Please find me someone.

https://blog.dnevnik.hr/loveisthepartofmylife

srijeda, 17.09.2008.

Korak po korak, slijedi vrijeme

Slušala je kako vrijeme nosi korake sna pod stepu nemira,
mislila je kako će se vratiti i zagrliti je osjećajem mira i spokoja.
Htjela se samo osmjehnuti prošlosti bez suza i s veseljem odletjeti
u novi život.
Čekala je i čekala i mislila i skladala, ali nikako da prestane
iščekivati taj dan i zamišljati ga u svojim najdubljim osjećajima.
Bila je ona sretna, nasmiješena, uvijek duboko voljena i mirna, dakako.
Ali nedostajalo joj je ono nešto, ono što se čeka noćima i danima,
stoljećima i milenijima.
Htjela je srce i još komadić mozaika.
Nije bila niti loša niti dobra. Lagala je, mirisala je,
smijala se je, šutjela je.
Pa što onda nije?
Trebala je samo pogurak naprijed i trebala je naučiti
korak po korak doći do cilja.
Rekli su joj da će dobiti svoja krila kad tad,ali ona nije htjela krila
ona je htjela nekog da je nosi, da ona nosi njega i to je to.
Željela je nekome pokazati CIJELU svoju pozornicu i CIJELI svoj teatar
osjećanja i sinestezije misli.
Jednostavno nije mogla.
I tako joj život prođe čekajuć nešto strano, nešto već zaboravljeno
i nešto što možda nikad ne dođe.
Znala je ona da nade nema, ali sama ju je stvarala jer je znala da
je čekanje samo sastavnica osjećaja žudnje, osjećaja strasti i želje.
Nekad je bilo lakše izgubiti se u ljubavnoj amneziji, ali katkad
se vraćala u stvarnost, samo da bi se prisjetila kako zvuči ono voljeti,
ono željeti i ono osjećati ljubav svim svojim bićem.
Nije ona htjela krila, htjela je samo katkad letjeti nebom ruku pod ruku,
tijelo uz tijelo, srce U srcu. U čekanju prođe život, kažu.
Njoj je u čekanju prošla samo ljubav, ponekad i sreća,
a često i osmijeh. Ima li još nade za nju?
Ja mislim da ne.




Eto mene natrag, otišla sam nakratko, ali ne dugo kao što vidite. Teško je napustiti srca puna ljubavi. Vi ste postali velik dio mene, a iskreno se nadam da sam ja bar mali dio vas. Pozdravljam vas sa velikim osmijehom i zahvaljujem na svakoj potpori i svakoj riječi. Doprle su do mog srca.

Barbara.

- 19:16 -

Komentari (16) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.