...molim te, poslušaj ono što ne kažem...
...čavrljam s tobom učtivim tonovima površnog razgovora... kažem ti sve, a zapravo ništa, i ništa o onome što je sve, i što plače u meni... zato kad sam u kolotečini, neka te ne zavara to što govorim... molim te pažljivo slušaj i pokušaj čuti ono što ne kažem.. što bih volio da mogu reći, što zbog opstanka moram reći, ali što reći ne mogu...
...ne volim ništa kriti, ne volim igrati umjetne, lažne igre, želim prestati s igrama... želim biti iskren i spontan te biti ja, ali mi ti moraš pomoći... moraš pružiti ruku čak i kada se čini da je to posljednje što želim... samo ti možeš iz mojih očiju ukloniti prazan pogled živog mrtvaca... samo me ti možeš prizvati u život.... svaki put kad si ljubazan, nježan i kad me hrabriš, svaki put kad pokušaš razumjeti jer uistinu brineš, moje srce dobije krila, vrlo mala krila,
vrlo slaba krila, ali krila... sa svojom moći da me oživiš možeš udahnuti život u mene... ...želim da to znaš...
...želim da znaš koliko si mi važan, kako možeš biti stvoritelj moje osobe
ako tako izabereš... samo ti možeš srušiti zidove iza kojih dršćem, samo ti možeš ukloniti moju masku, samo ti me možeš osloboditi moga sjenovitog svijeta panike, i nesigurnosti, iz mojega usamljenog zatvora, ako tako odlučiš...
...neće ti biti lako...
..dugotrajno uvjerenje o bezvrijednosti gradi snažne zidove... što mi bliže priđeš to naglije mogu uzvratiti... to je nerazumno, ali unatoč tome što o čovjeku kažu knjige, ja sam često nerazuman... borim se baš protiv one stvari za kojom čeznem... ali rekoše mi da je ljubav jača od snažnih zidova,
i tu leži moja nada... molim te pokušaj pobijediti zidove čvrstom rukom
jer dijete je vrlo osjetljivo...
...samo, molim te, poslušaj ono što ne kažem...
"...nemoj misliti da svi očekuju čuda od tebe...
polako izaberi ljude kojima želiš činiti čuda
i drži ih se...
vratit će ti se...
kad tad..."
26.12.2007. u 02:30 | 23 Komentara | Print | # | ^
...Grijeh i vrlinu, pravo i krivo, sudio sam; i meni su sudili. Prosao sam kroz rodenje i smrt, radost i pakao. I na kraju sam spoznao, da sam u svemu i sve je u meni....
...duboko u meni postoji nešto što je bilo i ostalo nedorečeno... duboko u meni postoje stvari do kojih nitko nikada nije mogao doprijeti... duboko u meni postoji utočište...
...igram se riječima i trudim se napisati neke stvari koje mi se motaju po glavi... potrebo je samo posložiti svaku kockicu i sve je ostalo sitnica... u biti, inspiraciju sam dobila razgovarajuci sa sanjarom neostvarenih snova... kaze, zima mu uvijek uznemiri misli... previse sanjarari i sto vise snova ima, vise mu ostane neostvarenih... nije stvar u sanjarenju, treba zeljeti...zelje i snovi... heh... netko mi je davno jednom rekao da zelje jesu snovi... ono za cime ceznemo, pretvara se u snove... sve je u tome da budes onakav kakav jesi, da se ne stidis zeljeti ono sto zelis, ceznuti za onim cime ceznes... ljudi su obicno robovi propisa... robovi drustva... netko im je rekao da budu takvi i takvi i oni nastoje biti takvi i obicno do smrti ne saznaju tko su i što su bili... zapravo, ni ne postanu ono sto su u dubini svoga srca zeljeli, cemu su nesvjesno tezili... na taj nacin postaju nitko i nista, djeluju podvojeno, nejasno, zbunjeno... covjek mora imati hrabrosti biti ono sto jest.... biti ono sto jest, a ne netko drugi...
...svakoga od nas ponekad prati tmurno raspolozenje i svi smo mi ponekad u emotivnom minusu... priznajem, ponekad to traje, traje i traje... ali sve je u tebi... hoces li podici glavu i nastaviti disati punim plucima ili ces se sakriti u najmracniji kutak svoga prostora i biti tamo dok se totalno ne pretvoris u palog andjela... ponekad izaberes totalno krivu opciju, ali na vrijeme shvatis... a ponekad bude prekasno... znam da nije lako, ali bez obzira na sve moras smoci hrabrosti suprostaviti se svemu, Njemu, Tome... svemir koji te okruzuje je beskonacan i moras pronaci novo mjesto za sebe... nebo ti nije granica... zato ustani, digni glavu i hodi snažni čovječe jer daleko od svega čeka te ona koja pleše u tvome ritmu duge panonske tišine...
...ali moras i zaboraviti stare da mi mogao poceti graditi nove...
ako nađeš nekog tko će s tobom praviti nove uspomene...
...zaboravit ćeš stare brzo...
...da, ali ne možeš ih sama praviti..."
18.12.2007. u 11:10 | 13 Komentara | Print | # | ^
...Poput lista na vjetru stojim u svijetu koji se okreće, prolazi. Trenuci su neuhvatljivi. Prolaze kroz prste poput pijeska, nemoguće ih je zadržati....
...ponekad se osjecam toliko ranjeno, toliko usamljeno.... ponekad bi jednostavno zaklopila oci i mislima odlutala tako daleko da se vise nikada ne bih vratila u stvarnost... u ovu surovu stvarnost zbog koje svaki dan iznova pozelim da sam netko drugi i da zivim totalno drugi zivot... u zadnje vrijeme mi se puno toga skupilo i jednostavno ne mogu razmisljati... ne mogu disati punim plucima i to je ono sto sputava moju dusu... osjecam se kao da sam zarobljena u okovama svemira... svemira koji me okruzuje...
...pogodi te jedna sitnica, pogodi te druga sitnica, a onda ti se kao secer na kraju na ledja natovari ogroman teret, a ti to sve bez suprostavljanja primas i nosis... ne, nije sve tako crno kao sto ja pisem, ali kada toliko stvari drzis u sebi, nakon nekog vremena te sve toliko pogodi i osjecas se kao da ti se cijeli svijet srusio...
...pocetak ovog posta napisan je jos davno, bio je spremljen negdje duboko u mojim mislima i sada je ponovo isplovio na povrsinu jer sam se opet nasla i takvom periodu... uvijek sam bila vise pesimist, nego optimist... koliko god sam se trudila svijet gledati sa vedrije strane, nekako mi to bas i nije polazilo za rukom... osoba koja sam bila i osoba u koju se pokusavam izgraditi dvije su, sasvim različite osobe... pretvorila sam se u cilj same sebe... sada sve vise pokusavam svijet gledati drugim ocima... tesko je i ponekad ne uspjevam te padam, ali uvijek iznova skupim snage za nastavak... svoju pognutu glavu podizem gore i nastavljam... ako zelim izgraditi novu sebe, mislim da je to dobar put prema tome i nadam se da cu u tome i uspjeti...
No, kad se zagledam duboko, u nutrinu, vidim trag svjetla.
Vidim utočište...."
...znam da sam u posljednje vrijeme, vama koji me citate, bila pomalo nedostupna... zaokuplja me dosta stvari, ali cu se truditi s vremena na vrijeme pisati vam kako bi znali o cemu razmisljam i sto li se mota po mojim mislima...
...eto toliko zasad...
losted
09.12.2007. u 18:10 | 10 Komentara | Print | # | ^
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.
Korišteno za dizajn
Ubaci ove poveznice negdje na svoj blog.