srijeda, 19.08.2009.
Stvarnost
Ne plačem ja za snovima, mili.
Ne boli mene što njih sad nema.
Ni to što nekad sve smo bili
i nije neka uspomena.
Nije meni ni ono zbogom
zgazilo život cjeli.
I njega sam sav djelila s tobom,
al' tugu..Tko će da dijeli?
To što smo sanjali iste dane
to samo je podudarnost.
Sve je to ništa, u pjesmu stane...
Ne bole snovi. Već stvarnost.
Kad otvorim oči, vidim jasno;
stvarnost snove mi ledi.
Sebi ne mogu, al' tebi ću glasno
priznat': ništa ne vrijedi.
Ostavi želje daleko,
pusti sva obećanja...
Znat će već drugi ne'ko
i živjet' ono što sanja.
Znam da ti sve nedostaje.
Naviku slomi prepad...
I meni sad jasno postaje;
i meni fali ta ja...ona što bila sam nekad.
Ona što nekad je znala
vidjeti očima svojim,
što nikome nije dala
što dala je željama tvojim.
Opet želim bit' ta
i znati sačuvati sebe.
Ta što ne živi od sna...
A takva nije za tebe.
- 21:10 -
