ponedjeljak, 05.05.2008.
Ples ljubavi i plesna haljina jedne vile
Ovoga puta zbilo se to sasvim nenadano, sasvim tiho i nečujno tako da samo ja čujem. Odlutala sam na jezero gdje je sve počelo. Toga dana voda je bila bistra kao suza, a miris okolnih borova zapljuskivao je moje lice posebnim dahom. Sjela sam pokraj jezera i prepustila se magiji tadašnjega vremena. Dok je moje srce lebdjelo iznad mojih misli , ja sam se opuštala uz zvuk lupanja vjetra o drveće i natrag. Odjednom začuh predivnu pjesmu. Bila je to pjesma života. Njena skladnost bila je nenarušiva, a njena ugoda nepremostiva. Dignuh pogled, srce mi se vrati i ustadoh. Šetala sam u svim smjerovima ne bih li našla izvor te predivne pjesme, ali uzalud. Osjetila sam odjednom miris svježeg parfema i okrenula sam se prema jezeru. A tamo, bal. Predivne, raskošne haljine, pomiješani mirisi raznih parfema koji tvore predivan osjet, ples do zore i toliki harmonični pokreti kao da su uvježbavani godinama. Počela sam se približavati i došla već toliko blizu kad me netko uhvatio za ruku i glasno rekao:“ Bi li mi učinili tu čast i zaplesali sa mnom?“ Bila sam nakratko zbunjena, ali ubrzo dođem k svijesti i pristojno odgovorih:“ Hvala, možda neki drugi put, nisam primjereno obučena za ples ovakve vrste.“ Moj kavalir se nježno nasmiješi i primi za ruku te kaže:“ Pođi za mnom, odvest ću te na mjesto gdje stoje haljine i spremna si za ples.“ Krenula sam za njime i svakim korakom osjećala čudnu povezanost između nas. Kad smo konačno došli, ugledala sam toliko haljina. Bile su to zlatne, srebrne, šarene, crvene, bijele, zelene, toliko raskošne da sam se divila njihovoj ljepoti. Bile su pune zlatnih dukata, zlatnih ogrlica, gumba, kopči i ostalih stvari. Sve je bilo toliko lijepo i sjajno da je ubadalo u oči, ali opet činilo predivan osjećaj pripadnosti. Odveo me duboko u raskoš haljina i uzeo onu na dnu ormara. Pokazao mi ju je i nasmijavši se rekao:“ I? Što kažeš?“ Bila sam bez riječi. Ispred mene je stajala haljina bijele boje izvezena zlatnim nitima, duga skoro kao matovilkina kosa, a lijepa kao snjeguljičino lice. Bila je to haljina iz snova. Toliko neupadljiva, a opet njega za umorne oči. Cipele su bile napravljene od čistog zlata sa velikim bijelim ljiljanom na sredini. Zinula sam i samo rekla:“ Gdje se mogu presvući?“ U taj tren haljina je bila na meni, izgledala sam kao vila, njene duge niti prolazile su mojim tijelom, a cipele su mi pristajale kao salivene. Bila sam zaprepaštena svojim izgledom, no osjećala sam se posebnije nego ikad. Osjećala sam se kao da pripadam u tu gužvu koja je zračila srećom i radošću. Moja duga crna kosa bila je ispunjena zlatnim kopčama koje su kao leptiri isijavale iz nje. Zakoračih i htjedoh još samo na tren uživati u toj silnoj ljepoti. U nekim trenutcima pobojavala sam se uopće nositi haljinu jer je bile suviše lijepa za gledanje, a kamoli još za nošenje. Moj pratioc mi pruži ruku i krenusmo prema jezeru.Bal je još uvijek trajao, a glazba je postajala sve jača. Odjednom smo se našli u toj predivnoj gomili plesača koji su letjeli amo tamo micajući noge skladno kao da su stvoreni jedno za drugo. U tom trenu izustih:“ Ali, ja ne znam ovako plesati.“ Moj partner se samo nasmiješio, uzeo me za ruku i krenusmo. U tom trenu mi je samo rekao:“ Prepusti se meni.“ To sam i učinila. U isto vrijeme padale su mi suze radosnice niz lice, bila sam sretna i plesala sam. Plesala sam kao vila, moje noge su lebdjele iznad zemlje, pripadala sam onoj gomili sjajnih haljina. Sreća me obuzimala kao nikada prije, a moj pratioc vodio me u tom predivnom plesu života. Misli su polako nestajale i jedino što sam znala bilo je da je moja haljina toliko prekrasna, bila je lijepa i uklapala se u hrpu ostalih, ali odskakala je od te ljepote jer je zračila mojom srećom, baš kao i ja. U tom trenu jedino što me okupiralo bile su moje misli koje su s vremenom isparavale. Osjećala sam miris parfema, pamtila sliku onolikih haljina koje su bila suviše lijepe da bi bile opisane riječima i jednostavno se opustila te zaplesala ples života sa nepoznatim partnerom koji me toliko poznavao da me vodio kroz taj ples kao da pristajemo jedno drugome. Misli su sada potpuno nestale i sve što sam vidjela bila je lakoća mojih pokreta, predivan ples i jedna plesna haljina boje snijega. Miris mog parfema širio se svuda uokolo, a ja sam se smiješila kao nikada do sad. Uživala sam u tim razdoblju svog života jer sam znala da se neće ponoviti. Odlučila sam ga iskoristiti pa sam potom zaplesala ples svog života u haljini iz mojih snova. Savršenstvu nije bilo kraja, a moje riječi nikada neće biti dovoljne da opišem tu radost koja me obuzimala. Pjesma ponovno zasvira, otpočne novi ples, a moje srce stade lupati kao nikada do sad. Zakoračih i ponovno s osmijehom krenem na ples ljubavi koji je širio svoj zvuk po čitavom vilinjem jezeru.
Zaplešimo u ritmu sreće.
- 07:54 -
