|
|
| < | ožujak, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Moj drugi blog, koji će, nadam se bit bolji od prošlog. Mjesto gdje ću izražavat svoje mišljenje bez da mi itko upada u riječ. Kom se da čitat, nek čita, kom se ne da ne mora... Welcome na moj blog!
Btw. ono što bi bilo lijepo za napomenuti (a što je i prije bilo pisalo)... Ako ste prvi put na blogu (ili nema veze, može biti i ko zna koji put) ne morate ostaviti brdo komentara, dovoljno je sve smjestiti u jedan =)) Lijepo pročitajte post, prokomentirajte i ja ću to isto napraviti i vama. Čak ću vam i nabacat komentare ako želite, but please, don't do that to me =))
I još jedna stvar za one koji su prvi put na blogu; nemojte doći i ostaviti dvije riječi uz obaveznu svrati do mene frazu jer ću takve komentare od sada pa na dalje ubuduće (kes) brisat i neću posjetiti taj blog, a kamoli komentirati. Lijepo pročitajte i komentirajte post i ja ću to učiniti i vama.
Do čitanja.
Potpišite peticiju protiv dječje pornografije! Nije potrebno ostavljati osobne podatke, potrebno je samo stisnuti na Light a candle i zapaliti svijeću. Link
Kolko me dobro poznaješ?!
Moj prošli blog
Cimerca
Angels
Ivonka
PiKa
Sheena
ban_ana_nas
Half the woman she used to be
Pa da kažem i poneku o sebi...
Zovem se Martina i rođena sam 26.12.1989. i volim svoj datum rođenja (vjerovali ili ne). Rođena sam u Sisku i, ako za išta mogu reć da baš ne volim, onda je to ovaj grad, i s razlogom. Imam mnogo nadimaka. Da ne nabrajam sve, najvažniji su Keka i Tinkica.
Maturantica sam srednje medicinske škole, a kroz ove 4 godine, shvatila sam, premda sam to i oduvijek znala, da posao medicinske sestre nije za mene. Stoga želim, a i svim silama se trudim da upišem filozofski fakultet - psihologiju ili engleski i španjolski jezik. Nadam se da će mi se trud i učenje isplatiti i da ću uspjeti. Uvijek mi je bila želja biti doktorica, al na kraju je ipak prevladao racionalni dio mene i odlučih se za filozofski fakultet.
Ljudi koji me bolje poznaju znaju da sam dosta komplicirana osoba, u svakom pogledu. Jedan dio mene ćete upoznati čitajući moje posteve, a drugi dio...valjda ni ne trebate znat, dosta je prvi.
Još jedna stvar koju volim su jezici. I to je mnogima čudno budući da njima to šteka. Al ja ih obožavam. Pogotovo engleski i španjolski. I znam ih dosta dobro. No, još želim naučiti i francuski i znam da hoću samo dok nađem vremena.
Volim čitati knjige i, kad mi se neke zaista svide, ne prestajem čitat dok ne pročitam do kraja. Pa tako čak i ultra debelu knjigu pročitam za dva dana. Omiljena spisateljica mi je Tess Gerritsen i uživam čitajući njene knjige, koje nažalost, nisu sve izašle u Hrvatskoj, no nadam se boljim danima.
Eto toliko. Zasad.
Dobro sad, budući da je u modi pisat o frendovima, onda ću i ja (kud svi, tud i mali mujo) pa da krenem... Idu od Ž do A tako da ne idu po tome kolko kog najviše volim.
Tea: moja Picuša. Totalno okačena osoba i uvijek spremna za zajebavat se. Od nje se stvarno može očekivat svašta (u pozitivnom smislu). Čak i kad lupi ogromnu glupost uvijek je smješno. Zna bit naporna, no i to se preživi. Pico!!!
Mirela: Zvana Leluška. Moja susjeda, ujedno Ecina sestra. Super cura, pogotovo u onim našim šetnjama i vožnjama biciklom po nasipu pa guranja bajka uzbrdo
(al i to je za ljude). Poznajemo se već 9 godina i stvarno nam je super.
Mihaela: Moja žena. Iako ima još 5 žena uz mene. :D Volimo se zajebavat i totalno je kul i otkačena osoba. Jedna je od najboljih ljudi koje znam. Voli Kimija Raikonena i Finsku.
Margareta: S njom se nikad nisam pretjerano družila, a sad na kraju ovog trećeg razreda shvatila sam kako je ona fenomenalna osoba, iskrena i poštena i zaista mi je žao što se nismo družile. Kad bi imala priliku ponovo krenuti u srednju i popraviti neke greške, definitivno bi se družila s njom od početka.
Lucija: Cura koja sjedi samnom u klupi. Nakon premišljanja shvatih da mi ipak nije best frendica. Previše je kmezava i djetinjasta za mene i lako se naživcira što će joj u budućnosti donijeti jako, jako puno problema.
Kristina: Ona koja me voli štipat, škakljat (što boli), gnjavit, davit, prčkat po kosi, a opet ju tu stavim. Inače je dobra, no kad je uhvati žuta minuta, uvijek sam ja ta koja najebe. Damn.
Karolina: Cura iz Popovače. Od muzike sluša sve ono što ja ne slušam, no opet se dobro slažemo. Katkad zna biti vrlo iritantna (kad iam pms) i zna vrištat na uho, no sve se to da zanemarit. Jea Karolino.
Ivona: Micica. Spada mi u najdraže ljude u razredu, definitivno najduhovitija i najzabavnija. Otkačena je, voli se zabavljat i iskreno se veseli tuđoj sreći. Veoma je posebna i drago mi je što mi je prijateljica.
Eco: Moj best frend. Leluškin brat. Znamo se isto devet godina i za to vrijeme smo se jako sprijateljili pa se super zabavljamo kad smo vani. Lud je za igricama i crvenom bojom (razlog nećem otkrivat).
Dora: Moja naj frendica s neta. Ne znam šta bi bez nje i bez naših blesiranja na msn-u skupa s Đipalom. Poznaje me veoma dobro i mnogo bolje od ostalih osoba, valjda zato što provodimo toliko vremena zajedno. Poznajemo se i uživo te tako prijeđosmo onu granicu net prijateljstva i postadosmo frendice i uživo.
Don: Moj frend iz osnovne. U početku smo se mrzili no ubrzo se to promijenilo pa smo si postali super. Bio mi je jedan od najboljih frendova tih par godina. Dok se nije odselio nekoliko ulica dalje. No i dalje se družimo.
Brane:Moj najbolji frend s neta. Dugo je vremena prošlo dokad se nismo upoznali uživo, ali na kraju je to ipak uspjelo. Valjda ćemo idući put moći duže biti uživo. Jedan je od mojih najdražih ljudi s kojim se savršeno razumijem. Micica. Veliki je cajkaš i obožavatelj Cece...XD
Armin: Zvani Blinko. Moj susjed. Znamo se već devet godina i iako je u posljednjih godinu dana bilo znatnih promjena i dalje smo super. Zakon lik, obožava metal i svoju čupavu kosu (koju ja mrzim).
Ana: Šveđanka. Komplicirana osoba, često u bedu, al zato ima mene ako osjeti da mi neki problem treba reći i ako očekuje savjet.
Eto toliko o ljudima koji moj život čine boljim. Keep doing it!!
..................................................................
Život je prilika, iskoristi je.
Život je ljepota, divi se.
Život je blaženstvo, okusi ga.
Život je san, ostvari ga.
Život je izazov, prihvati ga.
Život je dužnost, obavi je.
Život je igra, igraj je.
Život je dragocjen, pazi na nj.
Život je bogatstvo, čuvaj ga.
Život je ljubav, uživaj je.
Život je tajna, otkrij je.
Život je obećanje, izvrši ga.
Život je tuga, nadvladaj je.
Život je pjesma, pjevaj je.
Život je borba, prihvati je.
Život je tragedija, suprotstavi se.
Život je pustolovina, ne bježi od nje.
Život je sreća, zasluži je.
Život je život, brani ga!
Majka Terezija
Moje omiljene mudre izreke:
- "Ne trudi se da što više posjeduješ, već da što više postigneš; jer ono što imaš, možeš u trenutku izgubiti, a ono što jesi ne može ti nitko oduzeti."
- "Svatko želi biti netko; nitko ne želi raditi na tome."
- "Kakva bi tišina nastala kad bi ljudi govorili samo ono što znaju."
- "Pesimista je optimista sa iskustvom."
- "Herojstvo je ocajnički postupak uplašenog čovjeka."
Ako je zeleno i kreće se: biologija,
Ako smrdi: kemija,
Ako ne funkcionira: fizika,
Ako je nerazumljivo: matematika,
Ako nema smisla: ekonomija i sociologija,
A sve zajedno čini: medicinu.
Pesimist vidi teškoću u svakoj prilici. Optimist vidi priliku u svakoj poteškoći.
Sir Winston Churchill
Ne vjeruj zato što je to mudrac rekao,
Ne vjeruj zato što je to uobičajeno mišljenje,
Ne vjeruj zato što je to zapisano,
Ne vjeruj zato što je to prorečeno,
Ne vjeruj zato što netko drugi to vjeruje,
Ali vjeruj sam onom što si sam prosudio da je istina.
Siddhartha Gautama Buddha
Kakva je čovjekova želja, takvo mu je i djelovanje. U skladu s tim kako djeluje takav i postaje.
Brihadaryka Upanišada
Za mudru osobu cijeli je svijet učitelj a za budalu je cijeli svemir pun neprijatelja.
Charaka
Život prihvaćam bezuvjetno. Većina ljudi traži sreću pod određenim uvjetima. Ali sreću možemo osjetiti jedino kad ne postavljamo uvjete.
Arthur Rubinstein
Iluzija je da izvanjski događaji imaju moć povrijediti vas. Nemaju. Vi ste taj/ta koji/koja im dajete moć da vas povrijede...
A. Mello
Jedini način da izbjegnemo greške je steći iskustvo.
Jedini način da steknemo iskustvo je činiti greške.
Čovjek s iskustvom
Ako niste spremni da se mijenjate svakog trenutka, nećete nikada spoznati istinu.
Vivekananda
Jučer sam bio pametan. Stoga sam želio mijenjati svijet. Danas sam mudar. Stoga mijenjam sebe.
Sri Chinmoy
Nasljeđujemo rođake i tjelesne odlike i njih ne možemo izbjeći; no možemo birati odjeću i prijatelje, pa stoga dobro pripazimo da nam i jedno i drugo dobra pristaje.
Volney St. Reamer
Bol je neizbježna, patnja je, međutim, stvar izbora.
Drugi neće doći u iskušenje da viču ako im se ti obratiš šaptom.
Od stajanja na mjestu svaki korak je bolji.
Odlučnim izražavanjem naše volje, pred nama će se otvoriti mnoga zatvorena vrata.
Seyed Hossein Nasr
Ako želiš živjeti u miru moraš zaboraviti zlo koje ti je učinjeno i svako dobro koje si ti drugima učinio.
U svakom su čovjeku tri osobe: ono što misli da je;ono što drugi misle da je;i ono što zaista je.
Stvari ne vidimo kakve jesu nego ih vidimo kakvi smo mi.
Talmud
U sebi imaš sve što je potrebno. Koristi to slobodno umjesto što tražiš stvari izvan sebe.
Ma Tzu
Shvaćanje je sada, ne sutra. Sutra je daleko za lijeni um, tromi um, um kojega nije briga. Transformacija će se jedino desiti sada; revolucija je sada a ne sutra.
J. Krishnamurti
Zbog jedne riječi čovjeka često smatraju mudrim, a zbog jedne riječi često ga smatraju glupim. Uistinu moramo dobro paziti što govorimo.
Konfucije
Mjera je mentalnog zdravlja sklonost pronalaženja dobroga u svemu.
John M. Templeton
Kakve su ti uobičajene misli takva će biti i narav tvoje duše - jer misli duši daju boju.
Marko Aurelije
Ako si se zuputio prema cilju i putom počeo zastajkivati da kamenom gađaš svakoga psa koji zalaje na tebe, nikada nećeš stići na cilj...
F. M. Dostojevski
Naša najveća pogreška je naša preokupacija sa greškama drugih.
Khalil Gibran
Čovjek koji ne čita dobre knjige nema nikakve prednosti nad čovjekom koji ih uopće ne zna čitati.
Mark Twain
Djevojka upita svog decka: "Da li si zaljubljen u mene?" - On odgovori - Ne!
Ona ga pita: "Mislis li da sam lijepa?" - On odgovori Ne!
Ona ga opet pita: "Da li sam ja u tvom srcu?" - On odgovori Ne!
Na kraju ga upita: "Da te napustim, da li bi plakao za mnom?", a On opet odgovori Ne!
Okrenula se i veoma tuzna odlucila da ode od njega. On ju na to zagrli i kaze joj:
"Ja nisam zaljubljen u tebe - ja te volim!"
"Ja mislim da ti nisi lijepa - ja jednostavno mislim da si prekrasna!"
"Ti nisi u mom srcu - ti si moje srce!"
"Ja ne bih plakao da me napustis, ja bih umro zbog tebe!"
Sretan je onaj tko je vječito suočen sa satom svoje smrti i svakog se dana priprema za kraj.
Razumijem da postoje mnoge definicije sreće, ali ova...Zastala sam i proučavala ju dok sam čitala knjigu o jednoj patologinji. Ima ljudi koji stalno razmišljaju o smrti. Svakoga dana boje se da neće preživjeti, a svake noći da će zaspati i više se ne probuditi. Od toga im se život pretvara u strahovanje i više ne mogu uživati u njemu. Toliko puta sam se u bolnici susrela s bolesnicima koji se ne žele liječiti jer, kako kažu, ionako će umrijeti pa zašto se truditi?
Kao dijete u predškolskoj i početku školske dobi jako sam se bojala smrti. Taj strah je prestao s 8 godina i sad mi je smiješan no i dalje se sjećam tih dana. Možda se nisam toliko bojala smrti kao takve, već sam se bojala gdje ću ja završiti? Kamo će moja duša otići? Onda sam razmišljala kako će se sve odvijati bez mene. Djeca će ići u školu, odrasli će ići na posao. Katkad će zapeti u prometnoj gužvi pa svirati i derati se kretenima naprijed da pomaknu te limene guzice svojih auta. Psi će kakati po travi a mačke će se muvati oko nogu svojih vlasnika i umiljato presti. Djeca u vrtiću će svakodnevno vani iznijeti igračke i igrati se i vikati. Sve će se to zbivati. A mene neće biti tu da to vidim. Onda sam se pitala gdje ću ja biti? Zarobljena u nekoj šugavoj tami with no way out? Kad neću moć ni gledati što se zbiva oko mene? Pa skužih, neću se zamarati s time. Šta bude, bude. Otad vjerujem u reinkarnaciju. Tj. Kad umrem, ponovo se rodim i živim život otpočetka. Mislim da se to kosi s mojom kršćanskom vjerom (nisam sigurna) no nema veze. Glavno da je meni fino. Otad smrt smatram jednim dijelom života koji ćemo svi jednom dočekati. I toga se ne treba bojati. Ali, ne treba ni biti toliko spreman za kraj da te to čini sretnim kao što kaže izreka. U svemu treba imati granice, pa čak i kad se radi o tome. Dotad, mogu pogledati još koju obdukciju i izravno se suočiti sa smrti. Bit će vremena, samo treba čekati. Čekati, čekati...I doće će taj dan kad ćemo opet ići na obdukciju.
I čuvajte se babe smrti.
Buahahah.
Tako.
Ako sam o ičemu ovisna, u pravom smislu te riječi, onda je to definitivno Coca-Cola. Ni sva odvikavanja, ni sve zabrane ne mogu me odvojiti od tog fascinantnog gaziranog pića. Gledajući unatrag zadnjih tjedan dana dok sam bila bolesna, čine se pravim čudom jer sam pila samo voćne sokove. No, eto, sad sam opet na Coca-Coli.
S ovisnostima se teško nositi. Pogotovo ako smo sami o nečemu ovisni, bilo o drogama, internetu, Coca-Coli, TV-u ili nečemu drugome. Ako nismo, nepojmljivo je da netko drugi jest, ili se on to samo pravi mutav.
U tome je problem današnjih ljudi – nitko nema razumijevanja. Nemamo razumijevanja za one koji su drukčiji od nas, a oni koji su poput nas, oni su savršeni. Pitam se jeli tako bilo i u prošlosti, prije nekih....stotinjak godina? Predmnijevam da jest, vremenai običaji se mijenjaju no ljudi i dalje ostaju jednako pokvareni i dvolični unatoč vremenu. Takva nam je sudbina. Treba se naučiti nositi s tim. Ionako ćemo svi završiti jednako.
Koliko god se trudila, i meni to nerazumijevanje izmiče kontroli. Možda je to samo u onim danima, no uglavnom se u nekim trenutcima znam izderat na ljude. Izderat se zato što se ponašaju kako meni ne paše. Vikanje na uho, kreštanje ili prkošenje meni je samo neki od uzroka mojih eksplozija. Vjerojatno i neka moja ponašanja drugima idu na živce. To je neizbježno.
No, prođu oni dani, prođu moja živciranja. Onda opet dođu, , pa odu, pa dođu, pa odu....Tempus volat.
I upravo zbog tog mog nerazumijevanja prema Čuči, ovaj tekst pišem u rozoj boji. Unatoč svim mojim pokušajima da ju odgovorim od te roze boje kako bi se činila starijom, a ne kao da ide u treći osnovne, jedino što postignem jest frnjenje i obranu roze boje. I uvredu da je moj mozak rozi (in your dreams). Dan kad Čuča obuče tamniju i ozbiljniju boju i ljudi će ju shvaćati ozbiljnije. Dotad će i dalje biti malena curica piskutava glasa koja se nekim slučajem nalazi u trećem srednje. Čučo, ovaj je post za tebe iako nemaš adresu bloga.
A sad...sad idem popiti...ummm. Da. Coca-Colu. Nažalost? Moguće. No, barem će mi držati misli podalje od roze boje.
Skoro uvijek prolazim pored te šetnice. Ne znam...Prije mi je bila baš draga...Još dok sam bila dijete...Tad je Kupa još bila lijepa. I sad je, na mahove. No, danas smo mama i ja baš odlučile proći njom umjesto našeg uobičajenog hodanja po cesti. Dugo nisam ni s mamom šetala, tako...Bez obaveze, na mjestu koje je barem desetak metara udaljeno od ceste..
„Ne sjećam se kad sam zadnji put prolazila ovuda...“
„Ni ja...“ – odgovorih joj ne skrećući pogled od staroga mosta – „Ovuda smo stalno šetali dok smo Stefan i ja bili djeca...“
„Da...Joj, sjećam se tih vremena....Kad smo tu u gradu bili živjeli...“
Ne sjećam se toliko svih pojedinosti života u gradu, budući da sam tu živjela u predškolskoj dobi. No sjećam se da je bilo lijepo. Dobro, barem većinu vremena lijepo.
Ostatak puta smo nastavili u šutnji, vjerojatno svaka okupirana svojim mislima. Zatim dođosmo do kafića. Prije je tu bila i trgovina igračkama, davno prije. Sjećam se da sam za vrijeme tih naših šetnji provela kvalitetno vrijeme slineći za izlogom. Vjerojatno sam željela kupiti cijelu trgovinu, samo da sam imala toliko novca.
„Tu je prije bila trgovina igračkama, jel da?“ – upitah mamu koja se tada vjerojatno trgnula iz onih svojih misli.
„Da, bila je“
„Sigurno sam stalno davila da mi kupiš igračke, vrajt?“ – nisam se sjećala jesam li ili nisam, mišljah da nisam, no opet, vrijedi pitat.
„Pa nisi...“
„A on?“ – (on je uvijek bila zamjenica koju sam koristila kad je u pitanju moj brat)
„Nije ni on. Oboje nikad niste bili prezahtjevni što se tiče toga. Uvijek smo mogli otići u trgovinu a vi niste tražili da vam se nešto kupi. A ni danas niste. Uvijek vas ja nekako tutkam.“
Tada dođosmo do auta i krenusmo kući.
Očekivala sam takav odgovor. Nikad nisam tražila mamu previše jer sam znala da ona sama ne može udovoljiti svim hirovima mene i brata. Stoga uopće nisam imala hirova, kad mi je nešto željela kupiti, kupila je. Uvijek se mama dobro nosila s činjenicom da je samohrana majka, no tu je uvijek bila baka s tatine strane koja pokušavala mene i brata okrenuti od mame. Uvijek je govorila protiv nje a u korist tate kako bi mi promijenili mišljenje. Kako bi moja mama rekla, sipala otrov. Ta mi se izjava uvijek činila smiješnom. No, iako je baka odavno prestala srat, otkad smo brat i ja stariji, nekako ju manje volim, voljela bih da nije tako, ali je, Uvijek sam osjećala odbojnost prema tatinoj strani obitelji, iako zapravo nitko od njih ništa nije kriv osim moje bake. Ali sad kad postajem starija, te razlike postaju sve manje i više nebitne, više sam fokusirana na sadašnjost i budućnost. I tako će i biti.
Pa tako, kad vam otpadne komad obrve od piercinga, hah (Ivono, mig) onda slobodno dođete meni da vas zakrpam....Nakon što vam Iva da uputnicu do mene. A kad svi umremo, odemo Ani.
Lijepo je imati osiguranu budućnost, zar ne? Još je ljepše vjerovati da će se to zaista dogoditi.
Helou pipl
Evo ovih dana nisam baš pisala jer se nije ništ bitno dogodilo
A ovih dana desilo se nešto special
Bili smo na tjelesnom i radili aerobik
I bilo je baš super
Osim što se u početku profa derala na mene jer sam se previše smijala. A ja nit sam bila kriva neg su me ove škakljale
Glavno da se na Martinu dere
Onda smo imali i klinikuPresmješno, ženska tako brzo govori da je svega nas par učenika stiglo nešt zapisat
A ja sam ionako bila jako pospana budući da se još od prakse nisam naspavala
No, uglavnom sve je bilo oke.
I još sam danas dobila četiri petice i nije me pitao povijest
Samo me profesor užasno živcira onim svojim strogim mjerama protiv šaptanja
Onda još sutra moram izdržat da me ne pita biologijuI sve će biti O.K.
No dobro, mislim da je dosta mog kenjkanja za danas
Čujemo se za par dana
>>>Onaj tko nije uočio ironiju u tekstu gore stvarno može dobiti titulu za glupost. Danas je sve više blogova na kojima se sastoje sadržaji poput ovih, a pišu ih razne klinke iz osnovne škole ili neke starije (mh..?) kojima baš nisu sve na broju. Uglavnom, moradoh napisat i ja ovakav tip posta (ma zar nisam ja kul ljudi moji? ajde jedan pljesak! yeah right...). Stoga, ne nadajte se postovima ovakvog tipa narednih nekoliko godina ako blog bude postojao (a sigurno neće).
Sve vas ljubim oko.
