Prodajem se samoj sebi Oznake: zagonetka
Dio koji je unisten za dio koji je nadogradljiv
Nove navike protiv starih
Novi snovi umjesto laznih
Dva mjeseca navikavanja gratis
Da jedan stari postane dva mlada
Jedan koji place a drugi sto se budi
I zelja da se odmor ponudi
Vecere za dvoje ako platis odmah
A posto znam da neces
Ne postoji odgoda
Veceru za troje ti rade spremi
Tko zna sta bude
Mozda se i osmijeh vrati.
Cujem ...djeciji smijeh na praznoj ulici....
...auti u prolazu
...kisne kapi na prozoru....
...televizor u dnevnoj
.....ali to nije to....
... Osjetim ...deku na nogama....
...hladan zrak u sobi
...grub jastuk pod glavom...
...zrak zapetljan u grlu
.....trga me iznutra....
Tap, tap, tap, tap...tap-tap...tap
Tap, tap, tap, tap...tap-tap...tap
Probudio me je čudan zvuk. Izvukla sam se iz kreveta i izašla iz sobe.
Sa hodnika sam vidjela otvorena vrata i upaljeno svijetlo.
Krenula sam tamo.
Tap, tap, tap, tap...tap-tap...tap
Moji koraci su nečujni. Bose noge ne stvaraju nikakav zvuk,ali ja i dalje nešto čujem.
Pomalo me strah. Znam da sam sama u kući,
koja nije moja.
Tap, tap, tap, tap...tap-tap...tap
Navirila sam se i ugledala krevet, lijep crveni baršunasti pokrivač i djevojku. Približavam se
da ju vidim. Okrenuta licem prema meni, sa bolnom grimasom i rumenim usnama,
prazno me gledala.
Tap, tap, tap, tap...tap-tap...tap
Niz ruku joj putovala krv. Na licu moje oči. Na nozi moj ožiljak. Vrištim i trčim niz stepenice do kupaone.
Mora da mi se previđa. Pokušavam otvoriti vodu, nemogu. Dignem pogled u ogledalo,
moj odraza nema.
Tap, tap, tap, tap...tap-tap...tap
Tap, tap, tap, tap...tap-tap...tap
Jedan udarac, nemora biti fizicki...
ali boli kao nikada do sada....
raskrstili smo
on, koga ne spominjemo...
ona, koja ne postoji....
raskrstili smo
lazi koje jesu/nisu
istina koja je tu a kao da nije....
raskrstili smo
vise sama sa sobom nego
on sa njom...
Zar vise necemo biti ono sto smo bili?
Raskrstili smo....
