utorak, 22.09.2009.

I nije te sram?

Ovako bacas sve moje rijeci,
gazis sve sto tebi dam?
Ovako se rugas mojoj sreci,
rusis mi snove i nije te sram?
Odlazis hladno i zatvaras vrata,
ostavis sutnju i srusene sne.
A ja nadam se tebi, k'o da si od zlata,
kao da vrijedi cekati te.
Gledas me tim svojim hladnim ocima
koje ne vide nista dalje od tebe.
Sto to ima u svim tim nocima
da zbog njih sama ja gazim sebe?
Ovako se igras sa mojim zivotom,
kao da nesto ovaj put shvacas.
Pokrij to lice sad sa sramotom,
i mene je vec sram sto opet se vracas.
Mene krivis za svoje greske,
ovo je valjda tvoje hvala.
Ni rijeci nisu toliko teske,
koliko sve sto sam uzalud za tebe dala.
Ovako mi godine uzmes u trenu,
mene pitas sto o ljubavi znam?
Ovako zamjenis moju srecu za onu njenu,
jos mi se vratis
i nije te sram?

- 08:26 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.