Šute šume i rijeke,
more bez vala sniva,
vjetar u spilji smiren otpočiva,
a tamna noć je puna
tišine, koju stvara bijela luna:
svu ljubavnu milinu
mi sakrismo u tminu:
nek ljubav naša večeras ne diše
nek se ne glasi,
nek su nijemi poljupci i moji uzdasi.
Italija
Torquato Tasso (1544 – 1595)
Tek dvije tri riječi izrekli smo bili
Slučajno u vrevi taštog svijeta,
I gle, kakav žar već ćutim u svakoj mi žili!
Zašto mi se um toliko tebi preda?
Vani već sviće, dan stiže već šumno,
A ja još bdim, sve više mir svoj gubim,
Bacam se u vatri i šapćem bezumno:
„O kako si draga, koliko te ljubim!“
Bugarska
Kiril Hristov (1875 – 1945)
Ja cjelova se tvojih bojim,
Ti mojih se ne boj;
Pod teškim duhom jedva stojim,
I što da mučim tvoj.
Tvoj glas me plaši, kretnje, lice,
Ti mojih se ne boj;
Nevinim srcem, djevojčice,
Ja slavim drhtaj tvoj.
Engleska
Percy Bysshe Shelley (1792 – 1822)
Kad bih imao jednu malu, malenu kućicu.
Kad bih u noj imao jedan mali tepih
I kad bi sve to bilo moje.
Stol, mastilo, polica
I na prozorima moje zavjese.
I na polici kad bih imao svoje knjige.
Kad bih imao jednu malu, malenu kuću
I u njoj ženu koja bi me bez para voljela…
I kad bi ta žena bila moja.
Ma gdje i u ma kom mjestu bilo,
Kad bih malu, malenu kuću našao,
Dovoljan bi bio jedan mali tepih,
Dovoljan, pa čak i suvišan.
Ma gdje, u ma kom gradu bilo,
Bilo bi dovoljno da imam policu i svoje knjige,
Ženu koja me ne voli zbog para,
To bi bilo dosta, čak i suviše.
Turska
Dževdet Kudret Solak (1907)
Ti cvijete moj tajanstveni, ti ružo čudesna,
tražio sam te ja
i kad sam prošao kraj tebe i pogledao na te,
duša mi zadrhta sva.
Srce je moje naslutilo
tajanstvenosti moć,
srce je moje oćutilo
kako se vedri noć.
U mojoj je duši sijevnulo
svjetlo golema blaga.
Sve moje biće je čeznulo
za tobom, za tobom, draga,
ti cvijete moj tajanstveni, ti ružo čudesna.
O, bogat sam –
pomozi mi da podignem,
ponesem blago svoje,
sve blago duše moje!
Slovenija
Oton Župančić (1878 – 1949)
Ko noću što se burni vali pjene,
Čas rastuć sve do sjajnih zvijezda gore,
Čas rušeći se na dno kao sjene,
U smjeni igre, što je stvara more,
Sve dok se, smireni, ne zarumene
U vlažnom sjaju ružičaste zore;
Na pjesmu tako rujni sjaj će pasti
Iz mora čežnje i grčevite slasti.
Njemačka
Friedrich Schegel (1772 – 1829)
Kao što perunike u dubokoj rijeci
tu i tamo bez korijena bujaju,
tako i ja rastem
bez prestanka
uokolo u rijeci ljubavi.
Japan
Mibu No Tadamine (868-960)
često me uhvati drhteća sreća
kad pomislim na tebe
pojavi se smiješak na licu
kako divno je uzbuđen biti
dobrotu srca teško je kriti
Ti imaš srce moje, a ja tvoje,
Izmjenom ravnom baš jedno za drugo;
Ja čuvam tvoje, a ti paziš moje,
Pogodbe bolje nije bilo dugo:
Ti imaš srce moje, a ja tvoje.
U meni tvoje, a u tebi moje
Jednim nas stvara, jednim čuvstvom grije;
Ti ljubiš moje, jer je bilo tvoje,
Ja tvoje ćutim, jer u meni bije:
Ti imaš srce moje, a ja tvoje.
Engleska
Sir Philip Sidney (1554 – 1586)
Hoću da skratim govor i da zborim bez zloće,
jer moja riječ je vazda pravi uzor kratkoće,
a o malenoj ženi malo se riječi hoće.
Kratki se govor pamti, ako je pun jasnoće.
Tko brblja tom se smiju, a mnogo se smije bena.
Ako je žena mala, u njoj je ljubav golema.
Mnoge velike žene nisu maloj ni sjena
i od velikih često bolja je mala žena.
Ljubav me na to tjera da slavim žene male
i evo, odmah ću za njih velike reći hvale,
a one male žene s kojima zbijate šale:
hladne su poput snijega a kao vatra se pale.
Izvana su ledene, u njima gore plami,
one su oganj, radost, u krevetu, u tami;
u radu i veselju njima prolaze dani.
Promatrajte ih dobro, uvjerite se sami!
Biseru malom nitko ne može sjaj da spriječi,
mali šećer je sladak, od sveg draži i preči,
a mala žena ljubavlju najbolje zna da liječi.
Tko dobro shvaća tome ne treba mnogo riječi.
I malo zrno žita, što se u zemlju sije,
važnije je neg orah i mnogo bolje grije,
tako i mala žena, kad iz nje ljubav vrije,
nijedna slast na svijetu milija od nje nije.
Kao što mala ruža po boji sjajna biva,
ko što u malo zlata počiva vrijednost živa,
ko što u malo balzama veliki miris pliva,
tako u maloj ženi velika ljubav sniva.
Kao što mali rubin mnogo ljepote ima,
i sjaja i kreposti, i vrijednosti pred svima,
tako i mala žena mnoge pohvale prima
zbog ljepote i čara, ljubav i milina.
Mala je ptica ševa, malen slavuj što lijeta,
ali pjevaju bolje od većeg ptičjeg svijeta.
I žena, kad je mala, to baš ništa ne smeta,
jer je čovjeku slađa od šećera i cvijeta.
Mala se žena ni s čim usporediti ne da,
ona je raj zemaljski, ona je utjeha vedra,
ona je sjaj i radost, ljubav slađa od meda;
bolja je kad se kuša nego kada se gleda.
Manja neka vam uvijek bude draža neg veća,
jer nije mudro uzet veliko zlo na pleća.
Od dva zla biraj manje – na to nas mudrac sjeća –
zato u maloj ženi počiva prava sreća.
Španjolska
Juan Ruiz (arcipreste de hita; 1283? – 1351?)
godinama
čuvam srce svoje
da dragoj budem
čista duša
ne daj Bože
da slomim se
pod teretom
ne
čistoće
već samoće
Kad me ispuniš
postajem svijetao iznutra
i, svijetleći, obasjavam prostor
u koji te unosim
Kad te nestane
odjednom potamnim
Tvoje useljavanje i iseljavanje
preobražava me
kao što mijene preobražavaju godine
Ako sam godina koja po tebi ima svoja doba
daj
u trenutku moga djela
ostani prisutna u meni
Tek tako bih
nestvaran za život
sjao
iz krute skamenjene prošlosti
u nedodirnute zrakama tvoje nježnosti
tamne ponore duša
Hrvatska
Josip Pupačić (1928)
Gdje nisi ti i tvojih očiju sjaj,
tamno je meni.
I uz jasno treperenje svijeća,
tamno je meni.
I kraj tihog plamena stada
tamno je meni.
Sunčana svijetlost samo me ranjava,
tamno je meni.
Gdje tebe nema i tvojih očiju,
tamno je meni.
Indija
Bhartrihari (7. Stoljeće)