|
Ljeti joj Modrobradi zakopčava
gornji dio badića.
Leže u pijesku kao Modrobradi i Marija.
Ona mu je nešto iznad lakta.
Oduvijek su Dinko i Marija.
Marija mu je za po kući, za po vani,
trenirka za šetnju, kaput za snijeg.
Marija mu je rukavica, novčanik i kišobran.
Ljeti mu je Marija okusa lubenice.
Tako miriši kad izađe iz mora.
Zato zagnjuri lice u njene dojke
i pomisli:
Nisam morao ni putovati na ljetovanje.
Marija okusa lubenice mijenja za Modrobradog
godišnja doba i sezonu dobrih dana
sa meridijanima koji prave bore
i kroz koje protječe vrijeme.
U dubokoj starosti, on će tražiti komad lubenice, zagristi je i vidjeti da je to tek početak.
Oznake: poezija
|
