Livija Less

Godinama se promatram kroz tvoju prizmu,
gospodine M.
A stotinu sam puta bolja od tvog okulara.
Godinama se promatraš kroz njihovu prizmu,
profesora matematike
i profesorice engleskog.
Tvoji roditelji.
Visoki i naočiti.
Rastavljena opna tvog srca.
Godine prolaze, gospodine M.
I vidim jasno,
da mi ljubiš stopala,
tražeći oprost,
koji je oduvijek bio na tvom dlanu,
i mom zapešću.
Uvijek se trudim nešto raditi, kažeš.
Nastavi.
Vrijeme će te prevariti
brzinom svjetlosti.
Tako je i meni bilo.
Kunem se.

Oznake: poezija

Sklepa mu Matan Nogalo pero.
Pero poleti.
Pero i njegovo pero utihnu zauvijek.

RIP

Oznake: poezija