|
|
| < | lipanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Moj drugi blog, koji će, nadam se bit bolji od prošlog. Mjesto gdje ću izražavat svoje mišljenje bez da mi itko upada u riječ. Kom se da čitat, nek čita, kom se ne da ne mora... Welcome na moj blog!
Btw. ono što bi bilo lijepo za napomenuti (a što je i prije bilo pisalo)... Ako ste prvi put na blogu (ili nema veze, može biti i ko zna koji put) ne morate ostaviti brdo komentara, dovoljno je sve smjestiti u jedan =)) Lijepo pročitajte post, prokomentirajte i ja ću to isto napraviti i vama. Čak ću vam i nabacat komentare ako želite, but please, don't do that to me =))
I još jedna stvar za one koji su prvi put na blogu; nemojte doći i ostaviti dvije riječi uz obaveznu svrati do mene frazu jer ću takve komentare od sada pa na dalje ubuduće (kes) brisat i neću posjetiti taj blog, a kamoli komentirati. Lijepo pročitajte i komentirajte post i ja ću to učiniti i vama.
Do čitanja.
Potpišite peticiju protiv dječje pornografije! Nije potrebno ostavljati osobne podatke, potrebno je samo stisnuti na Light a candle i zapaliti svijeću. Link
Kolko me dobro poznaješ?!
Moj prošli blog
Cimerca
Angels
Ivonka
PiKa
Sheena
ban_ana_nas
Half the woman she used to be
Pa da kažem i poneku o sebi...
Zovem se Martina i rođena sam 26.12.1989. i volim svoj datum rođenja (vjerovali ili ne). Rođena sam u Sisku i, ako za išta mogu reć da baš ne volim, onda je to ovaj grad, i s razlogom. Imam mnogo nadimaka. Da ne nabrajam sve, najvažniji su Keka i Tinkica.
Maturantica sam srednje medicinske škole, a kroz ove 4 godine, shvatila sam, premda sam to i oduvijek znala, da posao medicinske sestre nije za mene. Stoga želim, a i svim silama se trudim da upišem filozofski fakultet - psihologiju ili engleski i španjolski jezik. Nadam se da će mi se trud i učenje isplatiti i da ću uspjeti. Uvijek mi je bila želja biti doktorica, al na kraju je ipak prevladao racionalni dio mene i odlučih se za filozofski fakultet.
Ljudi koji me bolje poznaju znaju da sam dosta komplicirana osoba, u svakom pogledu. Jedan dio mene ćete upoznati čitajući moje posteve, a drugi dio...valjda ni ne trebate znat, dosta je prvi.
Još jedna stvar koju volim su jezici. I to je mnogima čudno budući da njima to šteka. Al ja ih obožavam. Pogotovo engleski i španjolski. I znam ih dosta dobro. No, još želim naučiti i francuski i znam da hoću samo dok nađem vremena.
Volim čitati knjige i, kad mi se neke zaista svide, ne prestajem čitat dok ne pročitam do kraja. Pa tako čak i ultra debelu knjigu pročitam za dva dana. Omiljena spisateljica mi je Tess Gerritsen i uživam čitajući njene knjige, koje nažalost, nisu sve izašle u Hrvatskoj, no nadam se boljim danima.
Eto toliko. Zasad.
Dobro sad, budući da je u modi pisat o frendovima, onda ću i ja (kud svi, tud i mali mujo) pa da krenem... Idu od Ž do A tako da ne idu po tome kolko kog najviše volim.
Tea: moja Picuša. Totalno okačena osoba i uvijek spremna za zajebavat se. Od nje se stvarno može očekivat svašta (u pozitivnom smislu). Čak i kad lupi ogromnu glupost uvijek je smješno. Zna bit naporna, no i to se preživi. Pico!!!
Mirela: Zvana Leluška. Moja susjeda, ujedno Ecina sestra. Super cura, pogotovo u onim našim šetnjama i vožnjama biciklom po nasipu pa guranja bajka uzbrdo
(al i to je za ljude). Poznajemo se već 9 godina i stvarno nam je super.
Mihaela: Moja žena. Iako ima još 5 žena uz mene. :D Volimo se zajebavat i totalno je kul i otkačena osoba. Jedna je od najboljih ljudi koje znam. Voli Kimija Raikonena i Finsku.
Margareta: S njom se nikad nisam pretjerano družila, a sad na kraju ovog trećeg razreda shvatila sam kako je ona fenomenalna osoba, iskrena i poštena i zaista mi je žao što se nismo družile. Kad bi imala priliku ponovo krenuti u srednju i popraviti neke greške, definitivno bi se družila s njom od početka.
Lucija: Cura koja sjedi samnom u klupi. Nakon premišljanja shvatih da mi ipak nije best frendica. Previše je kmezava i djetinjasta za mene i lako se naživcira što će joj u budućnosti donijeti jako, jako puno problema.
Kristina: Ona koja me voli štipat, škakljat (što boli), gnjavit, davit, prčkat po kosi, a opet ju tu stavim. Inače je dobra, no kad je uhvati žuta minuta, uvijek sam ja ta koja najebe. Damn.
Karolina: Cura iz Popovače. Od muzike sluša sve ono što ja ne slušam, no opet se dobro slažemo. Katkad zna biti vrlo iritantna (kad iam pms) i zna vrištat na uho, no sve se to da zanemarit. Jea Karolino.
Ivona: Micica. Spada mi u najdraže ljude u razredu, definitivno najduhovitija i najzabavnija. Otkačena je, voli se zabavljat i iskreno se veseli tuđoj sreći. Veoma je posebna i drago mi je što mi je prijateljica.
Eco: Moj best frend. Leluškin brat. Znamo se isto devet godina i za to vrijeme smo se jako sprijateljili pa se super zabavljamo kad smo vani. Lud je za igricama i crvenom bojom (razlog nećem otkrivat).
Dora: Moja naj frendica s neta. Ne znam šta bi bez nje i bez naših blesiranja na msn-u skupa s Đipalom. Poznaje me veoma dobro i mnogo bolje od ostalih osoba, valjda zato što provodimo toliko vremena zajedno. Poznajemo se i uživo te tako prijeđosmo onu granicu net prijateljstva i postadosmo frendice i uživo.
Don: Moj frend iz osnovne. U početku smo se mrzili no ubrzo se to promijenilo pa smo si postali super. Bio mi je jedan od najboljih frendova tih par godina. Dok se nije odselio nekoliko ulica dalje. No i dalje se družimo.
Brane:Moj najbolji frend s neta. Dugo je vremena prošlo dokad se nismo upoznali uživo, ali na kraju je to ipak uspjelo. Valjda ćemo idući put moći duže biti uživo. Jedan je od mojih najdražih ljudi s kojim se savršeno razumijem. Micica. Veliki je cajkaš i obožavatelj Cece...XD
Armin: Zvani Blinko. Moj susjed. Znamo se već devet godina i iako je u posljednjih godinu dana bilo znatnih promjena i dalje smo super. Zakon lik, obožava metal i svoju čupavu kosu (koju ja mrzim).
Ana: Šveđanka. Komplicirana osoba, često u bedu, al zato ima mene ako osjeti da mi neki problem treba reći i ako očekuje savjet.
Eto toliko o ljudima koji moj život čine boljim. Keep doing it!!
..................................................................
Život je prilika, iskoristi je.
Život je ljepota, divi se.
Život je blaženstvo, okusi ga.
Život je san, ostvari ga.
Život je izazov, prihvati ga.
Život je dužnost, obavi je.
Život je igra, igraj je.
Život je dragocjen, pazi na nj.
Život je bogatstvo, čuvaj ga.
Život je ljubav, uživaj je.
Život je tajna, otkrij je.
Život je obećanje, izvrši ga.
Život je tuga, nadvladaj je.
Život je pjesma, pjevaj je.
Život je borba, prihvati je.
Život je tragedija, suprotstavi se.
Život je pustolovina, ne bježi od nje.
Život je sreća, zasluži je.
Život je život, brani ga!
Majka Terezija
Moje omiljene mudre izreke:
- "Ne trudi se da što više posjeduješ, već da što više postigneš; jer ono što imaš, možeš u trenutku izgubiti, a ono što jesi ne može ti nitko oduzeti."
- "Svatko želi biti netko; nitko ne želi raditi na tome."
- "Kakva bi tišina nastala kad bi ljudi govorili samo ono što znaju."
- "Pesimista je optimista sa iskustvom."
- "Herojstvo je ocajnički postupak uplašenog čovjeka."
Ako je zeleno i kreće se: biologija,
Ako smrdi: kemija,
Ako ne funkcionira: fizika,
Ako je nerazumljivo: matematika,
Ako nema smisla: ekonomija i sociologija,
A sve zajedno čini: medicinu.
Pesimist vidi teškoću u svakoj prilici. Optimist vidi priliku u svakoj poteškoći.
Sir Winston Churchill
Ne vjeruj zato što je to mudrac rekao,
Ne vjeruj zato što je to uobičajeno mišljenje,
Ne vjeruj zato što je to zapisano,
Ne vjeruj zato što je to prorečeno,
Ne vjeruj zato što netko drugi to vjeruje,
Ali vjeruj sam onom što si sam prosudio da je istina.
Siddhartha Gautama Buddha
Kakva je čovjekova želja, takvo mu je i djelovanje. U skladu s tim kako djeluje takav i postaje.
Brihadaryka Upanišada
Za mudru osobu cijeli je svijet učitelj a za budalu je cijeli svemir pun neprijatelja.
Charaka
Život prihvaćam bezuvjetno. Većina ljudi traži sreću pod određenim uvjetima. Ali sreću možemo osjetiti jedino kad ne postavljamo uvjete.
Arthur Rubinstein
Iluzija je da izvanjski događaji imaju moć povrijediti vas. Nemaju. Vi ste taj/ta koji/koja im dajete moć da vas povrijede...
A. Mello
Jedini način da izbjegnemo greške je steći iskustvo.
Jedini način da steknemo iskustvo je činiti greške.
Čovjek s iskustvom
Ako niste spremni da se mijenjate svakog trenutka, nećete nikada spoznati istinu.
Vivekananda
Jučer sam bio pametan. Stoga sam želio mijenjati svijet. Danas sam mudar. Stoga mijenjam sebe.
Sri Chinmoy
Nasljeđujemo rođake i tjelesne odlike i njih ne možemo izbjeći; no možemo birati odjeću i prijatelje, pa stoga dobro pripazimo da nam i jedno i drugo dobra pristaje.
Volney St. Reamer
Bol je neizbježna, patnja je, međutim, stvar izbora.
Drugi neće doći u iskušenje da viču ako im se ti obratiš šaptom.
Od stajanja na mjestu svaki korak je bolji.
Odlučnim izražavanjem naše volje, pred nama će se otvoriti mnoga zatvorena vrata.
Seyed Hossein Nasr
Ako želiš živjeti u miru moraš zaboraviti zlo koje ti je učinjeno i svako dobro koje si ti drugima učinio.
U svakom su čovjeku tri osobe: ono što misli da je;ono što drugi misle da je;i ono što zaista je.
Stvari ne vidimo kakve jesu nego ih vidimo kakvi smo mi.
Talmud
U sebi imaš sve što je potrebno. Koristi to slobodno umjesto što tražiš stvari izvan sebe.
Ma Tzu
Shvaćanje je sada, ne sutra. Sutra je daleko za lijeni um, tromi um, um kojega nije briga. Transformacija će se jedino desiti sada; revolucija je sada a ne sutra.
J. Krishnamurti
Zbog jedne riječi čovjeka često smatraju mudrim, a zbog jedne riječi često ga smatraju glupim. Uistinu moramo dobro paziti što govorimo.
Konfucije
Mjera je mentalnog zdravlja sklonost pronalaženja dobroga u svemu.
John M. Templeton
Kakve su ti uobičajene misli takva će biti i narav tvoje duše - jer misli duši daju boju.
Marko Aurelije
Ako si se zuputio prema cilju i putom počeo zastajkivati da kamenom gađaš svakoga psa koji zalaje na tebe, nikada nećeš stići na cilj...
F. M. Dostojevski
Naša najveća pogreška je naša preokupacija sa greškama drugih.
Khalil Gibran
Čovjek koji ne čita dobre knjige nema nikakve prednosti nad čovjekom koji ih uopće ne zna čitati.
Mark Twain
Djevojka upita svog decka: "Da li si zaljubljen u mene?" - On odgovori - Ne!
Ona ga pita: "Mislis li da sam lijepa?" - On odgovori Ne!
Ona ga opet pita: "Da li sam ja u tvom srcu?" - On odgovori Ne!
Na kraju ga upita: "Da te napustim, da li bi plakao za mnom?", a On opet odgovori Ne!
Okrenula se i veoma tuzna odlucila da ode od njega. On ju na to zagrli i kaze joj:
"Ja nisam zaljubljen u tebe - ja te volim!"
"Ja mislim da ti nisi lijepa - ja jednostavno mislim da si prekrasna!"
"Ti nisi u mom srcu - ti si moje srce!"
"Ja ne bih plakao da me napustis, ja bih umro zbog tebe!"
Nekako sam se ponadala da će ovi praznici krenuti polaganije, s naznakom odmora, da se malo odmorim od škole, učenja, profesora, etc. No zapravo, krenuli su u jako lošem smjeru. Buđenje rano ujutro u 6, ne sjedanje sve do 10 i na kraju premoren dolazak kući u 14:30 te neuspjeli pokušaj odmora do idućeg dana i ranoga buđenja. Jednostavno, ljetna praksa pretvorila je ovaj početak praznika u noćnu moru.
Možda bi sve bilo drugačije da sam na bilo kojem odjelu kirurgije kao i prošle godine, ali sam na internoj. Kad jednom imam sreću, idućih nekoliko puta samo je nesreća. Tako mi se u ova 4 dana (od ukupno dva tjedna) već i EKG i trčanje po stepenicama okolnih zgrada bolnice popelo na vrh glave. Kad bi se isključili do bola umišljeni doktori koji se doslovno ponašaju poput filmskih zvijezda (čak i gore) možda bi bilo bolje. No, kad je ipak sve u kompletu loše, zašto se tu ne bi našla i grupica umišljenih odjevenih u bijelo sa stetoskopom oko vrata? Pa ipak sam ja tu na praksi. Gamad jedna sretna. Jedva čeka da i ja budem ko oni (s manjom dozom umišljenosti jer ovo je stvarno ubitačno).
Tako sam zapustila blog, pisanje, izlaženje van pod tjednom i tako. Joj ako išta jedva čekam, onda je to kraj ljetne prakse da se pošteno naspavam.
Oni duhovi su sad pali u drugi plan, zapravo, više ni ne stižem razmišljati o tome i baviti se dilemom postoje li oni ili ne. I, mislim da opet ulazim u fazu ne vjerovanja. A možda to neće ostati samo na fazi nego na vječnom uvjerenju. Da bar.
Mislim si ovih dana staviti tetovažu. Stavila bih i jedan dan nakon prakse, ali sam ipak preumorna da se mrdnem. Pa ću valjda nekako uspjeti idući tjedan, nakon što nagovorim frendicu da ide samnom. Zapravo sam već duže vremena htjela tetovažu a sad mi je tek palo napamet da tu želju i realiziram. Pa ću si tak metnut na trticu. Mislim, metnula bi ja i na rame i na trticu i na gležanj da imam para. Ali nemam pa ću se zadovoljit samo jednom. Tako želim nešto slično ovoj samo bez tog srca. Želim da bude samo crno. I nadam se da će bit uskoro. Jeee, bila bih sretna sad da nisam preumorna i za to.
I budući da sam danas prelistala novine (čudom, zadnji put kad sam čitala bilo je prije mjesec dana), i začudom pogledah najavu za Exploziv.
I svuda, zaista svuda ljudi pišu o Vlatki Pokos i onom njenom liku. Mislim, who cares?? Zašto su ljudi tolika zabadala i zaista od dosade nemaju šta raditi osim pisati i čitati o dvoje ljudi ni krivih ni dužnih ni vrijednih tolike pažnje? Bože, kuda je ovaj svijet otišao (a i dalje ide). Iduće što ćemo vidjeti jest nekoliko dana zaredom na naslovnicama vijest da se Sanaderov novi pas popišao na krivo drvo. I eto prašine! Geez.
I da, ono jako važno za napomenuti, dok pišem ovaj post pored upaljenog televizora, onaj pederkasti gay koji priča na lošem engleskom s lošim engleskim naglaskom tijekom ocjenjivanja večere za 5 zaista je iritantniji od novinara koji pišu o Vlatki. Treba to sve poslat u Vrapče.
I da, ovo bi bio kraj. Previše sam gladna i željna pizze da bih nastavila. A ništa od pizze. Kmee.
Nikada nisam doslovno vjerovala u duhove. Sumnjala sam, naravno, kako i u vanzemaljce, tako i u duhove, ali nisam bila sigurna u postojanje toga. Možda sam ipak trebala malo bolje sagledati srž situacije. Tko bi znao?!
Pa ipak, uvijek kad sam gledala razne snimkice duhova činilo mi se da one bijele mrlje ni nisu oni. A čak i da jesu, šta onda? Tako sam i mislila da su duhovi, te bijele mrlje. Onda jučer dobijem neki jebeni mail. Inače ne otvaram takva sranja, al ubi me znatiželja pa otvorih. Sadržalo je pričicu u kojoj se neki dečko na odmoru slikao sam. Fotografiju su snimili njegovi prijatelji koji su tvrdili da nikoga nije bilo. Nakon dva dana taj dečko je umro. Srčani. A na slici je pored njega stajao duh. Piše da su mnogi tvrdili da je to fotomontaža, ali ipak nije.
Ja, onako zbunjena u nekim situacijama, prije pogleda na sliku očekivala sam već sto puta viđenu bijelu mrlju. Ali ne. Bila je to žena jednake visine ko i dečko. I da, usrala sam se od straha, da mi pardonira moje čitateljstvo na izrazu. Bila sam sigurna da je to istina. Da duhovi zaista postoje. No nisam sama sebi htjela donositi prerane zaključke pa sam taj mail poslala nekim frendicama, a nekima samo ispričale.
I da, i one su se prepale.
Stoga je današnji dan u školi mojom krivnjom bio usredotočen na priče o duhovima. Istinite, da. Tako sam tražila jednu curu knjigu s najvećim misterijima svijeta i hrpom priča koje su istinite, ma koliko čudne bile.
Neke od njih je i ispričala, a meni su bile jednako toliko zanimljive koliko i zastrašujuće.
Postojale su dvije blizanke. Svakog dana su se igrale na istom mjestu. Jednoga dana ih je na cesti udario auto i obje su poginule. Njihovi roditelji su se odmah preselili u drugi grad i nakon nekoliko godina ponovno imali djecu. Blizanke. I bile su identične onima. Pa su nakon 7 godina otišle u onaj grad i na ou cestu gdje su prošle blizanke poginule. One su odjednom počele vrištati i govoriti: „Ne vodite nas tu, već smo jednom umrle na ovom mjestu!“
Da, ovo mi se čini jako čudno, neka jebena slučajnost ili..?? Uglavnom, svi ljudi s kojima smo pričali vjeruju u to. Pa ne postoje samo ljudi na ovom svijetu (?!).
Druga priča je imala drukčiji tok, no isto je zanimljiva bila.
Cura duge plave kose u bijeloj haljini i crvenom šalu, na jednom plesu je plesala s jednim dečkom. On ju je kasnije vratio kući, a onda je shvatio da joj je ostao plavi šal. Sutradan se vratio tamo da joj ga vrati. Na vratima ga je dočekala starica. Rekao je da je njenoj kćeri jučer ostao šal, a ona mu je rekla da je njena kćer umrla prije 40 godina.
Wtf?? Pa kako se to zbiva? Uglavnom ima još priča. Ne iz knjige nego od naših poznanika. Kao što mnogi ljudi iz razreda imaju istinska proreknuća proročica koja su se ostvarila, tako su nečiji frendovi bili u dodiru s duhovima.
Što se tiče one slike s početka...Stavit ću ju tu ali u obliku linka, jer inače bi se svaki put štrecnula kad dođem na blog. LINK.
I da, nakon svega toga, i još priča frendova iz razreda s kojima vas neću daviti (ionako je post predugačak pa ga neki ni neće čitati, a i sumnjam da vas to toliko zanima) ne znam da li da vjerujem u sve to. Recimo da vjerujem nekih 90% u duhove.
A prije sam se bojala samo paukova. Bože, postala sam takva pičkica! (opet, pardonirajte mi na izrazu).
Pokušavam se uvijeriti da počnem vjerovati samo u činjenice.
Možda ipak uspijem.
Možda.
Nikad ne znaš.
Zar su dani tako brzo prolazili da je već prošlo deset dana od prošlog posta? S jedne strane idu sporo, a s druge tako brzo. U ovo vrijeme svi pizde i jedva čekaju ljeto i kraj škole. I ja jedva čekam to ljeto a bit će mi puno obveza.
Prvo ta praksa glupa, na internoj. Koliko god sam se bila veselila prošloj ljetnoj praksi na dječjoj kirurgiji, toliko se ovoj sad ne veselim. Pogotovo radi interijera te zgrade interne. Grrr, meni je interijer jako bitan.
A nakon prakse ne znam. Voljela bih ići na more, no sumnjam da ću ić. Jedino ako se desi čudo. A meni koju uvijek prati bad luck čuda se ne događaju.
No jedno je sigurno što ću raditi – učiti kemiju, biologiju i fiziku radi prijemnog. Neki se pripremaju već od prvog gimnazije, a ja iz medicinske tek sad krećem. Ima vremena, da, da. U ovo vrijeme dolazim u dileme u vezi budućnosti. Ispitujem se ne samo za prijemni, već i za to kako je na faksu. Kakvi su profesori, kakvo je gradivo, kako je to biti student medicine? Neke ljude to ne zanima, već čekaju da sami vide kako će to biti, no ja se želim raspitati za šta ja to dajem 12000 kuna, da na kraju ne ispadne da je to bio zajeb. Prvo ću sve saznati, a onda dati te silne novce. Inače mislim dati sve od sebe. Potruditi se da pod praznicima naučim te glupe osnove, a kasnije na pripremama razradim sve ono što će biti na prijemnom. Ne upadnem li, bit će sav taj trud uzalud. A upadnem li.....trudit ću se da ne roknem odma prvu godinu.
I onda dolazi taj maturalac u ne dragu mi Češku. Jedino se veselim mogućnosti da ću si moć kupit Hello Kitty grudnjak u H&M-u. U Hrvatskoj nigdje nisam vidla Hello Kitty grudnjak, a sigurna sam da tamo toga ima. Jeeej, ajm sou hepi!! Znam da će se na maturalcu naš razred podijeliti u grupice kao i inače, no nadam se da će meni s mojom grupicom biti lijepo....i da se neće cijeli maturalac svesti na pijančevanje jer mi to nije provod. Ja bi kupovala. Naravno, to će biti moguće kad osvojim onih 12 milijuna kuna koji čekaju samo na mene. Znam. Buahaha.
I prestajem žderat onolko krvavih čokoladica!! Pokušavam prestat s grickalicama skroz. Jedem samo zdravo. A ono si šta jedeš.
Pa evo vam slika onog što više nikad neću jest (nažalost, al ne):
Kmee=(
