Napokon gotovo! Bar sto se tice prvog dijela. -.-"
Osnovna skola je gotova za par dana. Sad patnja.

U P I S I

ovako ovih dana teku razgovori u nasoj kuci.

(...)

mama: "ANA UCI"

tata: "DA, SLUSAJ MAMU!"

ja: "upravo sam zavrsila, ostavite me na miru!"

mama: "neces imat bodove za gimnaziju a ako ne upadnes,
za mene nisi nista drugo nego obican seljak i tako cu te
i tretirat! a uostalom moras i svirat! pa zadnja si godina
glazbene skole! moras proci i imat svjedodzbu!"

ja: "pa sta oces, imam bodove od natjecanja i jedna sam
od najboljih na skoli, imam dobre ocjene, imat cu i vise nego
sto treba, a uostalom ne zelim ic u gimnaziju!"

mama: "ICI CES U GIMNAZIJU, JER NISI SPOSOBNA NI TU
SI UZET NESTO ZA JEST, A NE ZIVJET U ZAGREBU ILI
OSIJEKU! I NEK TI NE PADA NAPAMET DA CES ICI
U PRIRODOSLOVNO TEHNICKU ILI MEDICINSKU!
KAKO MOZE DIJETE U 15.-OJ GODINI ZNATI STA ZELI
RADITI CIJELI ZIVOT?!"

ja: "ne usporeduj me s drugom djecom, ja znam odmalena
da zelim biti kao ti. zubar."

mama: "neces ti moc bit ni cistac parkova a ne zubar, nista
ne ucis. ti ces u zivotu biti jedno veliko nista."

K R A J




JA ZNAM STA JA ZELIM BIT I ZNAM DA ZELIM IC U PRIRODOSLOVNO
TEHNICKU ILI U MEDICINSKU I IMAM DOVOLJNO BODOVA, UCIM,
ALI TO NIJE DOVOLJNO!! Stalno sam pod pritiskom ovih dana, ne spavam,
zivcana sam i ljuta jer vrse preveliki pritisak na mene i umjesto da mi pomognu
i objasne neke stvari samo me ugnjetavaju i vrijedaju. E pa dosta mi je toga,
napravit cu i ja svoju pobunu! Valjda ce to sve, kad taj pakao od upisa bude gotov-
napokon zavrsiti.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.