Gledam u majčine ruke. Veće su od mojih, žilavije, čine se snažnije. Dlanovi su grubi, ali nježno grle. Žuljevi nimalo ne smetaju zagrljaju. Prsti su kvrgavi i povijeni u člancima. Deformirani, a mogu stegnuti poput kliješta.
Tim se izmučenim, više muškim nego ženskim rukama nikada neću moći odužiti. Naučila me da je život avantura koju se isplati započeti i ići do kraja. U toj avanturi pobjeđuju oni koji vole djecu, koji ljube vlastito srce, oni koji se znaju radovati sitnicama,oni kojima je sreća u srcu i koji se vesele sutrašnjem danu.
RUKE MOJE MAJKE
Kroz rane, zlatno žito puštaju ruke moje majke,
krunicu brižno prebiru i nježne zagrljaje šapuću
ljubeći moje djetine snove.
I kad se molitvom k nebu uzdižu ili plaču
privinute na presahle grudi, one sanjaju čistu kaplju rose
za naše žedne usne i
čeznutljivu mekoću bijele svile u dječjim zipkama.
Kroz njene ruke svijetle daleki vidici
gdje sunce jutrom donosi mirise žutih dunja.
Topli kruh ljubavlju stečen majčine su mjesile ruke.
|