Please find me someone.

https://blog.dnevnik.hr/loveisthepartofmylife

subota, 24.05.2008.

Čarolija prvog poljupca

Prvi poljubac je slađi od meda pčelinjega,
od kolača maminoga ili cvijeta tek nikloga.
Taj se ne zaboravlja.
Nije to poljubac, kad smo se prvi put poljubili, a ne.
To je poljubac u kojem postoje samo njih dvoje i usne.
Svijet stane, a trenutak postaje vječnost zvana ljubav.
Taj poljubac se pamti, on oduzima dah i stvara sliku zvanu
sreća.
Nema tog osjećaja koji se mjeri s prvi pravim poljubcem.
Neki ga čekaju čitav život, a neki su ga već dočekali.
Činjenica jest da će svakoga posjetiti.
Nažalost, neki ga dožive samo jednom,
a neki ljube čitav život.
Prvi poljubac je vrijeme u kojem ljubav postaje
vrhunac svega što jesmo,
svjetlo svega što nismo
i putokaz svega što ćemo biti.
Izdiže se kao sirena na dnu mora i poleti u
neizbježnost dinamike svirala.
Glazba otpočne, a mi krenemo.
U prvom poljupcu, ljubav je nepobjediva.
Ljubav je nepremostiva.
Vrijeme stane, usta na usta,
dah je zaboravljen.
Ostaje samo on i ona i njihova romantika.
Sve dostiže vrhunac, usne se spoje
i rujno vino zavlada,
opijenost je predivna harmonija između sna i jave.
Srce treperi od sreće, vine se u visine i leti na brijeg.
Ono je nešto predivno.
Srce miruje, ali istovremeno lupa velikom jačinom.
Zvuk je kao pjesma stvarana stoljećima, a gubi se u jednom trenutku.
Miris karamele je slatkast, ali ne slađi od poljupca.
Dojam o sigurnosti više nije potreban, ali ono što jest
potrebno je potpuna predanost njemu ili njoj.
Sve ostalo je suvišno.
Kad dođe do tog trenutka, nije da nebo plače,
smije se.
Veseli se jer zna
da sad, u ovom trenutku, netko stvara ljubav.
Sad, svakim mojim pritiskom na tipku, nova ljubav je stvorena,
ali samo jedna je prava.
Samo jedan poljubac je pravi i nezaboravljiv.
Nema mu ravnog, monotonija je pojam
prošlog vremena, a čarolija mirisa je
jagoda umočena u šlag s malo šećera.
Šlag je ona, a jagoda je on,
šećer je ljubav.
Kad se takvo što spoji.
Nema ništa ljepšeg, osim same ljubavi.
Ljubavi bezvremenske i najdivnije.
Svi epiteti nisu dovoljni jer kad
jednom osjetiš ljubav,
sve ostalo je manje- više
popraćeno njome.
Sve se okreće, a ti
lebdiš u zraku.
Ljubav i zaljubljenost je potpuno različita stvar.
u ovom prvom ljubimo srcem, a u ovom drugom tijelom.
U prvom pravom poljupcu ljubimo srcem jer je srce ključna verzija
i bez nje nijedan šećer ne bi bio dovoljno sladak.
Jer samo ljubavni šećer je dostojan slatkoće
prvog poljupca i ljubavi koja dolazi poslije njega.
Ljubavi često odbačene i zaboravljene,
ali nikad neprežaljene jer teško je prežaliti nešto
što je zasladilo trenutak zvan ljubav mirisna,
misaona, osjetilna i neponovljiva.
Prihvatite taj trenutak jer dolazi samo onda
kad ga niti ne očekujemo.
Šećer je najslađi kad ide u skladu s onime tko u sebi
ima bar malo slatkoće za ljubavlju
i čežnje za osjećajem strasti.
Kad se spoje usne koje se trebaju spojiti,
plamen postaje sve jači, dok ne dođe do vrhunca,
ali tek na vrhuncu, saznat ćemo je li vrijeme da
plamen izgori ili nastavi gorjeti dalje.
Sve u svoje vrijeme, ali poljubac nikad ne dolazi u svoje vrijeme
jer on nema vremena.
Žudnja za nečim što nam je drago, gasi se kad to nešto dobijemo,
a žudnja za nečim što volimo je vječna.
Pogotovo kad šećer zasladi šlag i jagoda uroni u
more slatkoće i opijuma zvanog
ljubavna nit zlatnog iščekivanja sreće.
Zasladimo naše misli prvim pravim poljupcem i nije bitno
hoćemo li znati je li pravi ili nije.
Vjerujte mi, ljubavni šećer uvijek dolazi u pravom obliku,
lako primjetljivog samo onima koji žele osjetiti njegov anđeoski okus.





Nije li divno uživati ono dopušteno u nedopuštenom?

- 21:13 -

Komentari (8) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.