LivLiv

petak, 15.10.2021.

Prije nego sam otišla


Ostavila sam zubnu protezu na ormariću,
list breze,
koštice zadnje pojedene jabuke, i maramicu.
Pobrinula sam se za to da iza mene ostane što manje.
Bez potomaka, besmisleno je skupljati stvari, vrijedne ili nevrijedne.
Tko će to na kraju raščistiti
i psovati na grinčariju?
(Nema na svijetu toliko cigana,
koliko ljudi mogu skupiti krame. )
Zato sam otišla sama i ponijela sa sobom svoje tijelo.
Zemlja me primila gostoljubivo.
Uvukla se u moja prsa,
kao zametak u rodnicu.
Strpljivo me čekala,
kao što samo zemlja zna.
I na kraju bi novi početak.
Moj nerođeni sin gledao je
oči svog trećeg djeteta
koje nisu vidjele njega.






Oznake: poezija

15.10.2021. u 20:05 • 16 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< listopad, 2021 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Studeni 2021 (1)
Listopad 2021 (4)
Rujan 2021 (3)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (1)
Travanj 2021 (5)
Ožujak 2021 (3)
Veljača 2021 (8)
Siječanj 2021 (11)
Prosinac 2020 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi