Nisam ja ptica slomljenih krila
I ne, nikada ja nisam njegova bila…
Samo sam mu u dubini dala posebno mjesto
Uzalud se nadala i padala tako često…
Sada razmišljam je li sve to suza vrijedno…
Jer sve što si učinio je tako bijedno
I više nije važno kada ćemo se opet sresti licem u lice
Ja ću dalje lako, a kamo ćeš ti lutalice…?
Da ti objašnjavam što gubiš, do toga mi nije stalo
Počet ćeš i ti sve cijeniti kada ti mnogo toga bude malo…
Sjetit ćeš se gdje si onda bio
U čijim rukama i pod kojim si nebom snio…
I ne zovi me kada u noći ostaneš sam
Vidje ćeš kako to boli, ja to najbolje znam…
Više nije vrijedno da se sjetimo što je davno bilo
Ni tko je kod koga izgubio krilo…
Neka ti se želja ostvari kada zvijezde padaju
Kada se snovi ne ostvare a ruke se uzalud nadaju…
I ne spominji moje prokleto ime kada te okruži tišina
Jer po nama, po svemu što je bilo i što je moglo biti, pala je prašina…
S. Valentine images
