|
The best birthdays of all are those that haven't arrived yet.
subota, 04.09.2010.
Željela bih napomenuti kako mi je danas 14. rođendan koji sam dočekala slušajući Eminema. :proud:
Svakog 4.9. iznova shvaćam kako vrijeme leti. Evo me! Još malo i krećem u 8. razred, a kao da sam tek jučer krenula u prvi razred osnovne škole.
Ovu mi je zadnju godinu obilježilo mnogo toga, a najviše ovaj blog. Kada sam ga napravila, nakon male pauze od blogova, nisam ni sanjala da ću upoznati toliko dragih ljudi. Nisam očekivala da će toliko izdržati. Zatim glazbena. Razdoblje od 1. do 5. i 6. mjeseca jako je utjecalo na moj stav o glazbi, klaviru i samoj glazbenoj školi. Zavoljela sam glazbenu te sam čak i počela vježbati što sam inače radila samo u nuždi. Od onda očekujem puno od sebe u tom području. 7. je razred za mene bio poprilično stresan. Zaključne su mi ocijene bile važnije nego ikada (a uvijek su mi bile jako važne. možda čak i previše) zbog srednje i bodova. Upoznala sam se s kemijom i fizikom. Fiziku sam nopisivo zavoljela, a kemiju zamrzila te se pridružila tzv. "Timu fizika" u svojoj školi [ne, nemamo pravi "Tim fizika" u školi. to smo mi učenici sami smislili. konkretno moja generacija. cure. opisala bi ga kao nekakav "klan"]. Snimila sma prvu "umjetničku fotografiju" (makar ja svoje fotografije ne smatram nekom umjetnošću. vidjela sam i bolje od svojih vršnjaka) te zavoljela fotografiju. Sklopila mnoga nova poznanstva i prijateljstva te raskinula stara, lažna. Zaljubila se i odljubila milijun puta. Napisala nekih 15-ak pjesama (proza). Naučila puno toga. Donekle prihvatila sebe takvu kakva jesam uključujući i svoje vrline i mane. I najvažnije od svega, sazrela. DIjelom ste i vi zaslužni. Ponosna sam na sebe. Preporođena sam. Poboljšana. Prešla sam preko više-manje svih nesuglasica i svađa. Zavoljela neke ljude...
Ovim putem želim zahvaliti svojoj Anamariji jer je uvijek, ali UVIJEK bila tu. Rješvala moje nerješive probleme, tješila me, trpila moje ispade i štamparske greške, popravljala loše dane svojom pažnjom i nevjerojatno savršenim smislom za humor, izmišljala sve one haiku-e... Ne znam što bi bez tebe. Vjerojatno umrla. Ti si jedina osoba za koju vjerujem da će ostati uz mene čak i kad završim i osnovnu i srednju školu. Moramo i hoćemo ostati prijateljice. Uvijek i zauvijek. Jer mene bez tebe nema. Hvala ti!
Vjerojatno ćeš ovo pročitati pošto ću se smilovati i reći ti kako sam te spomenula u postu makar ti to trenutno ne želim reći. Smatram te svojom nebiološkom sestrom/majkom više od ikoga drugoga.
Želim zahvaliti svim ljudima koji su bili sa mnom ovu proteklu godinu, a i sve prije te. Prijateljima, rodbini i vama. Blogerima. Mojim vjernim čitateljima.
Trenutno, dok ovo pišem, ležim u krevetu. 02:01 je ujutro. Pišem u mobitel kao poruku jer me udadila inspiracija, pa ću sutra ujutro prepisati u blog editor. Slušam Paramore. Završila je pjesma Ignorance i počela je Brick By Boring Brick. Zaljubljena sam u jednog preslatkog Australca. Razmišljam o sutrašnjem tj. današnjem danu. Pomalo sam gladna i neopisivo sretna te umorna k'o pas.
- Netko je u dnevnoj sobi :O
Bacam se na spavanje. Sutra tj. danas je velik' dan. Bit' će posla. I odgovaranja na rođendanske čestitke (uglavnom na fejsu). Svečano obečajem da nisam ništa mijenjala. Post je isti kao na mobitelu. Samo sam dodala sliku i linkove. I e, Anamarija, slušam I Can Wait Forever od Simple Plana. Jer ju dugo nisam slušala, jer ju obožavam, jer je to naša pjesma.
Zahvaljujem na pažnji. Volim vas! ♥
Gotova sam.
Bok!
P.S. Saznah upravo. U dnevoj je stari moj. Koji sutra oko 9 ujutro putuje u Peking. Čestitao mi je rođendan sad. :D
- Lagala sam. Ima promjena. I kasnim s postom. Ah. (:
- Neću baš imati vremena za blog zbog škole i svega, no javljajte za novo obavezno! Pročitat ću ja to kad-tad.
- U utorak na maturalac! Nema me do subote :D
|
