subota, 08.11.2008.
MRVICE PONOSA
Dok skupljam posljednje mrvice,
mrvice svog ponosa s poda,
shvćatam koliko mi znacis
i da ovisim od tvog zivotnog hoda.
Koristim posljednje nalete snage
da sprijecim suzu da kapi,
a znam da ne mogu bez tebe,
da sve u meni za tobom vapi.
Vidim tvoje usne, nesto govore,
ali da cujem tvoje rijeci necu,
ne zelim glupa opravdanja
dok mi oduzimas sva prava na srecu.
Prepustam se muzici, ne zelim da cujem,
ali svaka tvoja rijec u usima jeci,
stavljam ponovo lazni osmijeh na lice,
ali eho tuge nista ne moze da sprijeci.
Uvijek sam mislila da kraj je samo jedan,
ali sa tobom ih mnogo vise osjeti,
kad ode tuga i zaboravim prethodni
on dodje na sve to da me podsjeti.
I veceras, dok skupljam najsitnije mrvice ponosa
da cujem tvoje hladne rijeci necu,
vidim ti zadovoljni osmijeh na licu
dok meni oduzimas sva prava na srecu...
- 22:28 -
