Please find me someone.

https://blog.dnevnik.hr/loveisthepartofmylife

petak, 29.08.2008.

Uspomena na prošli život (100.)

Djede, gdje god da tvoje srce sada plovi
moje mu dušu lovi.
Gledala sam kako ideš,
kako letiš svijetom nebeskim,
isplakala suze nebeske i pozdravila te
osmijehom anđela.
Nemoj otići, djede.
Čekaj me gore, na mjestu početka.
Doći ću i ja,
zajedno ćemo letjet prahom života
i hranit' srce mirisima jutra.
I više nijedna nevolja neće biti snažna kao prije.
Smijat ćeš se, djede.
Hodat ćemo morskim žalima,
trčati nebeskim stazama i pjevati pticama našu pjesmu.
Ja ću ušuškavati snove, a ti ukrasti osmijeh vili sanjarici pred ponoć.
Djede, nemoj pobjeći.
Zajedno ćemo baciti sreću morskom kralju,
osmjehnuti se vilama i mahnuti zemaljskom svijetu.
O, vidjet će nas oni djede.
Bit ćemo najsjajnije zvijezde te noći na nebeskom svodu.
Nijedna druga neće sjati jače od nas.
Mamit ćemo poglede i zanosno mahati kao
dvije tek upaljene svijeće.
Samo djede, mi nećemo izgorjeti.
Mi ćemo biti dvije zvijezde nebeske koje će zauvijek sjati.
One koje će generacije i generacije uspavljivati
i na kraju djede,
ti ćeš se nastaniti u očima jednog oronulog starca,
tek suočenog s životnom agonijom,
a ja, ja djede, ja ću biti samo djevojčica sa slike,
ona koja se smije najsjajnijim osmijehom
i oči će nam sjati djede.
Nemoj ići, zar nije ljepše poći u dvoje na pute nebeske?
Ja te sanjam noćima i spuštam svoje srce u tvoje ruke svake večeri.
Ne tražim pomoć djede.
Želim samo da me katkad povedeš na put nebeskog djetinjstva,
uputiš koji osmijeh, osnažiš zagrljajem te zaplešeš ples zvjezdane dobrodošlice.
I to je sve, djede.
Nemoj otići bez pozdrava jer bih se zauvijek mogla pitati što bi mi rekao,
iako dragi moj nebeski prijatelju, tvoj zadnji pogled govorio je više
nego što su bilo kada ičije riječi rekle mome malom srcu.
Nemoj sada otići,
samo me uzmi sa sobom da zajedno letimo i stvaramo povijest
novog života tek uzetog pod okrilje tvog mjesečeg srca.
Možeš li to, djede?
Daj mi bar jednu uspomenu kojom bih mogla nastaviti dalje bez pitanja
tko si bio ti,a tko ja.
U ono vrijeme prošlog života.



Mili moji, ovi mi je jubilarni stoti post. Sretna sam što mogu to podijeliti sa vama i pokazati vam koliko sam sretna što ste bili uz mene čitavo vrijeme. Ovaj blog je zapravo za sve vas, stoga vam ostavljam svoj srdačan pozdrav i osmijeh srebrne vile ladarice koji vam šaljem na krilima ljubavnog svijeta.

Barbara. :)

- 18:27 -

Komentari (36) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.