Where is the LOVE ?
15.01.2007., ponedjeljak
GDJE SAM? NIGDJE!! ŠTA ZNAM?? NIŠTA
Pa ovako... Sad ću pokušati stvarno biti kratak (zanimljivo , uvijek to pokušavam ali mi ne uspijeva). Dakle trenutno stanje je POZITIVA ali proteklih par dana je bilo klasično – malo bi trebali ostat frendovi (tj. sex frendovi) pa malo se ne bi uopće trebali čuti , pa onda opet bi pa ne bi...pa malo on hoće da ja budem s Matom (koji eto još nije otišao u Ameriku jer mu se ne da) , pa onda opet bude ljubomoran...Uglavnom , u srijedu je nakon teretane i večere kod svojin navratio do mene. Opet smo proveli 2 sata u šetnji , zezanciji i klasika , kad je otišao napisao je da mu je bilo baš super samnom, da se s nikim ne može tako opustiti i da baš uživa u mom društvu. Ja sam rekao da je i meni bilo super i nemam pojma kako smo došli do toga ali rekao sam u jednoj od sljedećih pourka da sam tužan jer moram sam spavati u krevetu. I onda je on rekao da je mislio me pozvati da spavam kod njega večeras jer se i on nekako usrano osjeća i baš bi htio da budem tamo ali nije jer kao jeo je luka pa misli da mi ne bi bilo baš ugodno. Naravno da sam rekao da mi to uopće ne smeta... I naravno da sam otišao do njega... Bila je ponoć i 20 minuta. tramvaja nigdje... Pješačio sam skroz na drugi kraj grada , čak je i kiša počela padat. Ali bitno da sam ja u 1.05 bio kod njega. I baš je bilo lijepo ... Mazili smo se itd itd... I super mi je bilo opet leći kraj njega i zagreljn zaspati. Ujutro smo spavali do 12 , onda je mene odvezao u stan a on otišao na ručak prije posla... Radio je od 5 do ponoći a ja sam popodne proveo s Matom. Išli smo po trgovinama , zajebavali se i tak... E onda je on u petak radio do 22 sata. Kad je došao doma čuli smo se i rekao je da mogu navratit do njega. I baš sam bio sretan. I tako sam ja lijepo došao , on je uključio film da gledamo i... cijelo vrijeme se dopisivao na mobitel. S bivšim. Kao pričali su o teretani i nekom parkingu (to mi je kasnije rekao , al ok). Malo je za reći da mene , kao ni film , uopće nije doživljavao. U jednom trenutku sam skoro ustao i otišao doma. Kad je primjetio da sam neraspoložen krenuo me ljubit i ja sam naravno procvjetao od sreće. Kreten. Umjesto da sam otišao i više mu se nisam trebao ni javiti. I onda je taj njegov konačno zaspao valjda jer poruke nisu više dolazile pa se posvetio meni. Ja sam dobio neki dar govora.Prvo sam mu prepričavao knjigu ALKEMIČAR i neke ulomke knjige pokušao prenijeti na stvarni život. Rekao sam mu kako je zapravo dovoljno nešto samo jako željet i da će se to sigurno ostvarit (naravno ako je realno). U početku je rekao da se ne slaže ali sam mu naravno pojasnio. Rekao sam da je jedini razlog zbog kojeg se to što želimo ne ostvari taj – što više to ne želimo dovoljno jako. Jer mnogi ljudi kad vide da se nešto počinje ostvarivati se jednostavno prestanu truditi.Misle da , eto , ostvaruje se pa više ne mora ulagati napor u to i trudit se oko toga , a samim time i njihova želja da to nešto postane stvarnost opada. Ostao je zadivljen mojom retorikom. Onda sam mu govorio o žlici i dvije kapi vode u njoj i tome kako kroz život treba hoditi tako da vidimo sve lijepo i sve ružno oko sebe, da uživamo u svemu što nas raduje ali da pr tome nikad , ni na trenutak ne zaboravimo na dvije kapi vode u žlici. Jer one su ono nama najvažnije. I onda sam mu objasnio kako svatko sebi mora pronaći i odrediti što su mu te dvije kapi vode. Isto tako sam mu rekao jednu izreku koja kaže „Prije sam bio pametan pa sam pokušao mijenjati svijet , sada sam mudar pa mijenjam sebe“. Htio sam mu reći kako je gotovo nemoguće promijeniti ljude. Možemo samo promijeniti sebe i prilagoditi im se. Ali moramo paziti da se promjenimo u nekim granicama , u kojima smo , usprkos promjeni to još uvijek mi. Jer ako smo spremni promjeniti se u potpunosti samo zbog jedne kapi vode postavlja se pitanje hoće li , zbog promjene , ona druga kap jednastavno nestati sa žlice. Time sam mu htio reći da, ukoliko je on spreman promjeniti sebe u tolikoj mjeri i prilagoditi se svom bivšem dečku , oprostiti mu sva sranja koja mu je napravio i sve što je zbog njega prošao, da postoji mogućnost da zbog toga izgubi onu drugu kap koja predstavlja prijatelje , obitelj i druge njemu važne osobe. Nadam se da je bar jedan mali dio došao do njegovog mozga. Eh a onda sam mu život usporedio sa vlakom. Rekao sam kako je zapravo život kao putovanje vlakom , da ljudi ulaze i izlaze , da neke primjetimo kada uđu a neke ne. Neki u nama ostavljaju dubok trag i usrećuju nas. No čudi nas ponekad što neki nama dragi ljudi nisu u istom vagonu s nama. I zato odlučimo prošetati vlakom ,potražiti ih i sjesti u njihov vagon. No kad ih konačno nađemo , shvatimo da ne možemo sjesti kraj njih jer , nažalost , to je mjesto već netko drugi zauzeo. I takav je život. Prepun izazova, snova, maštanja, nadanja, prepun sastanaka i rastanaka, bez ponovnoga sastanka... I tako sam ja njemu pričao , on je naslonio glavu na mene , ja sam ga mazio , a on je pažljivo slušao. I kada sam završio rekao je kako on zna da smo mi u istom vagonu i ćemo uvijek biti. Ja sam mu odgovorio da znam kako smo u istom vagonu , da to nije upitno , ali da nažalost nismo u istom kupeu. I da mi je zbog toga jako žao. I tako smo se navlačili do 4 ujutro i onda otišli na spavanje. Probudili se u 10 , ja otišao doma. Osjećao sam se totalno nekako glupo a i on je to skužio. Napisao mi je da mu je bilo lijepo i da ništa ne zamjerim. Ja sam rekao kako nemam šta njemu zamjerit , ali da mislim kako u njegovom kupeu nikako nema mjesta za mene i da je bolje da se povučem prije nego budem povrijeđen (opet ista priča)!! I onda opet poruke , napred nazad pa nikud. Onda mu kažem da se idem naći s Matom jer sam mu obećao da ćemo na ručak a on opet AAAA da ćemo se sigurno hebat ali da mu je drago jer ja to zaslužujem i te spike. Ma joooj... A ja bi vrisnuo od muke , rekao mu kako želim samo njega i nikog drugog jer mislim da ga volim... Naravno to sam sve prešutio... I on je počeo s poslom , razmjenili smo još koju poruku , naravno zaključili da ostajemo kao i do sada ja njegov a on moj Žarko. Sinoć samo oko pola 9 zaspao , htio sam odmoriti prije izlaska jer sam obećao društvu i Mati da idemo van ali probudio sam se tek u pola 6 ujutro. Na mobitelu milijun poziva i poruka. Samo jedna od Žarka. Javio se kad je došao doma da je umoran i da ide spavat. U 1.25. Čuli smo se jutros , normalno spika , pita šta je bilo s Matom i sav je presretan bio kad sam rekao ništa. Ja pitam šta ima s njim i bivšim on kaže isto ništa. Sad , dal da mu vjerujem ili ne... ne znam. Pokušavam se ne opterećivat s tim. Ja sam danas bio na Bundeku , rolao se s Matom , zajebavao i tako. Moj maaali Žarko opet radi od 5 do ponoći... Tako da se danas nećemo vidjeti...A i čut ćemo se tek kad dođe s posla... JOOOOJ... I eto , opet sve to stoji na mjestu...I nemam pojma kako će završiti... Hmmmmm :( Hm pošto se nije mogao objavljivati blog odmah ću ovdje dodati i o čemu smo razgovarali sinoć. Prvi razgovor je bio bezveze , objašnjavao sam mu gdje treba uložiti novce , u koji investicijski fond. Držao me na zvučniku i za to vrijeme tipkao poruke. Kad smo prekinuli poslao sam mu sms da to nije baš bilo lijepo od njega. I onda me opet nazvao i ja sam mu OPET održao predavanje. Ali ovaj puta iskreno i potpuno prijateljski. Rekao sam mu da on mora nešto napraviti s tim bivšim. Da se ovako samo svakom porukom sve više nada da će možda opet nešto biti a da njegov bivši možda uopće to ne želi. I da mora to razriješiti što prije s njim jer će kasnije opet bit sjeban. Rekao sam mu da si proba zamislit kako će se osjećati kad sazna da njegov bivši možda ima nekog s kim se viđa. Onda je on rekao da mu je ovaj rekao kako nema. Na to sam mu odgovorio kako je teško znati govori li nam netko istinu kada znamo da bi na njegovom mjestu mi lagali. Jer isto kao što je Žarko rekao da nema nikog tako je vjerovatno i ovaj rekao. A sumnjam da baš netko može tolike mjesece izdržat bez sexa. I tako sam ja njemu pričao nekih pola sata , nakon toga je bio totalno sjeban ali je rekao da će to i napravit i da će ga pitat to danas ili sutra jer vidi da je to jedini način. Hm, nije da mi je svejedno, jer iskreno , bojim se odgovora. No onda ću znati točno tko šta u svemu tome može očekivati. I ako mu ovaj kaže da bi htio da opet budu zajedno – e pa onda ću se ja povući iste sekunde , jednom zauvijek, kolikogod mi bilo teško. Ali to je očito jedini način... |
- 10:30 - Komentari (7) - Isprintaj - #
Siječanj 2007 (9) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
O čemu ću pisati...Hm samo istinu o onome što mi se događa...o prošloj ljubavi, o onoj budućoj koju želim a koja se čini neostvariva (vjerovatno mi je zbog toga toliko i privlačna) i općenito o svemu što se događa u vezi toga... |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||