Kad se sve zbroji...

totalni kaos na poslu+višesatna kupovina haljine za pričest+standardno prigovaranje ostatka potomstva da oni nisu dobili ništa+pad jednog potomka (srećom u komadu smo)+čaša vina za smirenje+histerično hihotanje sa prijateljicom + dogovoreno ispušno zajedničko vrištanje u autu = život kakvog volim živjeti

12.05.2011. u 09:54 | 4 Komentara | Print | # | ^

Žena, majka, domaćica i sve kaj ide uz to

Ima dana kad se uhvatim kako pričam sama sa sobom... Ne bih se zbog toga okarakterizirala kao psihički nestabilna, iako postoje znanstveni dokazi da je to dobar put prema navedenom stanju. Jednostavno pokušavam neke stvari riješiti sama sa sobom kad već ne mogu sa drugima.
Danas nije jedan od tih dana. Iako pokušavam uloviti vrijeme da ugodno popričam sa svojom minnie me, čisto da se skonzultiram o nekim stvarima.
Svaka mama se trudi da bude najbolja mama na svijetu. I vjerujem da svaka ima svoje metode postizanja savršenstva, mada, ruku na srce, niti jedna od nas se ne može pohvaliti aa je savršena. Što je zapravo sasvim opravdano. Svi smo mi samo ljudi.Slušam neki dan kolegice s posla kako peru prozore, usisavaju, peku 68 vrsta kolača, oribale su tepihe svim mogućim sredstvima, djeca su pospremila svoje sobe, muževi su kupili šunke, bla,bla bla... Prave žene, majke i domaćice... Ja naravno šutim. Prozori su daleko od opranih, usisat stignemo (ipak ima još par sati do samog Uskrsa), kolač nemamo još niti jedan (iako sjedimo za kompom i pokušavamo svi skup zguglat neki recept s tagom "jednostavni kolači"), klinci nisu pospremili svoje sobe, a i velika je vjerojatnost da se to neće niti desiti u narednih par sati (osim ako ja naravno ne popizdim i ne počnem vikat, al obzirom da gledamo Zvijezde pjevaju navečer, ni to se nebu desilo), tepihe nemamo, riješili smo ih se radi jednostavnijeg održavanja podova, muža nemam (imam bivšeg/polubivšeg), tak da nije kupio šunku. Srećom imamo neke rođake u Slavoniji pa su se pobrinuli da ne budemo gladni. Fala im!
U prvi tren sam se totalno zbedirala i samu sebe htjela kaznit zato kaj većinu stvari za koje su se moje kolegice potrudile već prije tjedan dana, ja još uvijek nisam zbrinula (a i velika je vjerovatnost da ni nebum). Pas mater, kakva sam ja mama?!
I baš kad poželjeh razgovor sa svojom minnie me o svojim majčinskim dužnostima i obavezama, pogled mi je pao na klince. Sjede, crtaju, smiju se. Svi skup pjevamo neku pjesmu od Justina Biebera i mašemo guzicama lijevo desno... I dragi moji, nama je genijalno!!
Ujutro smo skupa otišli u nabavku, šetali smo pesa, farbali smo jaja, popili kavu na terasi, otračali teen zvijezde (ok, više oni nego ja, al ja sam se složila s njima u svakom pogledu)...
Sad smo sjeli i odmaramo... Svaki od nas uzima svoje vrijeme koje mu je potrebno da bude sam sa sobom...
Možda zguglamo neki recept, a možda i ne... Možda uspijemo do osam sve zglancat, a možda i ne... Al na kraju krajeva, koga briga... Gladni i žedni nebumo... A kaj je najvažnije, sretni smo i zadovoljni zajedno (ovo uključuje i moju minnie me). Jedino se nadam da bumo smanjili dnevnu dozu Justin Bieber pjesama. :D
Dragi moji, nadam se da uživate kao i ja. Ne uzrujavajte se dal bu šunka kuhana il nebu i dal bute imali dovoljno kolača, dal su vam prozori besprijekorno oprani il ne... Hebe vam se. Sjedite sa svojim klincima i pjevajte, mašite guzicama, beljite se il kaj god vam padne na pamet. Za čas nas više neće trebat.. Hebiga!
Da citiram za kraj svoje dijete: "Mama, život ti je rokenrol"!
Sretan Uskrs svima!

23.04.2011. u 17:35 | 4 Komentara | Print | # | ^

Ovo nije svijet za mene

Osjećam se identično kao u jesen 1991 .. nesretno, ljuto, izgubljeno i nesigurno ... ovo opet nije svijet za mene..

15.04.2011. u 16:11 | 2 Komentara | Print | # | ^

Fuckup Fairy

U nekom od nenadjebivih momenata ljudske povijesti, neka je teta (nazovimo je Fuckup fairy za svrhe ovog bloga) u ime svih nas potlačenih žena, odlučila da se moramo emancipirati.
Pa smo tražile pravo glasa, rada i još koječega zato što smo smatrale da će nam to donijeti nekakvu satisfakciju.. Bar moralnu.. ili?
Evo sjedim u uredu i smirujem živce koje su moji nadređeni načeli već u 7:20.. Usput pokušavam skužiti vilu koja nas je zajebala.
Da se razumijemo, zahvalna sam što imam posao i što relativno ok zarađujem, obzirom na okolnosti u lijepoj našoj.. Iako mi to trenutno zapravo ne predstavlja nikakvu satisfakciju.. Kao klinka sam gutala sranja o pepeljugi, prinčevima, jabukama, konjima, o "živjeli su sretno do kraja života".. Kaj je najgore, s vremena na vrijeme i svom djetetu pročitam jednu od takvih bljezgarija... Onda sam počela odrastat, gledat druge emancipirane žene u svojoj porodici i ponešena pričama o ženskoj slobodi, krenula graditi svoj svijet.... "Nebu mene niko jebal"... Moš mislit... Udala se, rodila, našla ok posal, promijenila posal radi više para, stekla bolji poslovni status.. U međuvremenu uspješno razhebala brak...
Cijeli život se trudim dokazat nešto nekome... u biti se ponekad osjećam gore od prostitutke, samo je oblik prostitucije drugačiji...
Danas je jedan od onih dana kad mi nije jasno iz kojeg smo razloga frajerima oduzele pravo glavnih hranitelja, kad im je ono prirodom dano još u doba prapovijesti... Al ne, gospođe su odlučile uzeti stvar u svoje ruke i pokazat svima da mogu... E pa drage moje, kaj smo tražile to smo i dobile... Ne samo kaj i dalje peglamo, kuhamo, spremamo, navlačimo klince i još koješta, nego si i same kruh kupujemo... Bravo mi! Time ja kao tipični primjerak isfrustrirane ženske emancipacije, skidam kapu muškom rodu.. Oni nisu u niti jednom trenu odlučili da bi htjeli preuzeti peglu ili šparhet (svaka čast izuzecima)....
I of kors u ime svih nas zahvaljujem Fuup Fairy na svemu što je učinila za ženski rod
I to je to, moja frustracija je istresena.. Sad se odoh dalje prostituirat pod parolom emancipacije!!

14.04.2011. u 09:10 | 5 Komentara | Print | # | ^

Razdjevičenje (iliti deflowering prema google translatoru)

Oduvijek sam htjela napisati knjigu... nije da sam pretjerano talentirana za pisanje, al čovjek valjda uvijek ima želju za nečim kaj mu nekak baš i ne ide.
Zato sam odlučila napisati svoj prvi blog.. ok možda ne baš prvi.. bilo je određenih pokušaja pisanja istog u mom životu, al evidentno su bili neuspješni.
Sjela sam za laptop i razmišljala o čemu.. nekako mi se čini da sam totalno prosječna.. o ničem ne znam previše.. imam nekakvo znanje o svačemu, al o nečem specifičnom, pa sad...baš i ne.
Čini mi se da čak i sebe ne poznam dovoljno da bi imalo smisla da napišem koju riječ.
Fizički opis : prosječna.. kosa, svi udovi Bogu fala na mjestu.. na dijelovima ih je i previše
Muzika: sve što vole mladi (što je više manje relativna kategorija, bar što se tiče ovog dijela vezanog uz mladost)
Interesi: E sad.. svašta bi se tu moglo nabrojati, iako većina toga ostaje samo kao interes koji će se jednom ostvariti (nadam se u nekom skorom vremenskom roku, obzirom da mi nekak ove godine idu prebrzo)
Bračno stanje: e to je nekaj kaj je ful zanimljivo kod mene... neformalno rastavljena, formalno udata.. (u svakom slučaju, o tome više u mojoj osobnoj „Sumrak sagi“)
Iako bi imala još svašta za reći, možda je za prvi put dosta. Prvi korak je napravljen. Napisah svoj prvi službeni blog.

11.04.2011. u 16:46 | 6 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< svibanj, 2011  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

\"Glumiti nije tako teško. Najvažnije je znati kako se smijati i kako plakati. Ako moram plakati, pomislim na svoj seksualni život. Ako se pak moram smijati, opet pomislim na svoj seksualni život\"

Linkovi