ponedjeljak, 05.09.2005.

Sranje… Baš sam imala jednostavno usran dan… Neću spominjati početak škole i buđenje u 6:30, podočnjake i mrzovolju. I kruljenje u želucu makar sam ujutro popila kawu. Dobili smo grozan raspored, cijeli dan nastave (makar skračeno, ali nije važno, provela sam CIJELO fu***ng prijepodne u toj… školi). Pod odmorom sam kupila sendvič. Kad sam se vratila u razred 3 kata udaljen od kantine skužila sam da sam zaboravila kupiti sok. Spuštanje 3 kata niže… kupovanje soka i penjanje 3 kata gore. Poslije sata idem ja piti sok, a ono osjetim nešto mokro u torbi. Procurio mi je fu***ng ledeni čaj. Zatim tražim maramice da sve to obrišem, a naravno da mi je ostalo samo 2 u paketu. I čitava torba mi je ljepljiva.
Kad je sve završilo, otišla sam s Muy na slaju. Problem je to što ja jedem fu***ng sporo sladoled i počeo mi se topiti. A još sam prije toga čekala pola sata u redu da kupim kartu za bus. I onda sam i zakasnila na bus. Otišla u knjižnicu nači nešto što je Muy spominjala u Gloriji (nešto o Black Sabbathu). Naravno, našle smo to, ali onda smo morale trčati natrag na bus kada nam je nestalo vremena. Saznala da nam je u župi novi velečasni (stari otišao u penziju) zakon tip. Morala bih otiči na misu koju nedjelju.
A da ne skrečem s teme, u busu mi je počeo curiti onaj spominjani sladoled. Od tartufa i punča. Cijelo sam se vrijeme pitala jesu li tartufi gljive i tko bi uopče želio nazvati sladoled po njemu? Ili tko bi to htio jesti (osim mene)?
Uglavnom, toliko se otopio da je počeo curiti iz one rupe na dnu korneta. Ne bi li dno trebalo biti nepropusno??? Ako nitko nije to smislio, idem plagirati ideju i obogatiti se…
A sladoled mi je totalno upropastio traperice. U jednom trenutku očaja sam izjavila da sam svinja, na što se Muy iz nepoznatog razloga opalila smijati. I onda sam i ja počela… i smijale smo se cijelim putem do kuće, i bilo je super. Obožavam se smijati… i to mi je totalno uljepšalo ovaj fu***ng dan…

Poruka svima: smijte se i vi…




*****dodatak u postu radi olakšanja duše*****

Kad sam bila na WC-u, vidjela sam da je nekome ispalo 70 kn. Kako znam da je bilo 70? Odmotala sam novce da vidim koliko ih ima. I razmišljala što da učinim.
Jednom me sestra pitala što bih napravila da vidim novce na cesti a nikoga nema. Ja sam odmah rekla da bi uzela lovu. Ali tih 70kn sam ostavila. Vratila sam ih na mjesto gdje su stajale i otišla. Jedno vrijeme sam mislila prijaviti to u tajništvu, ali vjerojatno bi si to škola prisvojila.
Da sam ih uzela, čitav bih život osječala grižnju savjesti. Jednom sam ukrala mašnicu u nekoj velikoj trgovini. Čudno, još uvijek se toga sječam a dogodilo se prije 7 godina. A mašnica je vrijedila jaaako malo. Neke stvari uvijek ostaju na teret…