Najdraži moji, napokon sam se upjela sa svog laptopa javiti vama dok sam još uvijek u Londonu. Sutra se već vraćam natrag i premda znam da ću se jednom vratiti užasno mi teško pada. Što ćete, takav život.
Moram vam priznati da su mi se neke čudne stvari desile u ova dva tjedna, a za koje sam nekako znala da hoće... kao prvo svugdje oko sebe nailazim na slike lava ili natpise courage, više nego ikada i to znači da sam zaštićena. Sakupila sam malo adresa od drugih studenata, uglavnom Rusa i Španjolaca...
Mogu reći da sam upoznavši jednoga dečka totalno proširila vidike o tome kako bi moj idealni dečko trebao izgledati... i nema nikakve veze sa atletski građenim tipom! No-no! Baš ga sad gledam (kako zločesto od mene) i definitivno mogu reći da ima pre zgodnu guzu... he he he! No dobro, to je moje subjektivno mišljenje.
Odlazak u Stonehenge jedno je od najboljih iskustava koje sam ikada doživjela. Da vi znate kolika je tamo energija šokirali bi ste se. Skoro sam mogla vidjeti druide, koliko god šašavo zvučalo. Ali šalu na stranu, tu noć sanjala sam jedan VRLOOO znakovit san koji mi je jako urezan u sjećanje, a moja draga Wizardica zna o čemu je riječ...
Uglavnom, najdraži moji, kao što možete vidjeti iz mog posta trebat će mi neko vrijeme da posložim dojmove a to ću najbolje uspjeti uz pokazivanje fotki slijedeći puta kad se vratim, dakle vjerojatno u subotu.
Evo me u Londonu, vec sam tri dana i savrseno mi je! Uzivam slusati Londoncane i oprostite na ovim bolesnim slovima ali znate engleske tipkovnice.
Ekipa je raznovrsna, ali sve je ovo tek pocetak a za dalje cemo vidjeti. Saljem vam veeliki kisss, i vidimo se!
Vidi, tamo ima mjesta za nasa
mlada srca, za ruke koje se
spajaju same od sebe, za srecu
koja izvire iz nasih bica.
Pod najboljim svjetlom okupao
si moje srce koje puca od ljubavi
sto mi je pruzas dok se nase
oci obozavaju.
Volim te pod svjetlom zvijezda
dok svoje ruke lagano obavijas
oko mene i dok me grlis svojom
neopisivom ljepotom.
Volim te i volim saznanje da ti
volis mene!
Bok, najdraži moji, evo samo da vam javim da idem u najdraži grad na svijetu! Nosit ću fotić i laptop tako da ću pokušati i dalje pisati blog, ovisno o vremenu koje ću imati... Veselim se kao malo dijete, a vi i dalje nastavite mantrati...
Šaljem vam ogromnu pusu...
Vaša Londončanka...
Evo vam moji stopostotni osjećaji u vezi ljubavi u formi pjesme. Uživajte!
Kažu da je ljubav nešto najljepše
na svijetu, kažu da pobjeđuje svako
zlo i da je najsretniji onaj koji voli.
Ne slažem se!
Možda ljubav i je nešto najljepše, ali
je također teška za one koji nemaju
koga za voljeti, za one koji nisu sretni.
Za one koje drugi ne vole.
Što ljubav za mene znači ja ne mogu
trenutno reći. Nikada nisam doživjela
muški zagrljaj bez ikakvih pritajenih
primisli ili čudne vrste gnušanja, od njih.
I stoga tko sam ja da sudim? Ako imaš
mogućnosti voljeti, onda voli ali jedno te
molim: ne voli u tajnosti jer samo štetiš
sebi. Čudna je snaga riječi, a to je ono
čega se mi svi bojimo... možda ne bismo
trebali ako je riječ o ljubavi? Onoj pravoj.
Što vi kažete?
Danas sam u kratkim crtama:
Izgleda da me malo puca Londonska groznica, ali ne brinem se zbog toga. Sve će to proći čim sletim na Londonsko tlo, he he he!
Kupili smo ice-cream machine, što bi se reklo da automatski hladi i miješa sastojke pretvarajući ga u pravi pravcati sladoled. I zaista funkcionira! Ako netko zna kakav dobar recept, pliz javite.
Nakon 5 ocjena upisanih u index (3,3,4,4,5) odlučila sam da je vrijeme za predah. Nemam snage učiti!
I, nezaobilazno, pjesma koja je danas ispala ovako malo mračno, ali ipak pozitivno! Kiss:
Ledeni dah sa tvojih usana stvara
maglu koje moje oči spremaju
duboko i daleko u srce koje kuca
još uvijek samo za tebe.
Ne prođe niti dan da ne pomislim
na to kako je moglo biti da me
tvoje usne nisu ranile, da mi nisu
izgrizle srce.
Ali više se ne dam, više tvoj otrov
ne može doprijeti do mojih vena,
više tvoj glas ne čujem kako bubnja
mojim ušima. Ne, ne čujem te.
Sada je uz mene netko novi, netko
čije usne puštaju vatru do mojih očiju,
vidaju mi srce koje se pomalo budi
i ruke koje će zauvijek biti oko mene!
Ti više ne postojiš!
Ja kao valjda svatko drugi mrzim sve što je vezano uz ratove, ubijanja, makljaže i sve tome sličnom. Da se razumijemo, niti ostalo nasilje ne podržavam niti nikada neću.
12 godina traje moja žarka i nepresušna želja da odem u London... ako sam dosadna o tome žalim ali tako je... i što se dogodi? Bombe pucaju! Koje sam ja sreće, mislim si! Ali ja sam odlučila ići i zato bih vas htjela nešto zamoliti. Idemo se igrati male igre. Svakoga dana jednom ili dvaput pomislite da je prijetnja prestala. Samo to! Ali ključ je u tome da to kažete u prošlom svršenom vremenu. Recite nešto u stilu "bombe su prestale biti prijetnja".
Mantrajte tako do 15.7.2007, pa da vidimo što će se dogoditi! NAPOMENA: Ne sili vas nitko na to. Ako hoćete slobodno, ako nećete nije važno. ali lijepo se malo igrati, morate priznati... Evo vam jedna pjesmica:
Gledam te svaku noć sa tvoga
prozora, ljubav ti šaljem sa mjeseca,
grlim te svojim rukama i šapćem
kako mi je duša tvoja najdraža.
Svaki tvoj korak pokušavam pratiti,
svojim očima našoj ljubavi te vratiti,
i zauvijek sa tobom nestati u svjetlu
koje čuva naša srca.
Ne odustaj od mene jer ja od tebe
neću, želim da živiš jer toliko možeš
pomoći drugim malim dušama koje se
nalaze u vrtlogu crnila.
Pomoći ću ti da ih sve uhvatiš za ruku
i povućeš kroz vodopad zvijezda, i
zauvijek otići sa njima tamo gdje ćete
svi biti sigurni. Gdje ću biti ja!
Ima li duša tako bliska meni,
koja može odagnati maglu
koja se skuplja u mojim očima,
ne dajući mi da vidim ljepotu?
Postoji li grad koji može iscijeliti
moje srce, napuniti ga neopisivom
srećom postojanja, sigurnosti
da će sve biti u redu?
Postoji li vrijeme koje smo zajedno
jednom proveli, dijelimo li sjećanja
na trenutke koji su nam značili
život?
Ako me sada primiš za ruku mogu
te odvesti u grad gdje smo se
jednom tako slatko radovali jedno
drugome. U najdražem gradu na svijetu!
Kako sam suptilna, ha!!?
< | srpanj, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ivane, ova svijeća je tvoja i nikada je neću ugasiti! Nadam se da ti je bio ugodan put kući! Fališ nam!
L | Legendary |
I | Innocent |
T | Technological |
T | Twisted |
L | Luxurious |
E | Exhausting |
M | Mischievous |
A | Adventurous |
G | Good |
I | Intelligent |
C | Cranky |
A | Appreciative |
N | Noisy |
G | Gentle |
E | Easy |
L | Luscious |
moj drugi blog! it is of course possible to dance a prayer
Life is a constant battle between you and the rest of the world. For them, winning is supremacy over you. For you, it's making them believe they won!
The cardiologist's diet: If it tastes good, spit it out.
In a world of million hearts, there's one heart I need but can't find. In a world of shatered dreams, to one dream i stiffly hold. A dream to love and being loved, to hold and being hold. until I don't find that heart, that hug... well, all I have left with are my friends.
A coyote is always out there, waiting, and a coyote is always hungry!
Angels are never too distant to hear you
Angels know how to pull the right strings
We're all just passing through, kiddo. Just passing through, that's all
Why is it so easy to forget that in some place else, in someone's eyes we are all the same
First they ignore you, than laugh at you, then they fight you, then you win
I just hope God does not get bored of dreaming me
Something amazing is happening. The more i write; the more I want to write. It's an neverending process of doing things that make your soul feel complete. Remember my child: you manage to live forever only by loving yourself. Even through writing!
Prate vas prate, budne oči moje:
dijete u meni
pegica
1njofra
mislima te pozdravljam
chokolada
wizard lady
dream maker
magdalena
anđeli slomljenih krila
prorok
promatram, razmišljam
zan_livijana
laLuna
spreading my wings
...indigo...