subota, 21.10.2006.
marioneta
koliko sam trajala? dok sam izasla iz vlaka i usla u auto. ocekivla sam to. ali svejedno... nadala sam se... opet uzaludno.
tako je tesko vjerovati da mogu zivjeti dva toliko razlicita zivota. sastojati se od dvije toliko razlicite osobnosti. kad nisu kraj mene... hrabra. samopouzdana. ravnopravna... usudila bi se reci normalna. a onda, na silu uvucena u njihov svijet. njihova pravila, njihove zakone... obicna pateticna lutka. ona na koncicima. svaki pokret me boli. tijelo se prilagodjava upravljanju. ali... toliko lako. previse lako... u trenu. bez ikakve faze prijelaza. degradiraju me iz covjeka u roba. stari, bezbroj puta ponovljeni, obrazci ponasanja ne blijede...
ali... zasto ne? ocekivala sam da ce biti bolje kad se maknem od njih. ocekivala sam priliku. slobodu. ozdravljenje. i dobila sam to sve. i vise. pocela sam graditi sebe. privikavala se na ravnopravnost, ucila imati vlastite misli i vlastite pokrete. saznala da postoji 'ja'. krhko i tek rodjeno, ali samo moje. jedinstveno. bila sam slobodna. ili sam barem tako mislila...
nista se nije promjenilo. nista. postala sam osoba, istina, ali kad sam se vratila, iako na kratko, obrisali su to sve. strpali negdje gdje ne mogu doprijeti. nadala sam se promjeni, ali je nije bilo. kako im to uspjeva? pretvoriti me u malo, nezrelo, bespomocno dijete? iscjediti i posljednju kap veselja, radosti, zivosti, maste, ambicije i srece? izbrisati cijeli moj identitet? sve sto sam gradila. kao kula od karata.
ne znam kako bi opisala taj osjecaj. taj polozaj. a kako ga tek objasniti nekome?? nemoguce. ne mogu objasniti ni sama sebi. to je jos jedna divna strana svega. bespomocnost. ja vidim da se dogadja to sto se dogadja. shvacam u cemu je problem. znam da bi trebalo biti drugacije. znam da bi trebala nesto promjeniti. ali ne mogu. ne smijem. ne znam kako.
koliko jos puta cu moci izdrzati? koliko jos straha dok ne skupim hrabrosti? hocu li jednom moci reci 'ne'? ikad?
samo zelim sto dalje od njih. na sigurno. nikad nisam bila vise zahvalna sto imam prijatelje. iako nisu ovdje, zbog njih barem znam da 'sigurno' postoji.
