KNJIGA MUDROSTI

Zanimljivo... svaki put kad pročitam Panonijin post na blogu, dobijem potrebu napisati nešto dugačko i depresivno.
Zapravo, 'depresivno' nije prava riječ, čak ne bih rekao niti 'fatalizam', a ni 'zluradi osmijeh dok gledam kako stvari idu nizbrdo' nije dobar opis onoga što osjećam. Ne bih se čak usudio reći niti da sam 'čuđenje u svijetu', to zvuči previše pretenciozno.
Zapravo, pravi je izraz onaj kojega koristi Vonnegut. Svaki put kad napiše nešto neobično ali istinito, ima potrebu iznenađeno uzviknuti, 'zamisli!' (engleski, 'imagine!')

Ovaj put se radi o činjenici da je zapadna civilizacija ostarjela.
Još se uvijek volimo ponositi svojim tehnološkim napretkom, ali je i on postao besmislen. Nekad je tehnološki napredak bio stvar pionirskog duha, onoga koji ima potrebu istraživati i raditi nove stvari, koji je rješavao beskrajno složene probleme ne bi li se izborio za još jedan centimetar prema naprijed. Danas je tehnološki napredak nešto što smatramo svakodnevnim i što se veže gotovo isključivo za široku potrošnju. Nekad je svemirska tehnologija nalazila primjenu u svakodnevnom životu. Danas stvari iz svakodnevnog života nalaze primjenu u svemirskoj tehnologiji.
A zapravo smo postali lijeni, debeli i nepokretni. Volimo svoj status quo i ne volimo strance koji nam dolaze iz svojih zemalja jer se kod nas bolje živi. Koji sanjaju o tome kako će i oni tu pored nas sjediti na kauču pred televizorom s pivom i hamburgerom u ruci.

Ali na svijetu nismo sami, i koliko god bili uvjereni u ispravnost ideje o globalnom selu, zapravo o njemu ne znamo ništa osim onoga što nam nudi televizija. Svaki model uspješniji od zapadne civilizacije proglašavamo fanatizmom i prijetnjom svjetskom poretku. Užasavamo se činjenice da moramo uvoziti stranu radnu snagu jer nam je natalitet premalen. Deprimiramo se pri samoj pomisli da smo izgubili polet i optimizam. Spremni smo upotrijebiti nezamislive količine šminke i plastičnih operacija ne bismo li sakrili sami pred sobom koliko smo oronuli.

Rješenje bi, naravno, bilo da izrodimo brdo djece i naučimo ih kako je za sve u životu potrebno teško raditi. Kako je najveće veselje imati obitelj i prijatelje i ljude kojima vjerujemo. Kako je čovjek dio ovoga svijeta i kako postaje nesretan kad izgubi kontakt s prirodom. Kako je smisao čovjekovog života uvijek iznova otkrivati nove stvari u svijetu oko sebe. Kako je čovjek stvoren za pokret i istraživanje. Kako život bez imaginacije nema nikakvog smisla.

Ali tko od nas još ima snage za tako nešto?

Inžinjeri rješavaju probleme.

Pravnici izmišljaju probleme.

Doktori se spotiču o probleme.

Na poslu mi se spava, i svako malo se uhvatim kako nesvjesno glavom dodirujem tastaturu.
Već mi se na čelu vidi otisak F5-F8.

A kad odem s posla i mislim si kako ću sad lijepo doma uvalit se u krevet, odjednom sam pun energije i života i jedina mi je pomisao kamo ću danas otići i s kime se vidjeti.

Čudno je to.

Meni je super kako u današnjoj civilizaciji svi totalno nekritički prihvaćaju ideologiju relativizma, i spremni su u ime neke 'tolerancije' i 'slobode govora' javno spaliti bilo koga tko se usudi reći da se radi o ideologiji. Jer su oni tolerantni i spremni braniti svačije pravo na slobodu mišljenja.
Osim onih koji ne misle kao oni.
Osim onih koji tvrde da sloboda mišljenja ne postoji.

Druga stvar koja mi je super je podjela na političku 'ljevicu' i 'desnicu'. Na 'liberale' i 'konzervativce'. Samo što se danas sve svodi na to da postoje oni koji smatraju kako imaju pravo raditi što hoće i oni koji misle da civilizacija ipak zahtijeva poštivanje određenih pravila.
Oni prvi sebe automatski proglašavaju liberalnima, a one druge konzervativnima. I konzervativizam je postao najnegativniji pridjeva za svakoga koga želimo diskreditirati.
A tko god dođe do vlasti odmah poduzima sve što može kako bi sebe zaštitio i zadržao vlast, i uopće se ne pita je li njegova politika 'lijeva' ili 'desna'. On samo hoće vlast, čast i bogatstvo.

Treća stvar koja mi je super je koliko je današnja civilizacija obilježena lijenošću. Huizinga u 'Jeseni srednjega vijeka' objašnjava kako je srednji vijek obilježen ohološću, i kako je bez tog podatka teško shvatiti motivaciju svih političkih i društvenih čimbenika tog vremena. Za razumijevanje današnjeg svijeta, dovoljno je uzeti u obzir beskrajnu lijenost. Lijenost gledanja televizije. Lijenost trivijalizacije školstva. Lijenost jalove birtijaške politike. Lijenost neodgojene djece. Lijenost inzistiranja na svojim 'pravima' i vještog zanemarivanja bilo kakvog spomena eventualnih obaveza, kako prema svojoj familiji, tako i prema svom narodu ili svojoj civilizaciji.
Kennedy je rekao kako ne treba pitati što moja zemlja može učiniti za mene nego što ja mogu učiniti za nju, pa su ga ustrijelili i stvorili svijet u kojem ta izjava djeluje beskrajno smiješno.

Koliko još uopće ima ljudi koji ponosni na to što su Hrvati?

Sastavljam popis ljudi koje imam na popisu.

Nije teško, gotovo imam dojam da se popis sastavlja sam od sebe...