Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
…
Počinjemo ga pakiranje, u svojim mlađim danima, a sa našom punoljetnosti zatvaramo kofere i ukrcavamo se na vlak. Sami biramo smjer, a svojim dobrim i lošim odlukama ugodnost našeg putovanja.
…
S vremena na vrijeme, od stanice do stanice ljudi će se ukrcavati i iskrcavati dok će neki cijelo putovanje ostati u našem vlaku.
…
Imamo priliku kamo hoćemo, dovoljno je poželjeti. Tu i tamo vlak će stati i činiti će nam se da se problem ne može popraviti. Bilo bi najbolje vidjeti u ćemo je kvar a ne prije kraja putovanje napustiti vlak.
Biti će tu svega kroz to putovanje od neudobnih sjedala do bezobraznik konduktera, od loše hrane do osjećaja izgubljenosti i ne željenih putnika.
…
Moje putovanje početi će za nešto više od pola godine, veselim se bez obzira što mi je bilo jako lijepo samo pakirajući se bez ikakvih dodatnih briga.
…
Otprilike sam sigurna u kojem smjeru bi moj vlak mogao krenuti, no puno je to vremena za sigurno reći.
…
Kako bilo probati ću si to putovanje učiniti što ugodnijim, tko znam možda se i vidimo na nekoj od stanica^^
Ljubim. 
…
Kasnije je počela birati, nije htjela sve, htjela je samo one koje su se njoj sviđale. Stare više nije niti gledala, njih više nije trebala, njih više nije željela. Htjela je samo nove, bolje.
…
Odbacivala ih je malo po malo. Kasnije, vidjela je da je odbacila sve stare lutke a ona se našla sama sa samo dvije lutke.
…
S njima se igrala neko vrijeme, no onda se uvjerila kako je ona zapravo previše stara da se igra lutkama. Odbacila je i te dvije, zadnje lutke. Prevarila se.
Bilo joj je teško prvih par trenutaka, a onda se uvjeravala da će biti dobro. Ali nije bila. Vratila se po te dvije lutke, uzela ih i spremila na sigurno mjesto, tamo gdje ih neće vidjeti, ali ona će znati da su one tu. Znala je gdje će ih naći.
…
Pogriješila je. Jako je pogriješila.
…
Ne može biti bez tih lutaka. Ne želi se vratiti po njih. Pa što će onda napraviti?
…
Zasada neka bude ovako, kasnije, kasnije će vidjeti. Dovoljna je sitnica da se sve promjeni.
…
*pišem ovo u obliku priče tako se lakše izrazim.
*ovo nije niti tuga niti depresija, ovo je samo nešto tipa psihičkog stanja, nema veze sa tugom, nikakvom.
*još uvijek sam sa osmjehom na licu. [bezobraznim]
Ljubim vas
Zatvoriti ću oči i polako napuštati ovaj realni svijet u kojem se nalazim i krenuti mračnim putevima svojeg uma sve dok ne dođem do predivnih, velikih, crnih vrata kroz koja ulazim u svoj izmišljeni svijet. Ja sam ta koja jedina može ući u njega i eventualno dopustit nekome da osjeti samo djelić ljepote koju osjetim tamo.
…
Ući ću polako kako bi zapamtila svaki detalj, svaku sitnicu tog prizora kako bi se kasnije mogla sretno smiješiti dok ih se prisjećam. Tamo se ne nalazi niti jedna jedina stvar koju mogu povezati sa realnošću i na taj način opet osjetiti hladnoću i odbojnost.
…
Biti ću sretna i smiješiti se sve dok me ne zaboli vilica od smiješenja. Ja sam tamo na prvom i jedinom mjestu. Narcisoidnost i egocentričnost tamo se smatraju najboljim vrlinama.
..
Šetati ću sretno putevima svog imaginarnog svijeta sve sporije i sporije jer osjetiti ću kako me nešto, neka sila vuče natrag u realnost.
…
IZ mog imaginarnog svijeta izvući će me iritantna zvonjava mog mobitela, a ja ću se opet naći sa vanjske strane predivnih, crnih, velikih vrata prisiljena da se onim istim tamnim putevima vratim u realnost.
…
Javiti ću se na mobitel i opet osjetiti istu tjeskobu oko srca, zbog iste osobe, zbog istih stvari. Završit ću razgovor , spustiti mobitel i pustiti jednu beznačajnu suzu, te se opet trgnuti i brže bolje pohitati i riješiti sve probleme.
…
Jer ipak ja sam robot kojeg se zove kada su problemi na vidiku, a samo jedna osoba u nizu koju se zaboravlja kada je ostatak svijeta sretan.
Ljubim vas