Ljubav kroz riječi jedne žene

Tako to mame rade


Nakon mjesec dana provedenih kod prijateljice Anje, Marta se u dom vratila. U sobu broj pet. Svaka na svom krevetu, s nestrpljenjem i znatiželjnim pogledima dočekale su je njezine cimerice. Jana i Iva imale su deset godina, Sara i Melani osam . Marta je bila najmlađa. Sedam godina je navršila. Jedva je čekala da im ispriča što je sve doživjela, no prije toga svakoj je čokoladu dala. Teta Inga im je poslala.
-Kuća na kraju grada zove se dom, uzbuđeno je Marta pričala, pravi pravcati dom u kojem žive sretna djeca, mama i tata. Ispred kuće je travnjak, na travnjaku veliki bazen . Ispod trešnje u hladu je tobogan, njihaljka i pješčanik. Oko kuće sve je puno cvijeća. Iza kuće vrt i voćnjak. Prvi put jela sam voćke ubrane sa stabla. Teta Inga stalno kuha i peče kolače. Cijelo dvorište miriše Striček Ivan navečer travu kosi.
-Nije to ništa posebno, rekla je Jana. Što ste cijele dane radile?
-Svaki dan na drugo mjesto smo išli. U kino, na bazen, na piknik, u šoping. Puno novih stvari sam dobila. Druge godine ići ćemo u Gardeland. Tako su mi obećali.
- Nemoj se previše nadati. Svi oni puno toga obećaju, ali nikad obećanja ne ispune. Jednostavno te zaborave. Meni su svašta obećavali, nitko od njih obećanje nije ispunio,nikad se nitko po mene nije vratio- tužno je rekla Iva.
-Oni su drugačiji, uznemireno je rekla Marta. Vodili su me na selo kod Anjine bake. Hoćete li da vam pričam što sam tamo sve vidjela i doživjela?
-Nećemo. Tebi je ovo prvo iskustvo. Zato si tako uzbuđena. Idemo spavati. Deset sati je odavno prošlo. Privikavaj se ponovno na kućni red i pravila, rekla je Jana i svjetlo ugasila.
Marta je tužno uzdahnula. Baš im je htjela ispričati ono najljepše što je doživjela. Svaku večer teta Inga u sobu je dolazila. Nakon što bi provjerila jesu li oprale zube , jastuk im je namjestila, laganom plahtom pokrila i nakon toga pokraj prozora u fotelju, s knjigom u ruci sjela. Kada je priču pročitala onda im je pjevala. Anja je obično već zaspala , a ona je oči zatvorene držala. Teta Inga bi se tada nad krevet nagnula i svakoj pusu dala. Dok je vrata sobe zatvarala još jednom bi ih sa smiješkom na licu pogledala. Tako to mame rade, sada je sa sigurnošću znala. Tiho je plakala. Silno su joj Anja i teta Inga nedostajale.
-Hoćeš li da s tobom spavam?- tiho je Iva pitala i dodala kako će njezini prijatelji po nju doći. Ona se samo šalila.
Uplakana Marta k Ivi stisnula i ubrzo zaspala.
***
Inga i Ivan na terasi su sjedili.
-Idemo unutra, rekla je Inga, komarci su užasno dosadni.
-Što si rekla?
- Slušaš li ti uopće što ti ja govorim?
-Oprosti, nisam te slušao.Razmišljam.
-O čemu?
-O Anji i Marti. Anja je večeras jako tužna bila.
-Znam. Večeras , umjesto priče cijelo vrijeme o Marti je brinula. Pričala je kako na more najrađe ne bi išla. Objasnila sam joj kad se s mora vratimo i kupimo knjige , škola će početi i one će opet zajedno, u prvoj klupi sjediti. To ju je još više zabrinulo. Tko će Marti knjige kupiti?
-Ne znam kako bih ti rekao o čemu sam razmišljao. Ne bih te htio povrijediti, znam kako si teško prihvatila da drugu bebu ne smijemo imati. Razmišljao sam kako bi Martu mogli posvojiti- u jednom dahu Ivan je izgovorio .
-I ja sam o tome razmišljala. Sam znaš kakva je kod nas birokracija. Nisam sigurna da možemo sve zahtjeve ispuniti. Da je to lako ne bi toliko djece na posvojenje čekalo. Mi imamo dvije solidne plaće, kuću i auto. Bojim se da to nije dosta. Ono što mi možemo u izobilju dati, je ljubav i topli dom. Nisam sigurna da to kao uvjet postavljaju.
-Ništa nas ne košta probati. Ono što je Marti i svakom djetetu potrebno, imamo. Ono što Anji pružimo, pružit ćemo i Marti. Još nikad nitko u vrtiću ni u školi nije primijetio da Anji nešto fali. Uvijek nam govore da se vidi kako je ona sretno i zadovoljno dijete. Lijepo bi bilo još jedno sretno dijete imati.
- Kada ćemo zahtjev dati?
- Već sutra direktoricu ću nazvati. Prije toga s Vesnom, Martinom najdražom tetom ću se posavjetovati. Sama znaš da to dugo traje. Djeci nećemo ništa govoriti, nećemo im lažne nade davati.
****
Godinu dana kasnije...
Vesna je polako otvorila vrata sobe broj pet.Na stolici pokraj kreveta Marta je sjedila i nožicama mahala.
-Teta Vesna , jesu li stigli?- s nadom i iščekivanjem u glasu je pitala?
-Jesu. U boravku te čekaju. Obukla joj je kaputić, kapu na glavu stavila i na kraju nestašne plave kovrče poravnala.
Sve potrebne papire riješili su prije , tako da je Vesni preostalo još samo napomenuti kako je mogu nazvati u bilo koje doba, ako nešto ne bude kako treba. Marta ju je čvrsto zagrlila šapnuvši joj kako će biti jaaako dobra i poslušna. Nije ni pomislila da bi moglo drugačije biti. Marta je njezina miljenica usprkos tome što tako ne bi smjelo biti. Srcu ne možeš zabraniti. Marta je ovdje prohodala, prve riječi progovorila.Mama ju je zvala sve dok joj druga djeca nisu objasnila. Poslije tog saznanja na svako otvaranje vrata s nadom je gledala. Mamu je čekala.
Izašla je na ulicu i mahala sve dok auto iza zavoja nije skrenuo. Tiho je uzdahnula i prema sobi broj pet se uputila. Martinim cimericama sada je potrebna. Dobro zna kako odlaske, udomljavanja i posvajanja proživljavaju oni koji ostaju.
Jedni ljudi griješe, drugi ljudi greške ispravljaju.

Oznake: djeca, majke, ljubav

03.09.2018. u 23:22 | 13 Komentara | Print | # | ^

Priča starog prozora


Nekada su za nas prozore govorili da smo pogled u svijet. Sada nas je zamijenio internet. Unatoč tome svi znamo da kuća nije kuća bez čvrstih temelja i krova, bez zidova, vrata i prozora. Temelji, krov i zidovi su sigurnost, prozori , toplina i svjetlost. Prozori su kući isto ono što su čovjeku, oči i uši.


Ne znam da li ste nekada u mom gradu bili, ali sam siguran da ste za Varaždin čuli.
Ako i dođete u moj grad nećete me vidjeti. Ja sam prozor s dvorišne strane. Moja ljepotica (sada stara dama) izgrađena je u vremenu, u kojemu je živjelo plemstvo i pučanstvo, niži i viši stalež, crvena i plava krv.Vrijeme je prolazilo,društvena uređenja se mijenjala, s njima i stanari koji su u mojoj kući stanovali. Mene su novom farbom farbali, nove zavjese stavljali.... . Jedni ljudi svjetove su zamijenili, drugi kontinente. Ja sam i dalje tu. Istina , star i pohaban, već dugo nisam otvaran.Ostaje mi da čekam i da se nadam .
Ispričat ću vam jednu priču iz davnina, iz vremena dama i krinolina, lanenih robača i sluškinja....
****
U mom dvorištu zajedno , igrali su se Ivan i Ana. Kako su zajedno odrastali, jedno drugom su se povjeravali. Sve tajne dijelili. Jednog dana u cvijetnjak su posadili , Ana crvenu ružu, Ivan plavi jorgovan. Kako su odrastali sve manje su se igrali, sve češće , sramežljivo su se gledali, ispod mojih krila pod okriljem noći sastajali.Ana je odrasla u prekrasnu crnokosu, crnooku djevojku. Ivan u visokog plavokosog i plavookog mladića. Ljubav je prvo tinjala, a onda se rasplamsala. Voljeli su se, iako su znali da ne smiju. Tako su pravila nalagala.
Samo čovjek takva pravila može izmisliti. Ne možeš zabraniti suncu da sja, kiši da pada, ljubavi da se nada. Ljubav ne poznaje pravila, ljubav ne poznaje prepreke, pravila ni ograničenja. Ljubav ljude i svijet, u bolje i ljepše mijenja. Njihovu ljubav su branili , ali je nisu mogli zabraniti. Tada su se odlučili ljubav rastaviti. Anu i njezinu majku spremačicu pod okriljem noći, u nepoznatom pravcu odvesti.
Tamo negdje na obali mora, Ana se od tuge razboljela. Tiho je otišla, i svoju ljubav sa sobom ponijela.

Ivan je Anu tražio, roditelje molio....Čvrsti i nepopustljivi su bili.
„ Loza kao naslijeđe ide s koljena na koljeno.Što je korijen dublji, to je loza duža“, često su mu govorili.
Ivan je živio i patio. Dužnosti prema roditeljima , lozi i plemstvu izvršavao. Samo je jednom istinski volio. Svoju Anu. Puno godina kasnije Ivan je za tužnu vijest čuo.....Tada se jednostavno životu prepustio,imanje zapustio , od juta do večeri pijan bio. Kao duh imanjem lutao. Ništa više važno bilo mu nije.......
Jedne ljetne večeri mjesečina ga je naslonjenog na cvijetnjak, srebrenom koprenom pokrila.
*****
Kako u dvorištu, tako i u cvijetnjaku....

Jorgovan se razgranao, narastao ,prekrasnim plavim cvijetovima procvjetao. I ruža je crvenim pupoljcima propupala, procvjetala, zamirisala.
Pomiješao je vjetar mirise.
Noću na mjesečini ruža je sanjala kako bi lijepo bilo, oko jorgovana svoje grane oviti. Ni jorgovan ravnodušan nije bio. Često je sanjao kako ruži svojim lišćem s nježnih latica, jutarnju rosu briše. Uzalud su oni sanjali , maštali i željeli. Istom rodu nisu pripadali. Od silne čežnje ruža je uvenula. Od tuge za ružom jorgovan je prestao rasti i cvasti.....

Svi oni koji priču znaju, u spomen na njihovu ljubav, u svom cvijetnjaku sade ružu i jorgovan. Blizu. Da se ruža oko jorgovana može saviti. Da jorgovan s nježnih latica ruže , jutarnju rosu može popiti.
Ako jednoga dana ljudi zaborave priču, cvijeće u cvijetnjaku neće.
****
-Med ljudima ni pravice, nekada davno, Matija Gubec je znao.
-„Ni med cvetjem ni pravice“, puno godina kasnije, Krleža je u stihu napisao.
-Svaka krv je crvena, ljudi su saznali tek kada su se, na ružin trn ogrebali.

Život nas uči sve dok nas ne nauči:
-Kako sijemo tako i žanjemo. Kako sadimo tako i beremo. Kako na polju i u vinogradu , tako i u životu.
-Ljudi su uvijek bili i uvijek će biti.... samo ljudi.

Ja sam jedan stari prozor. Nije na meni da sudim.


(Priča objavljena na stranicama Kul Pong kluba iz Bjelovara )






Oznake: prozori, ljudi, običaji, ljubav, cvijeće

21.08.2018. u 22:56 | 18 Komentara | Print | # | ^

Za uspješan i sretan brak...

Za brak je potrebno dvoje. I ljubav.


Za uspješan i sretan brak, svaki dan, ljubavi treba dodati...

- Čašicu razumijevanja
- Bočicu kompromisa
- Pregršt lijepih riječi
- Prsohvat osmijeha
- Puno krilo nježnosti
- Košaricu zagrljaja
-Buket poljubaca

Ako se i dogodi nerazumijevanje, ono što ljubavi dodajemo- uspješno liječi.

Oznake: ljubav, brak

13.08.2018. u 22:42 | 5 Komentara | Print | # | ^

Nikad ne zaboravljamo





Ivan je sjedio za stolom i polako ispijao pivo. Gledao je nekoliko parova koji su plesali. Pogled mu se zaustavio na ženi koja je sjedila nekoliko stolova dalje.
Marija!?
Svih ovih godina Ivan je razmišljao što bi joj za svoj, ne baš džentlmenski postupak nekada davno, u znak isprike i opravdanja rekao.
****
Stotinu je razloga za ljubav imati , zajedno ostati, samo je jedan razlog za ljubav prekinuti, okrenuti se i otići ,sljedeći ono što moramo(ono što puno kasnije naučimo), svoj put i svoju sudbinu.
Negdje na putu naučimo da postoji ljubav koja se živi, ljubav kojoj oduzimamo i dodajemo, ljubav s kojom u san tonemo, s kojom se budimo, ljubav koja od zaljubljenosti i strasti raste do pripadnosti i nježnosti. Ljubav koja usprkos i unatoč svemu jest i traje.
Kao tragovi u pijesku na dalekim obalama vremena, kao slova u klupe urezana, žive neke ljubavi davne ,u sjećanjima zapisane.
****
Dok je stolu prilazio, sve ono što joj je mislio i htio reći je zaboravio. Hrapavim glasom samo ju je zap ples zamolio.

Nikad ne zaboravljamo- ljubavi koje smo imali, ni plesne korake koje smo naučili.


Oznake: ljubav, ples

30.07.2018. u 20:19 | 12 Komentara | Print | # | ^

Tatin dan

Na njihovim ramenima maleni, bili smo jako veliki.
Visoko u zrak su nas bacali, u čvrste ruke primali.
Oni su rame na koje se naslanjamo kad nam je potreban oslonac.
Oni su krilo u koje se zavučemo kada trebamo sigurnost.
Njihova ruka je oko ramena kad trebamo hrabrost.
Sve je to utkano u jednu riječ......Tata.
O svojoj ljubavi ne pričaju previše.
U njihovim očima o ljubavi sve piše.
*******
Za sretno odrastanje svako dijete treba dva roditelja. Majku i Oca. Majka je nježnost i brižnost, otac je čvrst oslonac i sigurnost. Roditeljstvo je nesebična ljubav i odgovornost.
Mi žene o majčinstvu puno pričamo. Priroda nam je podarila privilegij rađanja, samim time drugu i drugačiju ulogu u odrastanju i odgoju djeteta. Da li zbog toga muškarci manje pričaju o očinstvu ? Možda zato što je njihova uloga na početku bila osigurati krov nad glavom i kruh na stolu?
Bilo kako bilo, ipak mi se čini da su muškarci što se tiče roditeljstva, malo zakinuti. Premalo svi skupa( posebno oni sami ) o njihovoj ljubavi i očinstvu pričamo.

Sjećam se mog tate..... Čvrst, snažan, hrabar muškarac. Brižan i pažljiv tata.. Uvijek me ispraćao nježnim zagrljajem i suzom u očima. O ljubavi nikada nije pričao. Ljubav se podrazumijevala. Takva su bila vremena.
Gledala sam i još uvijek gledam muža. Nježan, brižan i nadasve popustljiv prema svojim mezimicama. Ulogu onoga koji postavlja ograničenja i zabrane, ja sam preuzela. Malo je toga što bi on djeci zabranio.

Uloga oca velika je i nemjerljiva ,kako sada, tako i nekada......
*****
Najstariji zapis na kojem se spominje Dan očeva datira još iz vremena starog Babilona. Pronađena je pločica na kojoj je dječak Elemesu napisao čestitku svom ocu i to prije više od 4000 godina! Elemesu je u toj poruci svom ocu poželio dobro zdravlje i dug život. Ne znamo što se poslije dogodilo s Elemesom i njegovim ocem, ali znamo da se običaj obilježavanja Dana očeva održao do danas.

Prvi je Dan očeva održan još daleke 1908. u SAD-u nakon velike rudarske katastrofe u kojoj je poginulo više od 250 očeva. Jedna kći koja je ostala bez oca u toj katastrofi zamolila je lokalnog pastora da održi misu za sve njih. Ubrzo se proslava proširila i po drugim gradovima Sjedinjenih Američkih Država, a nije dugo trebalo da se proširi na cijeli svijet, ali ne slavi svaka zemlja na isti dan.
(Wikipedija)
*****
Dan očeva u hrvatskoj obilježava se 19. ožujka. Ovaj datum u našoj je zemlji odabran zbog blagdana sv. Josipa, Isusova oca.
U 52 zemlje svijeta Dan očeva najčešće se slavi treće nedjelje u lipnju.Ostale zemlje imaju različite datume.

Nije važan datum kojim obilježavamo Dan očeva. . Nije važno koliko o ljubavi pričaju. Važno je da su tu, da djeca očinsku ljubav imaju.

Svaki dan u životu djeteta je ...Tatin dan. Kad bi djecu pitali, uvijek i samo, o tatama bi pričali. O Ocu i očevima samo bi, u službenim dokumenti pisali.

-Što poželjeti svim tatama?
Isto ono što i nekada davno Elemes....dobro zdravlje, dug život i naravno , puno ljubavi.

-Što pokloniti tati za njegov dan?
Pusu i zagrljaj.


Oznake: otac, tata, djeca, ljubav

18.03.2018. u 21:34 | 20 Komentara | Print | # | ^

Kemijske reakcije

Danas ću završiti priču o brakovima i razvodima. Koliko je ljudi toliko je različitih priča. Svaki od njih ima svoje uspone i padove. Svatko zna razloge za i protiv. Stvar je svatkog ponaosob ,što i kako će odlučiti , kako će živjeti. Razvodi o kojima sam pisala jesu oni na koje se ljudi sporazumno odlučuju i dalje normalno i civilizirano funkcioniraju.
Kažu da je ljubav kemija:))
*****
Negdje na početku mog bloganja objavila sam i ovaj post.
*****
O ljubavi i braku možemo pisati i drugačije. Kroz kemijske reakcije.
Idemo je promatrati kao tri vrste otopina koje svi znamo.

Nezasićena otopina- Reakcija spajanja ili sinteze.

Mladić+djevojka+ruka u ruci+pusa + cvijet ---------ljubav
Ljubav+ ljubav + prsten----------brak
Kad u reakciju ulaze ova dva reaktanta, kao produkt rodi se dijete.


Kako nastaje zasićena otopina?

Dijete +volimo se + kućimo se + ne možemo jedan bez drugoga +obaveze + nema previše društva + novac(sve više treba, sve manje ga ima)--------polako ....dosta im je svega. Nastala je zasićena otopina.
Siti su kolotečine, vječite brige i borbe...

Zasićena otopina+izostanak nježnosti+koja kapljica više+ poneka ružna i gruba riječ+ nenajavljeni izlasci i kasni dolasci+predbacivanja +međusona optuživanja --------dolazi do taloženja svega i svačega.
Nastaje prezasićena otopina i početak taloženja.

Prezasićena otopina+treća osoba (žena ili muškarac)-------podgrijana , daje reakciju razgradnje.
Gledano to kao otopine može, a ne mora biti ovako.
Ako u otopinu dodamo katalizator, reakcija se usporava, mirnija je, traje duže....naj češće jedan cijeli život.

Pogledajmo to kroz organsku kemiju i ugljikove veze....

Jedna jednostruka ugljikova veza+ još jedna jednostruka ugljikova veza-----daju čvrstu dvostruku vezu.
Ako se čvrstoj dvostrukoj vezi pripoji treća jednostruka veza-------nastaje manje stabilna trostruka veza.
Obično iz trostruke veze koja lakše puca, nastaje--------jedna dvostruka i jedna jednostruka veza.
Naj češće iz trostruke veze nastaju tri jednostruke veze .
Ugljikovi atomi tako dugo putuju dok se sa drugim ugljikom u molekulu ne vežu.
Opet kažem može, a ne mora biti tako.
*****

Kemijske reakcije mogu biti tihe i burne. Jedne su endotermne, druge egzotermne. Jedne stvaraju toplinu, drugima je potrebna vanjska toplina.
Kemija je prekrasna . Sve je kratko i jasno. Svaki simbol ima svoje značenje. Kako u životu, tako u ljubavi i braku.









Oznake: kemija, ljubav

21.01.2018. u 21:36 | 14 Komentara | Print | # | ^

Statistički ili stvarni podatci?

Već par godina , barem tako statistički podatci kažu, sve je veći broj razvoda u odnosu na broj sklopljenih brakova. Ne vjerujem previše svemu što statistika govori. Krajem prošle i početkom ove godine , čujem da se razvodi nekoliko brakova sa različitim brojem godina zajedničkog života.

Razlozi nisu fizičko zlostavljanje. Neki tvrde da čak nema ni verbalnih sukoba. Financijski su dobro situirani.
U čemu je onda problem?

Većina tvrdi kako su se udaljili, kako su zaboravili razgovarati. Jednostavno, jedni drugima idu na živce.
Što je do toga dovelo?
*****
Nakon dvadeset i pet godina donijeti takvu odluku nije ni lako ni jednostavno. Na početku zajedništva zajedno su kuću napravili, svaki svoj obrt otvorio, kuća na moru, kuća u vinogradu. Djeca visokoobrazovana, sada već samostalna....Kada su te godine i takvi brakovi u pitanju uvijek se nameće ona poznata izreka-sindrom praznoga gnijezda. Možda i to ima svoj udio u cijeloj priči. Pravi razlog , barem onaj kojega vam kažu, je nezainteresiranost i jednog i drugog partnera za daljnji zajednički život. Postigli su sve što su htjeli i negdje usput se zaboravili i izgubili. Najveći problem je podjela svega onoga što su stekli. Tužno je to na kraju jedne priče dvoje ljudi .
Lijepo je , barem tako kažu, kako imaju lijep i prijateljski odnos. Ono što ih i dalje zajedno veže jesu djeca. I unuci. To je zajednička, nedjeljiva stečevina.

Daleko teže je ljudima iz druge priče. Materijalno imaju više nego ljudi iz prve priče. Problem je u tome jer su njihova djeca u pubertetu. U vremenu odrastanja i nekada i sada, kada su im i te kako potrebna oba roditelja. Ma kako se oni trudili ,djeca ne razumiju niti ono što se njima događa. Teško prihvaćaju promjene u svome životu, a teško ili nikako ne razumiju roditeljske probleme. U ovom slučaju materijalna stečevina trebala bi biti najmanji problem, kao i razlozi zbog kojih roditelji više ne žive zajedno.
Dok se roditelji bave svojim problemima , zaborave više pažnje obraćati na probleme koje njihova djeca imaju. Problemi u koje upadaju njihova djeca imaju nesagledive posljedice.

Nekoliko je primjera brakova koji su odustali, ili odustaju, sa manje od deset godina zajedništva. Kada se danas dvoje mladih ljudi odluči na brak, većina roditelja potrudi se da im omogući što više i što bolje za zajednički život. Preuređuju se kuće, uređuju stanovi, kupuju auti, sve u želji da se njihova djeca u životu ne moraju mučiti kao oni.
Kada se ožene već na samom početku imaju sve, ili gotovo sve. Malo je toga što sami moraju priskrbiti i osigurati za bolji i udobniji život. Sve lijepo traje par godina dok ne dođe dijete.
Dijete je ljubav, briga i obaveza. Tu polako počinju problemi. Sada zajedničke brige treba zajedno rješavati. Oni na to nisu naučeni. Lako je bilo njihove sitne brige i svađe sa grupama na različitim mrežama podijeliti. Tada se tek počinju istinski upoznavati. Upoznavanje ne znači trajanje. Jednostavno se odluče i rastaju. Na kraju priče(to je valjda nekakav novi trend), kako na početku , tako i na kraju braka zajedno tortu režu. Onu za vjenčanje i onu za razvod.
Ovdje ostaju mala djeca koja svojim nedužnim očima gledaju i ništa ne razumiju. Nedugo sam objavila priču-Da ljubav ne ode-. Stvarna priča i razmišljanja jedne djevojčice, ispričana onako kako sam je kao promatrač doživjela.
****
Možemo se mi pitati, mada nije naše da se pitamo, kako i zašto? To je stvar svakog para ponaosob. Oni najbolje znaju razloge čak i onda, kada gledano sa strane razlozi ne postoje.
Bilo bi lijepo da su i ovoga puta statistički podaci napuhani. Na žalost, bojim se da nisu.

Ovo je tema o kojoj baš ne volim ni pričati, a još manje pisati. Zašto onda pišem?
Zbog onoga što je jedan stručnjak izjavio..... problem tolikog broja razvedenih brakova je monogamija.....???

Ono što većina nas zna jest, da postoje ljubavi koje se dijele. Znamo i koje su to ljubavi.

Međutim, postoji i ona ljubav, davno sam je nazvala ljubav sa velikim slovom LJ. To je ljubav između dvoje ljudi, koja se samo međusobno dijeli. To je ljubav koja se daje, koja traje. Boje ljubavi se mijenjaju( i mi zajedno sa njome)....od izrazito jarkih, do nježnih tonova.
Kako sve u životu , tako i ljubav treba vječitu nadgradnju i međusobna ulaganja.




Oznake: brak, razvod, ljubav

17.01.2018. u 21:44 | 21 Komentara | Print | # | ^

Brak ili mrak?

Stotinu je razloga za otići. Samo je jedan razlog za ostati. Ljubav.

Brak ili mrak?

“ Brak je jedina zajednica u koju se ulazi bez pisanih pravila, temeljena na ljubavi, zavjetima i obećanjima. U dobru i u zlu, u zdravlju i bolesti, dok nas smrt ne rastavi! Pečat sporazumu je poljubac, statusni simbol je prsten. Do zavjeta i prstena dvoje su zajedno i veže ih istinski i samo ljubav.
Ako znamo da imamo ono jedino što nam treba – ljubav, zašto su nam potrebni zavjeti i statusni simboli?
Ako mislimo da je to garancija duge i velike ljubavi, u zabludi smo.“

Brak je u početku zajednica dvoje, najčešće mladih, zaljubljenih ljudi, koji svoje snove, svoje nade i htijenja žele ostvariti zajedno. Na početku, ni jedno od njih ne razmišlja o obavezama, usklađivanju želja i potreba, o toleranciji, kompromisima, strpljivosti i na kraju o onome što u početku ne znamo. Volim te usprkos svim tvojim manama i nedostacima. To se jednostavno uči s godinama zajedničkog življenja. Zajednički život i životne situacije iz svakoga od nas izvlače ono najbolje, a bogme i ono najgore iz nas.
U novi brak dvoje ljudi donosi obrasce uspješnosti braka iz roditeljskog doma. Dva obrasca treba spojiti u jedan novi, pazeći da se loše stvari viđene u odrastanju, izbjegnu. To je onaj dio na koji jako pazimo i usput napravimo vlastite pogreške kojih smo svjesni kasnije.

Dolaskom djece brak dobija na težini, odgovornosti, požrtvovnosti. Dolaskom djece muž i žena dobijaju viši statusni položaj.
Brak je zajednica zasnovana na ljubavi. Znadem li da je ljubav i sreća, i bol, i patnja, a brak zajednica u koju ulazimo obećanjima i zavjetima, onda je, uvjetno rečeno, razumljivo funkcioniranje unatoč i usprkos svemu.

Druga stvar je što nitko nije tako loš da u sebi nema bar malo dobrog. Tako bi trebalo biti. Ono što nitko ne kaže, ono što ni u jednom zavjetu nije rečeno (bilo bi dobro da jest) je: „Voli me cijelog života, sa svim promjenama koje će se dogoditi. Voli me i onda kad više ne budem mlada , poletna i poželjna. Kako ti mene, tako i ja tebe! Nemoj mi reći ili učiniti ono što ne bi želio da ja kažem ili učinim tebi.“
Na žalost, ovaj dio naučimo na teži način.
(U potrazi za odgovorima)

Brak je točno onakav kakvim ga sami učinimo. Traje točno onoliko koliko sami želimo.
Da li danas ljudi ostaju prekratko ili predugo u braku da bi se upoznali , u idućem postu.

Oznake: brak, ljubav

15.01.2018. u 21:35 | 13 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< rujan, 2018  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (9)
Srpanj 2018 (7)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (6)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (4)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (5)
Studeni 2017 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

SPOZNAJA

Linkovi

MALE MUDROSTI

Loading