nedjelja, 01.07.2007.

bol....dno....kob....ne znam.....

Prošla je i ta kobna noć…po pričama koje sam načula, jedna od najkobnijih noći u mome životu…žalosno je što je se ne mogu prisjetiti…još je žalosnije što su glavni dio zapleta činili likovi koje nikada ne bih očekivala na vrhuncu priče … sva moć bila je u rijeci…. Prokleto velikoj rijeci koja je bila toliko blizu, a tako nedostižna… toliko sam tužna što se ne mogu sjetiti tog mirisa boli, tuge, mirisa koju je donijela neobična spoznaja protkana noćnim krikovima… Osjećam veliku prazninu jer moram vjerovati pričama drugih, pričama koje zvuče kao film, a unatoč tomu svjesna sam da su uljepšane do krajnjih granica. Moram ostaviti taj čudesni zaplet iza sebe, te trenutke koji su u očima drugih odjeknuli kao zastrašujući krikovi, a koji bi možda značili konačni prekid problema…
Evo već drugi dan probirem po ovim prokletim kontrastima svojega života i shvaćam da su kontrasti samo ono u što sam željela vjerovati, ali tek sada shvaćam dubinu ove crne boje koju prije nisam željela vidjeti. Možda sam bila slijepa zbog iluzije da su se nakon toliko ustajalih godina ponovo otvorila vrata gdje ću biti dobrodošla kad prođem.. no sve je to ostala neostvarena iluzija koja me držala na životu 9 mjeseci. I evo s ovo malo snage priznajem da nisam zaslužila sve ono što sam željela ostvariti jer nisam posjedovala u duši onaj mir koji sam trebala imati…znam da je sve bilo gubljenje tvog dragocjenog vremena… Moram priznati da užasno boli ta nit kojom si posjekao sve moje osjećaje i da nikada nisam slutila da će se kraj čarobne priče utopiti u jednom poljupcu koji ne mogu shvatiti… Oprosti mi za onu scenu koju sam čula samo iz uljepšane priče… Zapravo nemoj mi oprostiti jer toga nije vrijedno…znam da će zvučati lažno i prijetvorno , ali molim te ju čuvaj i samo mi obećaj da ćeš svojom ljubavlju zasjeniti one kobne riječi koje su nesvjesno izašle iz mene…
A vi…prijatelji…i svi koji ste zaista i koji se trudite biti uz mene…ne brinite…pustite me…ja želim sama gurati ovu pokidanu lađicu dok ide nek' ide… kad ju unište vjetrovi, nemojte forsirati njen povratak….

| 23:44 | Komentiraj (3) | Print this! | #

<< Arhiva >>

Copyright © lost_in_fantasy - Design touch by: Tri mudraca


Komentari On/Off

< srpanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Siječanj 2008 (1)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (2)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Opis bloga
opis...hm...možda samo da je to blog o mom pomalo čudnom svijetu i skrivenom pogledu na sve što se oko mene događa...tekstovi nastaju inspirirani neobičnom sekundom straha, ljubavi, patnje ili nečega sl...

Image Hosted by ImageShack.us

ZRNCA MUDROSTI UVIJEK TREBA PRIHVATITI.....

ARISTOTEL
"Nesreća otkriva one koji nisu pravi prijatelji."
"Prijateljstvo je jedna duša u dva tijela."
"Smatram hrabrijeg onog koje prevlada svoje želje, nego onoga koji pobijedi svoje neprijatelje; jer najteža bitka je nad sobom samim."

Image Hosted by ImageShack.us


GOETHE
"Ljubav se isprva naziva povjerenjem."
"Najveće se teškoće nalaze ondje gdje ih ne tražimo."

SOKRAT
"Knjige su hladni ali pouzdani prijatelji."

PLUTARH
"Duša zaljubljenog čovjeka živi u tuđem tijelu."

HERAKLIT
"Jedan je meni koliko i deset hiljada samo ako je najbolji !"

Image Hosted by ImageShack.us


HERBERT
"Nikada ne treba zamjerati na istini čak i kada boli." (Jeretici Dine)

ESHIL
"Riječi su lijek duši koja pati."
"Vode svih rijeka ne mogu isprati ruke krvave od zločina."

i još neke čije autore nazalost ne znam...

''Životinje su moji prijatelji, a ja ne jedem svoje prijatelje.''

Image Hosted by ImageShack.us


''Bolje je naučiti nepotrebno, nego ništa. ''

''Ljudi, budite ljudi. ''

''Samo istinito je lijepo.''



EDGAR ALLAN POE

San u snu

Primi na čelo cjelov taj
na rastanku, sad kad je kraj,
ovo mi barem reci daj -
nisi u krivu što moj dan
svaki je, smatraš ,bio san;
Al' ako iščezla je nada
danju, il' noću, bilo kada,
u snovidjenju, il' bez toga
zar nestala je manje stoga?
Sve to što vidimo, il' tu
jesmo, to tek je san u snu.

Stojim i slušam huku
valova što obalu tuku,
u ruci se mojoj ljeska
pregršt zrnca zlatnog pijeska-
Koliko ih je! Ali gle kako
curi mi u dubinu svako,
dok plačem tako-dok plačem tako!
Ne mogu ih zadržat, Bože!
Zar spasit ne mogu bar jedno,
od vala što ih čeka žedno?
Zar sve što vidimo, il' tu
jesmo,to tek je san u snu?

Image Hosted by ImageShack.us

HERMAN HESSE

Knjige

Sve knjige ovog svijeta
usrećit te neće,
ipak, svaka te krišom
k tebi samom skreće.

Sunce, mjesec i zvijezde,
sve što trebaš, tu je,
jer i svijetlo koje želiš,
u tebi stanuje.

I mudrost, koju ti tražiš
po knjižnicama grada,
sija ti sa svakog lista-
jer je tvoja sada.

Večernja modrina

O čista, čarobna sliko,
kad iz grimiza i zlata
pružiš se ozbiljna i mila,
ti divna modrino večernjeg neba!

ti podsjećaš na modro more,
na kojem usidrena sreća
blaženo počiva. S vesla kaplje
posljednja kap zemaljskog jada.

Image Hosted by ImageShack.us