Svijet očima maloga djeteta...

petak, 25.11.2011.

Sretna sam

I smijem se
:)))

25.11.2011. u 19:01 • 0 Komentara • Print • #

utorak, 08.03.2011.

Dan žena...Naš dan...

08.03.2011. u 23:07 • 0 Komentara • Print • #

četvrtak, 11.11.2010.

Prošla je godina...Ali tuga je ostala...

11.11.
Martinja
Moj imendan...
Dan koji proklinjem!
Dan kada sam izgubila ono najvrijednije u životu što sam imala!
Da, točno se sjećam te večeri...
11.11.2009. u kafiću
Ja sam pila votka-colu, a ti veliki makjato i času cole
Ta tvoja kava, pretvoriti ćeš se u nju...
Ja sam slavila... onda sam mislila da slavim našu ljubav, novo prijateljstvo, susret sa starom prijateljicom...
Danas znam da sam slavila propast, kraj...tužan kraj jedne bajke, tužan kraj jedne ljubavi...
Bože, kako sam te voljela,kako sam bila glupa.
Čekala sam te da se vratiš iz te proklete Njemačke! Jedva sam čekala!
A šta sam dobila?
ZAŠTO NISI OSTAO TAMO???
Preko telefona smo gradili našu kuću, sređivali sobu za bebu, zalijevali cvijeće na balkonu...
A onda si se vratio, i puhnuo, i uništio sve!
Uništio si ono što smo imali, što smo trebali imati...

Prošla je godina dana mučenja...
Izmijenila su se sve godišnja doba..dobro ne sva, jesen i proljeće su gotovo nestali,glupa klima
Sve se promijenilo...ja sam starija, ti si stariji, ja sam mršavija, ti još uvijek razmišlaš kao dijete...
Promijenili smo se dragi, osjećaji su nas promijenili...
Znaš li kako boli kada ljubav zamijeni tuga?
Ne znaš?!
U bolnici sa ozlijeđenim vratom...molila sam te da dođeš...
Došao si sav ponosan, pun sebe, u 18 imam dogovoreno rekao si...
Pričali smo...doktor nas je zezao da mi paziš vrat, mislio je da smo par...
Zar smo tako izgledali???
Rekla sam ti da sam te držala kao kap vode na dlanu...a tvoj odgovor;
'Držala si me kao kap vode na dlanu i zato je puklo. Svaka prije tebe me ponižavala i varala. Ti si me voljela!'
Krivo dragi!
Nisam te voljela!
Još uvijek te volim!
Ljeto! Sunce! More! Posao!
Odlučila sam se maknuti, pustiti te da odeš...
Nisam uspjela!
Vratio si se!
Opet smo proživljavali našu ljubavnu priču!
Nije dugo trajalo...!
Novi udarac, nova bol! Opet! Ponovo! Isto!
Ovaj put je bilo drukčije!
Dragi mi smo trebali postati roditelji!
Znaš li što to znači?
Ne znaš, zar ne?
Ja sam bila kriva za tu trudnoću.
Ja sam bila kriva jer si se ti napio i cijelom društvu to rekao!
Ja sam bila kriva jer su te oni kasnije zezali!
Nema veze!
Bez obzira na to voljela sam te!

Nismo više isti, godina je duga.
Samo su osjećaji još tu.

I tvoje prazno mjesto u krevetu...!

11.11.2010. u 00:40 • 1 Komentara • Print • #

četvrtak, 16.09.2010.

Skoro majka........

Tako je malo falilo da osjetim najljepši od svih osjećaja na svijetu!
Toliko sam željela osjetiti jedno malo srce koje kuca skupa s mojim.
Željela sam postati majka...
Ali izgleda da nemam sreće.
Bog je odabrao drugi put za mene...

16.09.2010. u 17:16 • 2 Komentara • Print • #

četvrtak, 11.02.2010.

Čistim sobu, ali i život...?!

Tako je teško baciti u vatru uspomene koje skupljamo.
Ali ako ih ne bacimo počinju nas gušiti.
Trpamo ladice uspomenama dok ne postanu preteške.
A onda pukne.
A čemu to sve vodi?

Naravno da je teško baciti ono što nas veze s prošlošću.
Ali nisu uspomene vrijedne stajanja na mjestu.
Rođeni smo da živimo.
Živimo da se krećemo.
A krećemo se da nešto postignemo.

Vrijeme ide i ne štedi nikoga.
Onaj tko ostaje u prošlosti teško će uhvatiti sadašnjost.
Vrijeme ne pita za naše želje nego ide svojim tokom.

Vrijeme je relativno.
Pet minuta sjediti na vreloj peći čini se kao vječnost,
a pet minuta u zagljaju voljene osobe čini se kao trenutak.

Uživajte dok ste mladi i dok možete.

11.02.2010. u 12:29 • 5 Komentara • Print • #

subota, 02.01.2010.

Kada ponoć kucne sa visina u zrak dižem čašu vina,što iz želje, što iz ljute potrebe!!

Sretna Nova svima i nadam se da će vam biti sretnija nego stara.

Iskreno se nadam da je niste dočekali kao ja u suzama,ali i to je za ljude.
Do god imamo srce i volimo suze i bol će nas pratiti.
Jer nije volio onaj tko nije patio.
I svaka moja suza nije prolivena uzalud.
Noćas sam plakala zbog sebe,zbog njega,zbog nas.
Zbog svih lijepih trenutaka provedenih u jednom toplom zagljaju.
Zbog svakog dodira,poljupca,milovanja,utjehe.
Zbog ljubavi.
I bila sam tužna.
Ali sjetila sam se ljepote koja me okruživala.
Svojih prijatelja, obitelji.
Plakala sam jer sam sretna što ih imam.
Jer mi ih je Bog podario.
Da nisam plakala ne bih znala cijeniti to što imam.

I kada vam bude teško sjetite se svih koji su vam se nasmijali kada su vas vidjeli.
Svih koji su vas se sjetili na rođendan. Čak i onih koji vas se nisu sjetili.
Sjetite se kako na svijetu ima puno onih kojima se naše brige i boli čine sitnima.
Sjetite se djeteta koje vam se u parku nasmiješilo.
Malene okice koje na svijet gledaju s nevinošću i ljubavi.
Sjetite se radosti na vašem licu kada su se bijele pahuljice počele s neba spuštati.
A možda su to samo anđeli krila tresli.
Sjetite se kapi kiše koje udaraju u prozorske kapke i bude vas noću.
Pomislite samo na tren na vašu majku i oca koji se brinu za vas.
A tek kad se sjetite mirisa maminih kolača.
Pogledajte u vaše ukrašeno božićno drvce i za svaku iglicu na njemu zaželite želju.
Ne za sebe već za one potrebite.
A tek mlađi brat i/ili sestra? One gnjavaže i tučnjave?
A pokušajte zamisliti život bez njih...!? Ne ide...
Znam! Oni su tu s razlogom.
Sjetite se svake sunčane zrake koja vas je obasjala i utoplila.
Možda ste i vi nekome tako zagrijali srce a niste toga svijesni.
Možda je nekome stalo do vas a vi to ne vidite.
Ne radujte se velikome,ne možete to nositi.
Radujte se malome. Za to će se uvijek naći mjesta u vašem srcu!

02.01.2010. u 00:03 • 5 Komentara • Print • #

četvrtak, 17.12.2009.

Sada samo postoji nada da vrijeme sad liječi sve rane,
I da Bog će dati mi snage preživjet te dane...

Sreća je kao balon od sapunice,samo je trenutak potreban da se rasprsne i nestane!

Tri godine sam te čekala i voljela, tri mjeseca imala i ljubila, u tri sekunde sam te izgubila...
Ne vjerujem više u ljude,ljubav ni sreću...Sve si mi to ti uzeo!!