovjek nije Više Biće. Ti nemaš više slobodne volje od životinje. Misliš da možeš sam odlučiti hoćeš li otići na WC za 10 minuta ili za tri sata? Tvoje su odluke već ispisane. Odredili su ih geni, i ono što se zove utjecaj okoline. Da ne postoje stvari na koje nemamo utjecaja (npr. vrijeme, potresi, odroni zemlje), život bi bio samo dosadna rutina. Mi nemamo slobodnu volju. Našu volju su odredili drugi. Majka i otac, na prvom mjestu, koji su zapisali u kromosome koliko naivan možeš biti. I drugi, koji upravo iskušavaju tu naivnost, i služe se njome.
Nemoj si davati veliki značaj, kada nisi nitko. Kada nemaš izbora.
U ženskoj je prirodi da nemoguće dokazuju mogućim i da činjenice poništavaju slutnjama.
Slobodna volja ne postoji kao slobodna. Postoji samo volja, koja je već predodređena. I ispunjena.
