nedjelja, 30.04.2006.
Da, da… još uvijek sam živa, unfortunately!
Već dulje vrijeme nemam neke ideje za pisanje. A kvragu, o čemu da pišem? Ne želim pisati ono standardno smeče poput: jooooj, nitko me ne shvaća, nitko me ne razumije, joooj, pa zašto živimo, pa ON me ne voli (dodatak: i ubit ću se zbog toga), pa je li to moguće, pa zašto, jesam li što krivo napravila?!
Ma dajte, ljudi! Već mi je muka od takvih stvari. Površnih stvari! Strgala sam nokat i tjedan dana se nisam mogla oporaviti od užasa… pa što ću sada? I hrpa jadikovki na tu temu.
Površne stvari… mrzim ih iz dna duše.
Nego… Sječate li se one priče da ako poljubite žabu, ona će se pretvoriti u princa? Glupost!
Ne, ne mislim da je priča glupa, nego da su prinčevi opčenito glupi. To jest, gnjavaža.
Zamislite da vam u svijet upadne neko razmaženo stvorenje koje je naviklo da mu se ispuni svaka želja. I koji viče "ODRUBITE MU GLAVU" ako nešto nije kako treba. Fakat mi nije jasno zašto se klincima puni glava s takvim pričama (kao npr. o djed božičnjacima, zeki, svetom nikoli, vitezovima na bijelim konjima, princezama koje dane provode u dvorcu čekajući da vitez dođe po njih…) gluposti… jadna djeca.
Još gore mi je kada čujem da djeca žele postati manekenke kad odrastu. Jao! No dobro, o tome možda neki drugi put.
Da se vratimo na onu priču o prinčevima…
~ someonesavršen ~
Savršenost je proporcionalna nesavršenošću. Koliko god glupo izgledalo, ima smisla na svoj uvrnut način. Nemam pojma tko je na slici niti tko je autor. Savršenost nesavršenosti.
I da… promijenila sam adresu bloga. Ne znam zašto. Valjda jer sam vidjela da postoji i ta mogučnost od nedavno (woooh, stvarno me dugo nije bilo ovdje). A zelena mi je oduvijek bila među najdražim bojama, pa ono... lowlands i greeeeen. Zatvorite oči i uronite u travu.
Kasnije ću svima slati komentare za novu adresu. Sad baš i nemam vremena… (he, nikad ga baš nisam ni imala)
Fora smajliji… (predugo me nije bilo, kvragu) 
