petak, 23.05.2008.
Ljubavna zraka
Današnji post neka bude drugačiji. Znala sam uvijek pisati tužne postove, ispunjene nostalgijom i željom za prošlim vremenima. Danas, vam pišem o sretnom trenutku. Koji me ispunio, stoga uživajte i prepustite se mislima svojim ljubavnim. Neka se ljubavna groznica proširi u vaš um i nosite je daleko u snove i život.
Došao je.
Dočekala sam i taj dan.
Ruka preko ruke.
Noga uz nogu.
Srce mi treperi, tresem se.
Nešto me povuklo k meni.
Nije li to ono što sam oduvijek željela?
Je.
Opustila sam se.
Razgovor je suvišan,
voljela bih samo gledati u njegove plave oči.
Neka sjaje zauvijek,
znate što?
Voljela bih miris njegov osjetiti po svom tijelu,
neka me opaja.
Snovi su za mene počeli,
ovo je trenutak kada sanjam.
Puštam vas tamo.
Gledajte.
On me grli, njeguje mi lice poljupcima
i iscjeljuje srce.
Sada sam mrtva za sve ostalo,
a živa za njega.
Nema me, ljubav me vuče k sebi.
Topim se.
Ovaj trenutak čekala sam cijeli život.
Zagrljaj samo jedan sam željela i ništa nisam tražila.
Bila sam spremna ostaviti sve što imam.
I sve ono što mi je nekoć značilo jer sam se prisila
da mi znači.
Sad postojimo samo on i ja.
Dah na mom licu je poznat.
Susrela sam ga u snovima,
nekoć sanjala,
a sad je to stvarnost.
Stvarnost nepokolebljiva,
stvarnost mila i besmrtna,
stvarnost koju živim.
Puštam vas unutra.
Vrijeme je stalo, samo danas.
Zagrlio me i ljubi me snažno.
Uživam u pogledu, za ljubav niti ne treba više,
jedan pogled je dovoljan.
Oni zlobnici, ne mogu mi ništa.
Zajedno možemo sve.
Čekala sam čitav život,
prepustit ću mu se cijela.
Osvaja me dio po dio, poput
kakvog dvorca na vrh brijega osamljenog među ostalima.
Ne mogu disati od sreće,
predivan osjećaj.
Misli bacam na papir kao uzrujano dijete.
Ne znam što želim reći.
Ljubav me obuzela,
zarobljenica sam prošlog vremena.
Snovi su život kojeg živim i uživam.
Osjećam ga u sebi i oko sebe, njegov miris me
uspavljuje.
Kad bih bar mogla ostati malo dulje.
Samo sekundu. Dala bih sve.
Onaj trenutak prije nije ravan ovome poslije.
Sada, nakon svega,
osjećam da bih mogla izgubiti se u njegovom zagrljaju,
najsigurnija sam,
zaštićuje me.
Osjećam da me nešto privlači k njemu.
Srodna duša, stih moje pjesme.
Znate li vi što je srodna duša?
To je vrijeme u kojem netko živi,
vrijeme u kojem mi živimo je druga stvar.
Kad se spoje ta dva vremena, nastaje jedno novo,
zvano ljubav.
Unaprijed je određeno mnogo toga,
osim reakcija nas samih.
Njih određuje trenutak
i
situacija.
I nitko to ne može promijeniti.
Ljubav je mjesto na koje smo pozvani
nakon vremena koje smo proživjeli, svega što jesmo
i nismo i svega što ćemo biti.
Ne treba ju čekati, dođe
spontano,
tiho,
neprimjetno.
Samo dade osjet i miris
i njega ili nju.
Tu srodnu dušu, traženu ljubav
i
vrijeme stane, samo ja i on
ili ti i ona ili ti i on.
Zar je bitno.
Sami na dnu mora,
u oazi mira letimo daleko.
Čuvaš me kao ptičicu u svom dlanu.
Spajamo dlan i dlan,
osmijeh i osmijeh,
usne i usne,
ruku i ruku.
I pogodite što dobijemo?
Tako je.
Dobro ste pogodili.
Nema ničeg ravnog tom osjećaju,
nema ničeg ljepšeg i famoznijeg.
Uđite u taj svijet,
ja nisam požalila,
izgubite se u trenutku.
Odletite u snove.
Ostavite brige na zemlji, zajedno ćete ih riješiti.
Zajedno možete sve,
Mozak neka ostane na svijetu,
a vi zakoračite u snove,
još samo jedan korak.
Izgubite se u poljupcima
i zagrljajima.
Neka pogled bude destinacija dugo tražena,
a vi,
vi letite,
Lastavičjim letom
i potražite sebe u njima.
Vašim srodnim dušama, vašim
pjevačima pjesme života.
Dopustite im da probude dijete u vama
i konačno živite na račun sebe, za sebe i
osjetite miris ljubavi,
aromu strasti
i auru senzualnosti popraćenu osjećajem
neponovljivim.
Ljubav da, zar se ne osjeti u zraku?
Lakoća pokreta i izgleda, korak po korak
idite u snove i ne bojte se.
Netko vas drži za ruku i gradi s vama mostove
koje nijedna oluja ne može uništiti.
Mostove ka ljubavnom skloništu.
Osmijeh vam ostavljam.
- 23:08 -
