save your friends
Osjećam teret vlastite ličnosti i s osmjehom na licu promatram u zalazeće sunce na obzoru. Izgubljena tuga odnijela je moj smisao da napišem kvalitetan tekst ako sam ga ikad uopće bila u stanju napisati. Ošamućenost hehe zvukovi gitare. Vrisak u meni, bijes koji nikad nije izašao na površinu i još uvijek ga pritišćem negdje duboko u najniže slojeve podsvijesti. Nikad više nemojte očekivati da ću plakati zbog nečeg plakat ću kao što sam uvijek plakala zbog patetične i nezrele ljubavi prema mrtvacima. Kao klinka nisam ni sanjala da ću se prvi put zaljubiti u mrtvaca ali istinski iako zvuči plitko. I osluškujem svoj glas u unutrašnjosti koji me rastužuje ali više ga ne puštam van. Kaj je lakše iako sam mislila da je lakše kad ga izbljuvam kroz oči. Prozirno. Znam da nisam kao neki ne mogu priznati da sam onu tugu sama stvorila ali ponosna sam na sebe jer sam je sama i otklonila ili možda nisam? Nemam više razloga da se bediram jer morrison više nije živ jučer sam čak sjebala si u glavu da je kurt umro 22.04. jebote a na taj datum je nekome rođendan neam pojma kome ali sve sam pobrkala. Stvarno se zgubim ponekad. Razmišljala sam baš o tom našem današnjem društvu i onak kad malo razmišljaš shvatiš zapravo u kakvom sranju živimo. U svom tom silnom preseravanju i iskazivanju i to mi užasno na kurac ide. Ali tko sam ja da tu išta mjenjam. Nitko zapravo ne želi vidjeti svoje blato ali zato svi imaju nos za tuđe sranje. Kad bi bar svaki pojedinac pogledal svoje probleme a ne se bavil tuđima sve bi bilo bolje. Ne mislim da bi sad svi trebali biti tolko sebični da ne žele nekog slušati ali ne kužim zakaj neki ljudi osuđuju druge ljude zbog nečeg kaj rade a svoje postupke smatraju savršenima… previše sam sad tak nešt okrenula na masu nisam mislila na masu nego na pojedince pa da se ispravim. Trebala bi mi odskoćna daska htjela bih letjeti. Eh da skoro zaboravih shvatila sam još jednu stvar a to je zapravo ona sloboda koju tražimo svi mi mladi. Jedina bezgranična sloboda gdje možete ispucati sve nagomilano u sebi gdje zapravo možete ispuhati sve svoje ventile uma leži zapravo u umjetničkom izražavanju. Pa da pojasnim… probajte naslikati nešt uzmite kist u ruke i nemojte razmišljati o tome što radite nego samo povucite kistom ili ako vam se to ne sviđa uzmite olovku u ruke i pišite svoje unutarnje nezadovoljstvo preko riječi recite to umjetničkim jezikom nemojte se zaustaviti nego bez granično ulazite u taj svijet i vjerujte mi sve će to imati vrijednost ako ćete to istinski raditi. Umjesto da bezvoljno razmišljate o nečemu pišite ili svirajte ili slikajte ili crtajte kaj god napravili daje vam onu slobodu gdje u današnjem tako ograničenom svijetu nemate i nikada ni nećete imati jer će ograničenja uvijek ali uvijek postojati. Pa tak. Nemojte ovo shvatiti kao moje tu neko pametovanje ili koji shit nego kao pomoć koju sam ja tražila a nisam je mogla naći pa mi nemojte zamjerati što svoje frustracije iskaljujem tu na ovom jadnom kompjuteru. Tako se sramim onog kaj sam nekad bila isfrustrirano narcisoidno derište u potrazi za osmjehom i sad kad sam ga našla osjećam se ispunjeno ali ne i do kraja sretnom.
i`m so happy makar neam razloga za to
Polako gubim smisao za pisanje i volim samoću tako mie trebala jedva sam čekala da sjednem i razmislim o svemu o čemu mah pojma neam. Volim gledati zidove obljepljene svojim «idolima» mislim nije bas da su mi idoli ali tolko su mi već pod kožom da ih ne mogu išupati sam tak. Gledam i smijem se , smijem se i gledam hehe. Nasmijte se i popušite jednu skračeno produženo. Trenutno baš razmišljam o tome kaj me zapravo usrećuje i došla sam do zaključka da mie tak ok baš onak ok… i svejedno tak je lijepo vrijeme i nekak me podsjeća na praznike i baš bi da su sad praznici jer mi je naporno već to rano dizanje a face u školi nekako su poprimile vedrije odrednice i svi mi se čine tak ok neam više onaj osjećaj gađenja prema ljudima svi su oni ok svaki na svoj način samo treba ljude upoznati i dati im priliku ne znam nisam više tolko plitka i sfrustrirana nekak više neam razloga za to. Ma volim ovo kaj sad proživljavam jer mi se stalno smije. ova subota me totalno promijenila ne znam sve je nestalo sav onaj bijes nagomilan u meni ali i hammerfall me malo zdrmal više jednostavno ne analiziram tolko situacije shvatila sam da to nea smisla možda me nekaj vrati na to al ja se nadam da neće. Opet se smijem a nemam razloga evo poruke hehe. Htjela bih vam malo staviti lyricse koje sam skinula prošli tjedan ali ta pjesma me već dulje vrijeme pere istina je dae malo depresivna ali bas je posebna i jako dobro zvuči
Can you tell me why
It seems so hard to carry on
When you hear a voice
From long ago, so bittersweet
Even though I try, I can not
Read between the lines
You know I tried,
Oh, yes, I tried, what´s wrong
Too late to turn back time
To look over my shoulder
Maybe one day i´ll return again
Remember yesterday
And think about tomorrow
But you have to live today
Oh, lonely yesterday
Don´t leave me with the sorrow
Cause I have to live today
Every morning I awake
To see the newborn day
To carry on the flame
Until the end of time
Too late to turn back time
To look over my shoulder
Maybe one day i´ll return again
Remember yesterday
And think about tomorrow
But you have to live today
Oh, lonely yesterday
Don´t leave me with the sorrow
Cause I have to live today
Oh, oh, oh, don´t you step aside
And pretend about the future
Oh, oh, oh, never live a lie
Don´t you know tomorrow never comes
Remember yesterday
And think about tomorrow
But you have to live today
Oh, lonely yesterday
Don´t leave me with the sorrow
Cause I have to live today
Oh, oh, oh, don´t you step aside
And pretend about the future
Oh, oh, oh, never live a lie
Don´t you know tomorrow never comes
skini se i pokaži im svoje spolirano dupe namazano magnetin ljepilom
znate ta tupava bol polako blijedi iz dana u dan nisam više tako ispunjena gorčinom hehe...to je dobro i shvatila sam da ostavljam takva bolji dojam na ljude jučer bijah na koncu tu na kuli bilo predobro opet sam se onak totalka ispucala ma kaj da vam velim vidla sam se s društvom i malo ludirali i tak...nirvanu slušam jako puno u zadnje vrijeme mislim danas ono... malo me opet pere i ta something in the way i here she comes i help me do you love me i onak se ok osjećam. mislim dok to slušam a ovak mah i ovak makar sam zabrinuta zbog jedne osobe i nisam bas dobro spavala ova zadnja dva dana ali iskreno se nadam dae sve ok jer ak nie onda ne znam kaj bu. eh da sad više ne razmišljam toliko o tome kaj bu nego jednostavno više ne razmišljam živim za sad kaj prođe i opet dođe neš drugo i tak . i znate boli me kurac kaj si neko misli o meni i kaj neko sere po meni jebe mi se. samo ono kaj me malo živcira je to kaj neki put tak odlutam u neki svoj svijet i htjela bih biti s ljudima kojima jesam i duhovno ne sam tjelesno ali nekak ne mogu i onda sam šutim a zapravo bi htjela nešt reči a ne mogu . kak da sam ukočena. 
na ovoj strani je bolje
vodi prema spaljivanju svih mostova
izmislimo opet to što znamo
jedva čekam da me optuže
new begining
evo blogeri mene again ovaj blog bum zbrisala opet al kaj se spraznim bum pisala malo
