srijeda, 06.12.2006.
Samo nebo sad je iznad nas
Ja...
Opet... Sva sam jadna!¨ Zašto? Zašto se to baš MENI mora događati? Zašto ne mogu prestati razmišljati o njemu? Zašto me zatočio u dvorac tame? Zašto moja duša, kao da je prokleta? Jednostavno ga... Još uvijek volim! Jako! Ali, vlada beznađe. Nema teorije da ikad opet završimo zajedno! Nikada! A kad se toga sjetim... Gotovo je... Dolaze suze... Ne mogu ih zaustaviti.. Ali ipak ih nema! To samo moja duša plače, a tijelo... Ono je u svom svijetu...! Ali, on... On je moja ljubav! A evo vam i spotić: Tamo daleko |
utorak, 05.12.2006.
Ako možeš lako da podnaseš...
E joj.
Baš sam se danas usosala. Spavala sam od pola 3 do 6. A učenje? Pišem sutra važan ispit. Ija si mislim, ajd idem malo odspavati. Ali ja «odrapila» i više no što sam trebala. Nešto sam već naučila, a nešto tek trebam. Ali, stići ću ja to. Ljubav! Nikad više ni u šali. Šalim, se. Kad se dogodi se doogodi. Voljela bih... Ma ništa. OK, voljela bih opet biti s njim, ali... To je... Nemoguće! Još malo pa i škola je gotova, a onda RUSVAJ! Jedva čekam praznike! Last Christmas I gave you my heart.... |
ponedjeljak, 04.12.2006.
Sve je isto samo njega nema
Opet...
Meni teško... Ali.. Moram bit SAMA... Što ću...? Samo bih željela... Da imam nekog pored sebe. Tko me voli, želi... Da mogu eći: "On me ćini sretnom. Uz njega se osjećam sigurno." Ali ne... Nisam ja te sreće... Nikako! To se meni ne može dogoditi! Da se dogodi, to ne bi bilo čudo, već čudo nad čudima. Ali... Svi znamo... Da se... Čuda... Ne događaju! Stoga... Zašto bi se meni, mislim, običnoj smrtnici. Ne, ne. Ipak... kad malo bolje razmislim... Ne, ne, ne mogu tako! Želim ne misliti na ljubav, njega, ali NE MOGU! Zaista se trudim... Svim silama, ali ne ide! ne ide, ne ide, ne ide, ne ide... Mogu lagati da sam ga preboljela, ali više neću. Varam i sebe i druge. ALI... sretna sam... Jer mi je lijepo... Ne, naravno bez njega. Nego mi je lijepo družiti se sa prijateljima, slušati muizku... Manje misliti na njega! Da, da, da! |
nedjelja, 03.12.2006.
Umirem majko...
|
Težak dan.
Stalno mislim na njega, ne mogu više živjeti tako. Bez njega moram, al ne znam kako. Još ga volim, JAKO. Nakon što me povrijedio i uvrijedio kao nitko do sada. Jednostavno ne mogu a da ne mislim na njega. Njegovu crnu razbarušenu kosu, njegove prodorne zelene oči... Ne mogu! Znam... Luda sam... Totalno... Ali jednostvno NE MOGU DA GA ZABORAVIM! Nikako! |
subota, 02.12.2006.
šTO JE DANAS HLADNO BILO!
Što reći za danas? Hm.
Dobro, došla Lana. Šetale smo malo, i ko po običaju slušale mjuzu. Donjela mi je neke nove filmove, jupi! Šetajuć, prolazio je vlak, a na prozoru neki zgodan tip. Lana ga vidi i poviče»Mamma mia», a čovjek ispred nas se okrene i u čudu gleda. Umirala sam od smijeha.  Imam još jednu mačku. Da, da... Šetajuć ćule smo da nešto mijauče, kad prema nama ide malo, bijelo, čupavo mače. Ok, mi bježimo od njega ono za nama. Zovem ja staru, a ona veli neka ga odmah donesem kući. Ja ga donjela i sad je kod mene, zove se Čupko i spava trenutno.  Gledah slike sa Denijevog rođendana. Super su! Ajme kako lude ljude poznajem!     Eto toliko. Pokraj Save, breze male tvoje oci vesele Ove noci cudno sjaje Mene vise ne vole Nije meni, sto te moram sto te moram gubiti vec je meni, da`l ces moci poslije mene, ljubiti. |
petak, 01.12.2006.
Srce nije kamen
Hello!
Što da danas kažem Sretna sam, gledajući u globalu. Mario više nije dio mene, gotovo je, stvarno! Razmišljajući, došla sam do zaključka da sada zaista moram dalje. Moram se usredotočiti na sebe, jer kako će me itko voljet ako samu sebe ne volim?! Vidjeh ga danas i po prvi puta nisam ništa osjetila, baš ništa. OK, bilo mi je drago što ga vidim, ali ništa više. Ipak smo sada samo prijatelji, ili se varam? Shvatih, nije jedini, ima ih još, i boljih i gorih, ali nije jedini!  Da li imam koga u planu? Moža da, možda ne. Ovisi o meni i tom drugom dečku, ako se pokaže da je onakav kakav mislim da jest SUPER, a ako ne... Neću o tom.  Škola, strašno. Pisali smo hrvatski danas. Strah me je, jako. Bojim se da opet ne dobijem komad, ali što ću kad mi gramatika jednostavno, ne ide i ne ide.  Lana dolazi sutra! Kako li sam samo sretna! Opet ćemo se napričat i zezat kako samo mi znamo.    Niti ovaj vikend ne izlazim. Jednostavno nemam volje. Štedim se feštu 16.. Srce nije kamen da ga samo baciš iz kaputa kao kartu poslije puta! |
