utorak, 08.09.2009.

Dodaj mi casu

Dodaj mi casu sa stola
i ne pitaj zasto pijem.
Okani se tuge i bola,
i njima se danas smijem.
Nije ni tuga sto je bila...
Pa sto da se o tome staram?
Svoje sam suze skrila,
pa vas sve s ovim osmjehom varam.
Napuni casu, vec je prazna.
Kao da ona mene pije...
Nemoj da stigne me i ta kazna
da vidim sto to na dnu casa krije.
Ne pocinji s pricama o zivotu...
Veceras kao da misli nemam.
Nek ide sve to na moju sramotu,
i nju na put za nigdje spremam.
Veceras me pusti u miru da pijem
i nikakve pjesme nemoj da krenu.
Dobro je sve dok se jos smijem...
Jer prijete mi suze u svakom trenu.
Dodaj mi casu, pusti pitanja.
Suvisne sad su sve te rijeci.
Ne kvari ovaj put do svitanja
s pricama tim o nekoj sreci.
Izgubim se brzo u svoj toj buci,
pusti veceras da ide po mom.
Najlakse je casi u mojoj ruci,
a i meni je nekako lakse s njom...
U njoj uspomena nikakvih nemam.
Netko trijezan moze ostavit sve...
Netko to moze sasvim trijezan...
Netko to moze.
Ali ja ne...