Za radost Boga u nama pijem. Za sjaj njegov u kristalu, vatri, suncu, pijem. Pijem, ne da se opijem, već da se opijam, i dno ove čaše u blaženo bezdno spuštam. Vesna Krmpotić |
Postajem kamen Govorim svojoj ljubavi Kad smo skupa, Kad smo skupa, a među nama tri dana hoda, tri noći sna. Jer ovaj zrak oko mene zgusnut umire Čim ga želim dotaknuti. Dubravko Škurla (1933-1957) |
Šta je strah? Hladan znoj, noge klecaju, srce snažno lupa, hoće da iskoči... Znate li šta vam se događa u tom trenutku? Šta je izazvalo takve reakcije? Zašto vam se usta suše i u tijeo uvlači nemoć koja vas parališe? -imam rođendan danas pa od toga ;) fraza koja mi se urezala u srce; "TOČNO U PONOĆ ISKRENO I OD SRCA ŽELIM DA TVOJE SRCE ZA MENE KUCA...." Poput ljutnje, radosti, tuge, i strah je ljdska emocija. Ponekad blage, ponekad snažne, emocije nastaju kada je mozak zatečen i iznenađen. Mozak prima i analizira informacije koje dolaze od naših čula (oči,uši,nos...) pažljivo promatra logički nastavak onoga što nam se događa. I reaguje. Tako smo, ponekad, iznenada sretni, zadovoljni, uplašeni, bijesni... Za specijaliste, emocija je psihološka i filozofska reakcija (rad hormona ili nervnog sistema,,,), koja nastaje pred iznenadnom i ne predviđenom situacijom. Ta reakcija predstavlja adaptaciju na promjenu naše okoline i javlja se prilikom pojave opasnosti, prijetnje ili rizika. Ta emocija, zapravo, priprema organizam da efikasno reaguje kako bi obezbjedila njegovo preživljavanje. No, da li na pojavu opasnosti, kada ih strah obuzme, ljudi i životinje reaguju na isti način. |
Želio sam te danima, želio godinama i želja je bivala sve veća, a onda sve manja i umirao sam pomalo od želje i beznađa i umro sam sasvim i više me nema, a želja je moja uvijek živa ostala i bez mene živi, u zraku izgubljena. Nikola Miličević |
Gledao sam te u snu. Tužan. Mrtvu. U dvorani kobnoj, u idili cvijeća, Na visokom odru, agoniji svijeća, Gotov da ti predam život kao žrtvu. Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne, Sumnjajući da su tamne oči jasne, Odakle mi nekad bolji život sjao. Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke, Sve, što očajanjem htjedoh da oživim U slijepoj stravi i u strasti muke. U dvorani kobnoj, mislima u sivim. Samo tvoja kosa još je bila živa, Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva. Antun Gustav Matoš |
Ljubavna pjesma Gdje nisi ti i tvojih očiju sjaj, tamno je meni. I uz jasno treperenje svijeća, tamno je meni. I kraj tihog plamena sada tamno je meni. Sunčana svijetlost samo me ranjava, tamno je meni. Gdje tebe nema i tvojih očiju, tamno je meni. Bhartrihari |
< | siječanj, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv