petak, 19.05.2006.

Going around the „Hrvatsko Zagorje“

Jedna mala napomena za sve koji dolaze na ovaj blog: Molimo vas da postove čitate do kraja ili barem letimično, i da onda komentirate. Nemojte nas krivo shvatiti, ali ako se postovi ne čitaju, nego pišu samo zbog komentara, kakvog je onda smisla bloganje? I još nešto, ako ste prvi put ovdje, potrudite se pročitati i nešto o nama u boxevima.... Ova napomena se odnosi na bloganje općenito.


Znate već ono uobičajeno: nismo imale vremena, nismo mogle na net... bla bla.... Uštedimo trud i preskočimo isprike.
ČET – „ne dirajte mi ravnicu... jer ja ću se vratiti....“

Bili smo na školskom izletu u hrv. Zagorje.NA JEDAN DAN! Totalna nepravda! Ali okeeee...Mi smo „trpi i pati“ generacija... čudimo se kako nas nisu lancima vezali da ne bi i autobus prevrnuli.... u stvarnosti, iznenadili smo nastavnike kako smo bili dobri (nema ironije), samo smo se malo gađali bocama... nije bed. Dobili smo vodiča zaraženog kroničnim brbljavitisom....





Iva i Katarina



Pozadina autobusa...



Bruna i Jelena



Krešo i Dean






Stigli smo u Varaždin. Jedino što smo zapamtili iz Varaždina su neki luđaci koji su okolo trčali obučeni na „feng – shui“ način, ili kako se već kaže za te kineze... i da nikad tamo ne naručujete pizzu jer ćete je prije sami ispeći... i da su naši nastavnici ćoravi jer su uspjeli izgubiti ŠEZDESETERO učenika u gradu... kasnije smo ih našli kako stoje na uglu i čekaju da se mo pojavimo...







Onda smo napokon došli u Trakošćan....preskočimo opis, ali znajte da je bilo predivno. Trebali smo tamo ić na cijeli dan....





I onda Krapina. Guess what? MUZEJ RADI DO PET SATI!!! Što znači, nismo od krapine vidjeli ni K. Ali dobro. Preživili i bez pračovjeka kanibala.









Idemo sad zamišljat kako je muzej mogao izgledat (ima ironije).

Kisssamo vas sve