Hoće li mi, molim vas, netko objasnit kako se desi to da osoba u vezi dozvoli sebi da partneru padne na treće mjesto?
Kako to da se s tim može pomirit?
Da veza spadne na jednom tjedno, a on me voli najviiiiiše, jer sam naaaajbolja, jer će me ženit?
Okej, posao broj jedan.
Ali riboloooooovvvvv?!?!?!
Halo, ribolov prije mene?

"Ej miš, završio sam s poslom i otišao sam na ribolov, evo ti slika" Naravno uredno poslagani štapovi, sve složeno. Ja, naravno, najbolja cura ikad odgovaram: "Ajde super, guštaj samo." Vamo tamo, prođe tako neko dopisivanje i kada sam se ohrabrila, napisala sam da osjećam neku hladnoću u zadnje vrijeme, da mi slabo govori da me voli, prije je više. Kako mi je divno bilo u nedjelju i da me popustio taj osjećaj i sad evo opet mi se vratio i da ne znam imam li razloga za brigu. On odgovara: "Majmuneee, nemaš razloga za brigu, volim te ko vrag isto kako sam te i volio do sad, samo mi se ne da pisat xd." Ja ću na to: "A ne znam, teško mi je to bilo napisat, al morala sam ti reć kak mi je. Znam da ti je ribolov ispred mene, al fališ mi. Eto, sorry što sam glupa onda. Skoro na isto dođe otić tamo i do mene u grad, to mi zasmeta, ali osoba sam pa meni fališ." I ja glupa pa sam pomislila da će me smiriti ili reći nešto suprotno, ali ne: "Sori što ti smeta moj ribolov, nađi nekog tko ne ide na ribolov."

Kog isusa, boga, vraga, alaha, budu, šivu da pitam šta da više radim?
Nesretna sam tako, a jedino se sretnom vidim pored njega.

Hvala karma, lekcija naučena. Sad bi bilo dosta.