subota, 04.10.2008.
Komadici srece
Negdje u sebi skrivam
komadice koje nazivam sreca.
I ponekad ih nadjem, kad snivam,
u njima radost od svega je veca.
Znas li koliko prasine po njima je palo?
Znas li da ih vidjela nisam od tada?
Onog dana, znas li, i vrijeme da je stalo?
Ja ne poznam vise srecu...gdje je ona sada?
Gdje ih nitko ne vidi,duboko ispod vijeda,
skrivam komadice srece, cuvam ih od svih.
Tamo gdje im nitko ne moze okrenuti leda,
pricam im o tebi...uspavljujem ih...
Mirno neka spavaju, u svojoj tisini,
zasto da se bude, kad ne trebaju meni?
Tiho neka sanjaju o tvojoj blizini...
K'o sto i ja sanjam i zivim ti u sjeni.
Znas li ti otkada nisam se nasmjesila?
Znas li da od onda ja kao da ne zivim?
I za svaku tvoju gresku, kazem ''ja sam pogrijesila''.
A tebe bas za nista nikada ne krivim.
Koliko boli osmijeh sto na lice nece?
Reci,kako da to vratim... Kolika je cijena?
Koliko kosta barem jedan komadic moje srece?
- 17:47 -
