Litterula

Litterula
moji stihovi, kratke priče, osvrti i crtice iz svakodnevnog života

lat. litterula, ae, f. 1) slovce.
2) (plur.) listić, neznatni književni rad.

srdačno pozdravljam sve blogerice i blogere kao i sve ostale posjetitelje koji čitaju moje listiće

tri dana nemoj čitati knjige i tvoje će riječi izgubiti ljepotu

verba volant, scripta manent lat. izgovoreno odleti, zapisano ostaje

objavljene fotografije moje su djelo,
osim ako nije drukčije označeno

Objavljeni listići
Crtice
Ajd stišaj to
Bakina kuhinja
Bakine škare
Biovreća
Boss od Čakovca
Digitalizacija
Domaći putar
Jabuke iz trnaca StarogTate
Kamenčići
Klaustrofobija
Korisne životinjice
Majstor
Mlijeko u prahu
Mogla mi je kuća izgorit
Muzikologija
Ne bu mi više nigdo komandijeral
Recikliram, kompostiram...
Salštange ili kajzerice?
Segestika i Siscia
Stara vrtlarica
Šlauf
Voćni jogurt
Zaštitne maske

Kratke priče
Ana i Željko
Crvene jabuke
Drugi rujna
Marija i Damir
Pjevačica
Roan je slomio nogu

Moji stihovi
debeo kameni zid
dok je još mogla hodati
dok ju je držao u naručju
doma, doma se vrnuti hoču
duge si gruntam
gdo bu te splievil
gdo je te bil
gle kak je divan dan
kad se razljuti
kao kapljica vode
kao nerazumno dijete
komadić sam leda
ne boj se životinja
ne, nije novac ono
nož mu je u srce zabola
njegov brod ga čeka
on je stvorio svoj svijet
on je umoran
on još uvijek čeka
on stoji na rubu
on trazi svoj izgubljeni život
ona gleda taj divan svijet
ona je neozbiljna
ona je nezgrapna i nespretna
ona je potpuno iscrpljena
ona je preživjela
ona može brbljati
ona nikad nije imala vremena
ona svako jutro ustaje u tri
reci mi
sad kad je odlučio
smisao života
sve ću zaboraviti
tražim svoj izgubljeni planet
tu je tvoj dom
u dubokoj šumi
u snažnoj erupciji
u suton
Vincent
zagrli me
znam da me više ne voliš
znam da negdje daleko
žive pod istim krovom

Osvrti
Akrobacije na motociklima
Alzheimerova demencija
Andromeda
Beskućnici
Capraške skulpture
Čuvari djetinjstva
Dezinfekcija ruku
Europski dani arheologije
Glazba na radiju
Godina željeznice
Gradski muzej Sisak
Lastavica - ptica godine
Lea Deutsch
Lišće Frana Mažuranića
Mali ličilac
Matoš na klupi
Mendo i Slavica
Njihove riječi odnosi vjetar
Oranžerija
Pjevanje na misi
Pokupski drmeš
Pranje povrća i voća
Svjetski dan radija
Veni Creator Spiritus
Vu to vreme godišča
Vuk samotnjak













< listopad, 2021  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Poveznice
Moje fotografije
Stara vrtlarica
Alzheimerova demencija
Andromeda HRT
Agronomski fakultet
Biom
Biovrt
Državni hidrometeorološki zavod
Digitalne knjige
Glazbena škola Frana Lhotke Sisak
Gradski muzej Sisak
Hrvatsko društvo za zaštitu ptica i prirode
Hrvatski geološki institut
Hrvatski jezični portal
Hrvatsko narodno kazalište
Hrvatska radiotelevizija
HUAB
Hrvatski zavod za javno zdravstvo
Hrvatske željeznice
Inkluzivna farma
Institut za crkvenu glazbu Zagreb
Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Nacionalna i sveučilišna knjižnica
OZANA
Plantea
Rudarsko - geološko - naftni fakultet
UNICEF
UOSI SMŽ
Živjeti zdravo

Blogovi
Agava
AnnaBonni
Athropa
Bergaz
Blogokviz
Builderica
Borut
Carica
Crna svjetlost
Delicatus
Demetra
Dinaja
dražeN
Emir
EuM
Euro
Flekserica
Gogoo
Irena
Isabel
IzgubljenaUGalaksiji
Karenjina
Klik
Kockavica
Konobarica
Kupus
Lastavica
Leif Erikson
LivLiv
Luki
Ljubav
Massal
Mayday
Mecabg
Mehagina kći
Metric
Mikitarije
Moda
Modrina neba
More ljubavi
Morska iz dubina
Moslavac
Mehagina kći
Nachtfresser
NeBitno
Nema garancije
Nissnisa
Nisan
Planeta Zemlja
Pojidež
Potok
Pozitivka
Razmišljanja
Regina
Rossovka
Rudarka
Shadow
Sjećanja i osvrti
Stara duša
Stara teta
Taango
Teatralni
TPutovanja
Teuta
Tignarius
Tišina postojanja
U prolazu
U zvijezdama
Viatrix
Violenta
Vjetar
Vlad
Vrtlog
Yulunga
Zauzete misli


10.10.2021., nedjelja

Kako sve to uskladiti


Stara vrtlarica bi htjela
Da je vrt uvijek savršeno uređen
Da je trava uvijek pokošena
Da je živica uredno ošišana
Da su voćke snažne i zdrave
Da je ukrasno drveće i grmlje lijepo oblikovano
Da u cvjetnjacima uvijek nešto cvate
Da u povrtnjaku uvijek ima mrkve, luka, mahuna i blitve
Da joj malo vremena ostane i za pisanje novih i digitaliziranje starih tekstova
Da nađe bar malo vremena i za šetnju i za fotografiranje
Gazdarica bi htjela
Da je kuća uvijek uredna i savršeno čista
Da je u kuhinji i u smočnici sve uvijek na svome mjestu
Da svaki dan bude skuhan fini ručak
Da se svake subote ispeče kolač, štrudl ili bućnica
Da je zamrzivač pun domaćeg mesa, povrća i voća
Da je spremište uvijek puno staklenki pekmeza, kompota i ukiseljenog povrća
Šnajderica bi htjela
Da je sva odjeća uvijek uredno složena u ormarima
Da su sve čarape pokrpane i gumbi prišiveni
Da je sav pribor za šivanje uvijek lako dostupan
Da je šivaća mašina uvijek spremna za šivanje
Da je pegla uvijek na svom mjestu na daski za peglanje
Da se sve što je poderano odmah pokrpa
Litterula bi htjela
Da svaki dan nađe malo vremena
Da može uzeti u ruke neku knjigu i pročitati bar nekoliko redaka
Da svaki tjedan može bar jedan listić ispisati
Da svaki mjesec može skladati bar nekoliko stihova
Da povremeno može pregledati blogove i malo komentirati
A Majka njegovateljica smatra
Da se strogo valja pridržavati dnevnoga rasporeda
Da VelkaBeba mora biti uzorno njegovana
Da na njenom tijelu ne smije biti ni jednog žulja ni crvenila
Da je treba redovito masirati, razgibavati i okretati
Da joj svake večeri treba oprati zube i redovito je kupati i presvlačiti
Da noću i danju netko mora uvijek na nju paziti
A Klaru je odjednom uhvatio neopisiv umor i sveopća slabost
Pritišću je godine, snage je sve manje
I ona više ne zna kako sve to uskladiti.

Oznake: poezija - moji stihovi


- 09:54 - Komentari (23) - Isprintaj - #

27.08.2021., petak

ona gleda taj divan svijet


ona gleda taj divan svijet
i čudi se svemu
visokom uspravnom drveću
širokom razgranatom grmlju
šarenom raznovrsnom cvijeću
zelenoj lelujavoj travi
ona gleda taj divan svijet
i čudi se svemu
kitu koji roni u dubini oceana
orlu koji se gnijezdi na visokoj litici
jelenu koji trči po šumskom proplanku
tigru koji se šulja kroz neprohodnu džunglu
ona gleda taj divan svijet
i čudi se svemu
nepreglednom plavom moru
okruglom modrom jezeru
širokoj zelenoj rijeci
krivudavom gorskom potoku
ona gleda taj divan svijet
i čudi se svemu
beskrajnom plavom nebu
visokim bijelim oblacima
krupnim kapima kiše
blještavoj sunčevoj svjetlosti
ona gleda taj divan svijet
i čudi se svemu...

Oznake: poezija - moji stihovi


- 17:09 - Komentari (15) - Isprintaj - #

22.07.2021., četvrtak

Njen vrt je bio prepun cvijeća


Njen vrt je bio prepun cvijeća
A njeno srce puno radosti
U svakom kutku raslo je nešto lijepo
Ivančice, tulipani, karamfili i zumbuli

I baš kad je cijeli vrt uredila
Bila je prisiljena iznenada otići
A njeno cvijeće, drveće i grmlje
Moralo se samo za sebe pobrinuti

Dok na zelenim je brijegima boravila
Kod kuće nije bilo nikoga
Tko mogao bi lijepo cvijeće brati

Kad napokon je došla natrag kući
Njen vrt je bio prepun cvijeća
Što čekalo je da se ona vrati

Oznake: poezija - moji stihovi


- 12:52 - Komentari (19) - Isprintaj - #

02.07.2021., petak

on traži svoj izgubljeni život


na zelenim šumskim proplancima
on traži svoju izgubljenu mladost
na visokim planinskim obroncima
on traži svoje izgubljene snove
na prostranim cvjetnim livadama
on traži svoju izgubljenu sreću
na pješčanim riječnim sprudovima
on traži svoj izgubljeni život

Oznake: poezija - moji stihovi


- 08:21 - Komentari (24) - Isprintaj - #

10.06.2021., četvrtak

Gdo bu te splievil


Na brijegu je stara tatina hiža
Kraj velkog oreha sama ostala.
Kre hiže još vrtek mamin se vidi
H terem po ciele je dane dielala.

Stari bunar pred hižom je tu,
Negdo je ostavil štihaču i motiku.
Vrt je pun drača i trave zaelene,
Al' još h njemu cvateju rože črljaene.

Tata pred hižom svojom stoji,
Potrgane črijepe na krovu broji.
Mama svoj vrtek mali gledi;
Gdo bu te splievil gda nje vre ni?

Oznake: poezija - moji stihovi


- 13:18 - Komentari (13) - Isprintaj - #

29.05.2021., subota

ona je potpuno iscrpljena


ona je potpuno iscrpljena
i njen se mozak isključio
ona ne može stajati
ne može hodati
ne može sjediti
ne može pisati
ne može čitati
ne može govoriti
ona je užasno umorna
i njeno tijelo je ne sluša
ona ne može kuhati
ne može štrikati
ne može šivati
ne može dvorište raščistiti
ne može voćke okopati
ne može cvijeće posaditi
ona je preopterećena
i više ne može
svaki dan sve isplanirati
svaki dan sve pripremiti
svaki dan sve prekontrolirati
ona nema više snage
o svemu brigu voditi
ona mora najmanje deset dana samo ležati
radio slušati i televiziju gledati
i nakon dugo dugo vremena
malo, bar malo se odmoriti

Oznake: poezija - moji stihovi


- 21:52 - Komentari (27) - Isprintaj - #

23.05.2021., nedjelja

Tlapnja njegova srca


On stoji na Trgu punom ljudi
Ko mladi javor navrh brijega,
I ništa ne čuje i ne vidi
Jer oblak je snova oko njega.

Ne čuje razdragane pozdrave
Ni glasne uzvike dječaka,
Ne čuje žamor iz Ilice
Ni pucanj topa s Lotrščaka.

On stoji na Trgu punom ljudi
I pod satom Ljubicu čeka,
Al čemer mu puni grudi
I mori ga zebnja neka.

Pita se hoće li doći
Njegova ljubav mila
Il’ je to samo tlapnja
Njegova srca bila.

Oznake: poezija - moji stihovi


- 22:34 - Komentari (8) - Isprintaj - #

15.05.2021., subota

u dubokoj šumi


u dubokoj šumi svoga djetinjstva
ona traži mali skriveni proplanak
prekriven gustom mahovinom
i ukrašen sitnim kapljicama rose
kad ga u sjećanju pronađe
leći će na taj zeleni sag
gledat će plavo nebo
i bijele baršunaste oblake
koji tiho i polako plove
u daleka nebeska prostranstva

Oznake: poezija - moji stihovi


- 22:22 - Komentari (29) - Isprintaj - #

08.05.2021., subota

gdo je te bil


gdo se je tak rane zdigel i tiš šparet zakuril
gdo je kravu podojil i mlijeke f kuhnju donesel
gdo je jajca f kočaku pobral i kokice van pustil
gdo je grincajga nabral i vode z bunara navlijekel
gdo je čučeke nahranil i pesu vode dal
gdo je štijenge pred hižom pomel i cvijeće zalijal
gdo je mlijeke skuhal i kuruznoga kruha narezal
gdo je domačega putra i pekmeza na kruh namazal
gdo je te bil, gdo je te se napravil
pa tek onda mene zbudil i na fruštuk zval
Staramama te je bila, im se zna
gdo bi drugi se te stigel ak ne ona

Oznake: poezija - moji stihovi


- 14:25 - Komentari (20) - Isprintaj - #

01.05.2021., subota

on je stvorio svoj svijet


on je stvorio svoj svijet
utočište u divljini
kamo se uvijek može skloniti
kad ga snaga počne napuštati
kad ga u grudima počne stezati
kad među ljudima nema mira

on odlazi u divljinu
gdje vlada mir i tišina
gdje traži neki putokaz
kad ga pritisnu nevolje
kad počne gubiti tlo pod nogama
kad mu se čini da izlaza nema

on čuva svoje utočište u divljini
gdje prikuplja prirodnu energiju
potrebnu za brzo djelovanje
kad njegova lađa počne tonuti
kad mu voda dođe do grla
kad se sve oko njega uzburka

Oznake: poezija - moji stihovi


- 12:11 - Komentari (22) - Isprintaj - #

24.04.2021., subota

kao kapljica vode


kao kapljica vode
ona ulazi u korijen staroga hrasta
polako struji kroz deblo
i penje se na vrh njegove ogromne krošnje
koja širi svoje nemirne grane
prema dalekim nebeskim prostranstvima
kao kapljica vode
ona prolazi kroz njegove lisne žile
i osjeća silnu snagu toga starog diva
koji duboko i čvrsto ukorijenjen
živi na zemlji već tisuću godina

Oznake: poezija - moji stihovi


- 15:18 - Komentari (17) - Isprintaj - #

20.04.2021., utorak

ona nikad nije imala vremena


ona nikad nije imala vremena za sebe
morala je raditi
morala se brinuti za djecu
morala se brinuti za muža
morala se brinuti za kuću
morala se brinuti za roditelje
morala se brinuti za ovo i za ono
ona nikad nije imala vremena za sebe
i stalno je govorila
da će kad ode u mirovinu
raditi sve ono što prije nije stigla
a oduvijek je željela
govorila je da će ići u kazalište
govorila je da će ići na koncerte
govorila je da će ići na izložbe
govorila je da će planinariti
govorila je da će pisati
govorila je da će pjevati
govorila je da će šivati
govorila je da će ovo i da će ono
sad kad je napokon u mirovini
ima vremena na pretek
može raditi što god hoće
i može ići kamo god poželi
jer djeca su odrasla
muž ju je napustio
kuću je prodala
roditelji su preminuli
no ona sjedi sama pred televizorom
ne ide joj se ni u kazalište ni na koncerte ni na izložbe
nema volje ni planinariti ni pisati ni pjevati ni šivati
sjedi pred televizorom sva u suzama
jer je odjednom shvatila
da je cijeloga života samo sanjarila
umjesto da je živjela

Oznake: poezija - moji stihovi


- 09:19 - Komentari (20) - Isprintaj - #

17.04.2021., subota

žive pod istim krovom


žive pod istim krovom
sjede za istim stolom
a’l ništa ih više ne veže
u oči se već odavno ne gledaju
ni o čemu više ne razgovaraju
ruke im se više ne dodiruju
klanac koji ih razdvaja
sve je širi i širi
i oni se pitaju
ima li uopće smisla
još jednom pokušati
povezati pokidane niti
koje su ih nekad spajale
jer već odavno
jedno uz drugo žive
samo iz navike

Oznake: poezija - moji stihovi


- 18:52 - Komentari (20) - Isprintaj - #

10.04.2021., subota

u suton


u suton
on stoji na žalu
more svjetluca
sunce zamire
a njegove oči lutaju stazama sjećanja
i traže njenu ruku
traže njene oči
traže njezin glas
i traže njene usne
sitni obluci izmiču pod njegovim nogama
i on ne zna kamo krenuti
ne zna kamo krenuti
jer je u suton na tom žalu
nju držao za ruku
gledao njezine oči
slušao njezin glas
i ljubio njene usne
u suton
on stoji na žalu
more svjetluca
sunce zamire
a on još uvijek ne shvaća
da je više nikad neće
držati za ruku
da više nikad neće
gledati njezine oči
da više nikad neće
slušati njezin glas
i da više nikad neće
ljubiti njene usne
u suton
on stoji na žalu
more svjetluca
sunce zamire...

Oznake: poezija - moji stihovi


- 15:21 - Komentari (16) - Isprintaj - #

03.04.2021., subota

smisao života


kao što izgubljen u pustinji
traži vodu
ne bi li preživio
tako i on traži
smisao života

Oznake: poezija - moji stihovi


- 14:22 - Komentari (31) - Isprintaj - #

27.03.2021., subota

Vincent


on je tvrdoglav i neposlušan
šutljiv, povučen i sklon osami
nezgrapan je, nemiran i neotesan
neskladna ponašanja
plah, sirov i svojeglav
osoran i neprijemljiv za prigovore
nedruštven je i drži se po strani
a zna se i potući
s onim tko mu se suprotstavi
ojađen je, usplahiren i potišten
rastresen je i ravonodušan
smatraju ga crnom ovcom
i osamljenim čudakom
on dugo bdi, razmišlja i čita
povremeno nešto nacrta
i uz crtež nešto zabilježi
škrt je na riječima
no pun milosrđa i ljubavi prema bijednima
učenje mu ne ide
i svemu se opire
al' skicira sve što vidi
i često crta do kasno u noć
luta po pustim poljima
i malo koga susreće
iscrpljen je, sumoran i osamljen
i osjeća da nikome nije potreban
nemaran je i nepažljiv
neobziran je i neugodan
zapušten je, prljav, robustan i nesmotren
sumnjičav je, razdražljiv i naprasito bučan
ili zavijen u posvemašnju šutnju
iako ni jednu sliku ne može prodati
ipak slika neumorno
i sebe već vidi slikarom
sve je sigurniji
da je slikarstvo jedini put
koji mu preostaje
a kad otkrije boje
više ne može odustati
jer je potaknut
da slikanjem sebe ostvari
i pokaže svrhu svoga postojanja
upušta se u slikarsku bitku
i konačno se uzdiže u visine
al' užasava se uspjeha
i plaši se sutrašnjice
snaga ga izdaje, bolest nadjačava
i on ne želi više živjeti
jer život je za njega preveliki teret

Oznake: poezija - moji stihovi


- 16:59 - Komentari (11) - Isprintaj - #

20.03.2021., subota

ona ne želi


ona ne želi više živjeti
u tom nemirnom svijetu
punom gramzljivosti
punom mržnje
punom zavisti
punom gorčine
punom zlobe
ona želi živjeti
u nekom boljem svijetu
punom razumijevanja
punom suosjećanja
punom radosti
punom sreće
punom ljubavi

Oznake: poezija - moji stihovi


- 08:15 - Komentari (21) - Isprintaj - #

13.03.2021., subota

njegov brod ga čeka


njegov brod ga čeka u luci
no on još nije spreman za odlazak
nije spreman za odlazak
jer još nije obavio sve što bi trebalo obaviti
još nije raščistio sve što bi trebalo raščistiti
još nije učinio sve što bi trebalo učiniti
još nije završio sve što bi trebalo završiti
njegov brod ga čeka u luci
no on još nije spreman za odlazak
nije spreman za odlazak
jer još nije uklonio sve prepreke
još nije preskočio sve ponore
još nije premostio sve jazove
još nije popunio sve pukotine
još nije pokupio sve krhotine
njegov brod ga čeka u luci
no on još nije spreman za odlazak
nije spreman za odlazak
jer još nije sve uspomene spremio u skrovitu ladicu
još nije sva sjećanja zakračunao u čvrstu škrinjicu

Oznake: poezija - moji stihovi


- 09:07 - Komentari (22) - Isprintaj - #

06.03.2021., subota

ne boj se životinja


ne boj se životinja, dijete
životinje ti nikad neće bez razloga
ništa nažao učiniti
ljudi su ti, dijete moje
kojih se valja bojati
jer ljudi mogu od svake zvijeri gori biti
ljudi će te vrijeđati i omalovažavati
ljudi će te napadati i grditi
ljudi će te iskorištavati i kinjiti
ljudi će te izrabljivati i ponižavati
ne boj se životinja, dijete
životinje ti nikad neće bez razloga
ništa nažao učiniti
ljudi su ti, dijete moje
kojih se valja bojati
zlih ljudi koji će te za srce ugristi

Oznake: poezija - moji stihovi


- 12:41 - Komentari (14) - Isprintaj - #

27.02.2021., subota

zagrli me


zagrli me
i reci da sam još uvijek tvoja
i da tvoje srce samo za mene kuca
zagrli me
i reci da još si uvijek moj
i da tvoje usne samo mene ljube
zagrli me
i reci da sam još uvijek lijepa
i da tvoje oči samo mene gledaju
zagrli me
i reci da još uvijek čezneš za mnom
i da tvoje misli samo k meni lete
zagrli me
i reci da me još uvijek želiš
i da tvoje ruke samo mene miluju
zagrli me
i reci da me još uvijek voliš
i da bez mene živjeti ne možeš

Oznake: poezija - moji stihovi


- 22:06 - Komentari (24) - Isprintaj - #

20.02.2021., subota

tražim svoj izgubljeni planet


u dubini oceana
tražim svoju kap vode
u nepreglednoj pustinji
tražim svoje zrnce pijeska
u zemljinom omotaču
tražim svoju česticu zraka
u sunčevoj svjetlosti
tražim svoj djelić topline
u svemirskim prostranstvima
tražim svoj izgubljeni planet

Oznake: poezija - moji stihovi


- 15:01 - Komentari (28) - Isprintaj - #

15.02.2021., ponedjeljak

ne tuguj


ne tuguj
i ne žali za mnom
jer ja nisam zavrijedila tvoju tugu
ja nisam zavrijedila tvoju žalost
ja nisam zavrijedila tvoju patnju
ja nisam zavrijedila tvoju ljubav
ne tuguj
i ne žali za mnom
jer ja nisam ona koju si godinama sanjao
ja nisam ona koju si oduvijek čekao
ja nisam ona za kojom si godinama čeznuo
ja nisam ona koju si oduvijek volio
ne tuguj
i ne žali za mnom
jer ja hodam po oštrom kamenju
ja hodam po užarenom ugljevlju
ja hodam po tankom ledu
ja hodam po vrelom pijesku
ne tuguj
i ne žali za mnom
jer ja hodam po staklenim krhotinama
ja težim za nepreglednim daljinama
a ti to ne možeš shvatiti
i ti me ne možeš pratiti

Oznake: poezija - moji stihovi


- 20:53 - Komentari (25) - Isprintaj - #

11.02.2021., četvrtak

znam da me više ne voliš


znam
da više ne želiš
gledati moje uplakane oči
znam
da više ne želiš
slušati moje gorke riječi
znam
da više ne želiš
milovati moje umorno tijelo
znam
da više ne želiš
ljubiti moje uvenule usne
znam
da sada gledaš
neke druge zaljubljene oči
znam
da tvoje ruke
sada nježno grle neku drugu ženu
znam
da tvoje srce više nije moje
i znam
da me više ne voliš


Oznake: poezija - moji stihovi


- 14:54 - Komentari (18) - Isprintaj - #

06.02.2021., subota

on još uvijek čeka


on još uvijek čeka
da mu se ona smiluje
i da zaboravi
svaku njegovu ružnu riječ
svaki njegov neprimjeren potez
i svaku njegovu uvredljivu primjedbu
on još uvijek čeka
da ona napokon shvati
da ništa od toga nije bilo namjerno
i da ju on još uvijek jednako voli
ona još uvijek čeka
da joj se on smiluje
i da zaboravi
svaku njenu tvrdoglavu šutnju
svako njeno okretanje leđa
i svaki njezin podrugljiv odgovor
ona još uvijek čeka
da on napokon shvati
da ništa od toga nije bilo namjerno
i da ga ona još uvijek jednako voli

Oznake: poezija - moji stihovi


- 22:39 - Komentari (22) - Isprintaj - #

30.01.2021., subota

debeo kameni zid


u neprobojnu i čvrstu
tanku i nevidljivu zavjesu što nas razdvaja
utkali smo
sve gorke riječi
koje smo jedno drugom kazali
sve ružne stvari
koje smo jedno drugom učinili
sve gnjevne poglede
koje smo jedno drugom uputili
sve zajedljive primjedbe
koje nismo prešutjeli
u neprobojnu i čvrstu
tanku i nevidljivu zavjesu
što nas razdvaja
utkali smo
sve slatke riječi
koje jedno drugom nismo kazali
sve lijepe stvari
koje nismo zajedno učinili
sve mile poglede
što ih jedno drugom nismo uputili
sve dobronamjerne primjedbe
koje smo prešutjeli
hoćemo li razderati tu zavjesu
i iz dubine srca pokušati
izvući skrivenu ljubav
ili ćemo dopustiti
da se taj tanki veo što nas razdvaja
pretvori u debeo kameni zid
kojega nikad više nećemo moći probiti

Oznake: poezija - moji stihovi


- 21:52 - Komentari (18) - Isprintaj - #

23.01.2021., subota

ona svako jutro ustaje u tri


ona svako jutro ustaje u tri sata
na brzinu popije kavicu
pojede komadić kruha i meda jednu žličicu
oblači kaput i trči na autobus
u autobusu dremucka do grada
u gradu prelazi na vlak
u vlaku dremucka do metropole
u metropoli radi kao čistačica
u velikom šoping centru s ogromnim staklima
briše ta stakla satima
i već su joj se na vrh glave popela
za vrijeme pauze odjuri u dućan u prizemlju
dok čeka da dođe na red na blagajni
već joj istekne vrijeme za pauzu
vraća se liftom do petog kata
i usput na brzinu žvače sendvič
popije vodu iz bočice i kapućino iz aparata
žurno se vraća na posao
briše prašinu i podove do kraja radnog vremena
pa navlači kaput i trči na vlak
u vlaku dremucka ili ćaska s prijateljicama
koje kao i ona u metropoli rade kao čistačice
u raznim poduzećima i ustanovama
kad stigne u grad opet prelazi na autobus
i vraća se kući u svoje selo
kod kuće ju djeca već čekaju za stolom
ona podgrijava jelo
pa svi zajedno ručaju
sluša kako je bilo u školi
poslije ručka brzo pere suđe
i kuha ručak za sljedeći dan
navečer za djecu priprema odjeću
do deset pere veš i pegla ili čisti kuću
kad djecu spremi na spavanje
izađe na dvorište, udahne malo zraka
zažmiri i nasloni se na vrata
kad ima slobodan dan
opet se iz navike probudi u tri sata
ustane i na brzinu popije kavicu
pojede komadić kruha i meda jednu žličicu
pa dremucka i gleda televiziju
kad djeca ustanu otprati ih u školu
pa obavlja sve zaostale poslove
u vrtu, u kući, na njivi, u štali
mora se požuriti
jer će slobodan dan brzo proletjeti
i ona će sutra opet morati ustati u tri

Oznake: poezija - moji stihovi


- 15:13 - Komentari (21) - Isprintaj - #

16.01.2021., subota

sad kad je odlučio otići


sad kad je odlučio otići
on smireno vadi svoju odjeću iz ormara
i brižljivo je stavlja u kofer
uzima svoje knjige s polica
i slaže ih u čvrstu kartonsku kutiju
isključuje svoj kompjutor
i stavlja ga u malu torbu
sad, kad je odlučio otići
on uzima svoju četkicu i pastu za zube
svoj brijaći aparat
i svoje kompaktne ploče
uzima svoj fotoaparat
i svoju sportsku i ribičku opremu
on uzima svoje cipele i tenisice
i sve stavlja u veliku torbu
ona mirno sjedi na dvosjedu
gleda ga i ništa ne govori
ne moli ga da ostane
ne plače više i ne ljuti se
a kad bi rekla samo jednu riječ
on bi svu svoju odjeću stavio natrag u ormar
sve bi svoje knjige složio natrag na policu
uključio bi opet svoj kompjutor
četkicu, pastu i brijaći aparat
vratio bi u kupaonicu
kompaktne ploče, fotaparat
sportsku i ribičku opremu
cipele i tenisice
vratio bi na police i u ormariće
sjeo bi uz nju na dvosjed
zagrlio bi je
i nikad je ne bi ostavio

Oznake: poezija - moji stihovi


- 12:49 - Komentari (16) - Isprintaj - #

09.01.2021., subota

zemlja i zrak


baš kad je djecu dozivao na ručak
zatresla mu se zemlja pod nogama
zaljuljao se kao brod na orkanskoj buri
i pao s trijema na travu pred kućom
sva sreća da su djeca bila na dvorištu
pa nitko od njih nije bio ozlijeđen
njihova je kuća sravnjena sa zemljom
i oni su ostali bez krova nad glavom
sve što su imali u dvadeset sekundi je nestalo
i odjednom su postali beskućnici
ostala im je samo zemlja i zrak

Oznake: poezija - moji stihovi


- 08:52 - Komentari (23) - Isprintaj - #

28.12.2020., ponedjeljak

Tu je tvoj dom


Tu, gdje Kupa, Sava i Odra mirno teku,
tu je tvoj dom.
Tu, gdje lukovi staroga mosta nadsvođuju rijeku,
tu je tvoj dom.
Tu, gdje srednjovjekovni kaštel na bitku podsjeća slavnu,
tu je tvoj dom.
Tu, gdje zidine Siscije rimske na prošlost ukazuju davnu,
tu je tvoj dom.
Tu, gdje drveni čamci na Kupi mirno plove,
tu je tvoj dom.
Tu, gdje parkovi stari čekaju neke ljubavi nove,
tu je tvoj dom.
Tu, gdje žive neki tebi dragi ljudi,
tu je tvoj dom.
Tu, gdje pogled na voljeni grad u tebi radost budi,
tu je tvoj dom.
I kamo god pođeš
svoj grad u srcu svome nosiš,
a srce svoje ostavljaš u gradu svom.
A tu gdje ostalo je srce tvoje,
tu je i tvoj dom.

Oznake: poezija - moji stihovi


- 12:38 - Komentari (24) - Isprintaj - #

26.12.2020., subota

u snažnoj erupciji velike sunčeve baklje


u snažnoj erupciji velike sunčeve baklje
izgara sav moj jad
i pretvara se u bezbroj sitnih čestica prašine
što ih vjetrovi raznose
u daleka svemirska prostranstva

Oznake: poezija - moji stihovi


- 07:51 - Komentari (18) - Isprintaj - #

19.12.2020., subota

znam da negdje daleko


znam da negdje daleko
u svemirskim prostranstvima
postoji netko
netko tko me čuje
i onda kad ništa ne govorim
netko tko me razumije
i onda kad ništa ne objašnjavam
netko tko me vidi
i onda kad me nema
znam da negdje daleko
u svemirskim prostranstvima
postoji netko
netko tko sa mnom želi dijeliti moje misli
netko tko sa mnom želi dijeliti moje čežnje
netko tko sa mnom želi dijeliti moje snove
znam da negdje daleko
u svemirskim prostranstvima
postoji netko
netko tko me čeka
netko tko me štiti
netko tko me voli

Oznake: poezija - moji stihovi


- 20:33 - Komentari (30) - Isprintaj - #

12.12.2020., subota

doma, doma se vrnuti hoču


doma, doma se vrnuti hoču
jer ovde mi živeti ni
ovde je vse tak grde
a doma vse lijepe zgledi
doma, doma se vrnuti hoču
jer ovde mi živeti ni
ovde je vse tak črne
a doma se vse bijeli
doma, doma se vrnuti hoču
jer ovde mi živeti ni
ovde je vse tak smrdljive
a doma tak lijepe diši
doma, doma se vrnuti hoču
jer ovde mi živeti ni
doma me čaka hiža stara
kaj f plavem trnacu stoji
doma, doma se vrnuti hoču
jer ovde mi živeti ni
doma me čaka husta zelena
f teri tak lijepe šumi
doma, doma se vrnuti hoču
jer ovde mi živeti ni
doma ostale je srce moje
jer doma me čakaš ti

Oznake: poezija - moji stihovi


- 16:47 - Komentari (23) - Isprintaj - #

05.12.2020., subota

komadić sam leda


komadić sam leda u repatici
koja juri po svemirskim prostranstvima
djelić sam stijene u asteroidu
koji putuje po svemirskim prostranstvima
vatra sam sunčeve oluje
koja bjesni u svemirskim prostranstvima
mrvica sam svemirske prašine
koja lebdi u svemirskim prostranstvima
kapljica sam vode u kiši
koja pada na zemlju

Oznake: poezija - moji stihovi


- 08:29 - Komentari (16) - Isprintaj - #

28.11.2020., subota

ne, nije novac ono što ga čini sretnim


ne, nije novac ono što ga čini sretnim
lijepa riječ
pogled
osmjeh
to ga čini sretnim
ne, nije imovina ono što ga čini sretnim
suosjećanje
pomaganje
davanje
to ga čini sretnim
ne, nije moć ono što ga čini sretnim
radost
ljubav
prijateljstvo
to ga čini sretnim

Oznake: poezija - moji stihovi


- 07:45 - Komentari (14) - Isprintaj - #

21.11.2020., subota

sve ću zaboraviti


sve ću zaboraviti
svaki tvoj pogled
svaki tvoj osmjeh
svaki tvoj zagrljaj
svaki tvoj poljubac
sve, sve ću zaboraviti
ako mi kažeš
da više nisam tvoja
i da me više ne voliš
sve, baš sve ću zaboraviti
ako mi kažeš
da više nisi moj
i da si i ti
već odavno
sve zaboravio

Oznake: poezija - moji stihovi


- 16:20 - Komentari (9) - Isprintaj - #

14.11.2020., subota

reci mi


reci mi
da ćeš ostati sa mnom
i onda
kad budem bolesna i stara
i da me voliš
takvu kakva jesam
debela
ružna
dosadna
umorna
žalosna
nesretna
tvrdoglava
blesava
neozbiljna
reci mi
da ćeš sa mnom dočekati starost
i da ćemo zajedno
kad za to dođe vrijeme
otploviti
u daleka svemirska prostranstva

Oznake: poezija - moji stihovi


- 12:51 - Komentari (14) - Isprintaj - #

07.11.2020., subota

bit će opet slobodna


u veliki ljubičasti balon
ona stavlja
svu svoju bol
svu svoju žalost
svu svoju tugu
i sve svoje suze
pušta ga da odleti
u daleka svemirska prostranstva
i pretvori se
u veliki ljubičasti plamen
u kojem će nestati
sva njena bol
sva njena žalost
sva njena tuga
i sve njene suze
i bit će opet slobodna

Oznake: poezija - moji stihovi


- 22:10 - Komentari (16) - Isprintaj - #

31.10.2020., subota

on stoji na rubu


on stoji na rubu provalije
ispred njega ponor
iza njega zid
hoće li odskočiti
i vinuti se u novi život
ili će i dalje
uporno tjerati po svome
i lupati glavom o zid
iako zna
da ga to nikamo ne vodi
on stoji na rubu provalije
ispred njega ponor
iza njega zid
hoće li smoći snage
da se odgurne od ruba
da preskoči duboku provaliju
da hrabro poleti dalje
i da raskine te lance
što ga tako čvrsto vežu
tako čvrsto da ne može hodati
tako čvrsto da ne može letjeti
tako čvrsto da ne može disati
tako čvrsto da ne može živjeti
on stoji na rubu provalije
ispred njega ponor
iza njega zid
hoće li smoći snage za novi početak
ili će i dalje ostati
čvrsto priljubljen uza zid tvrđave
što ga je sam svojom voljom
tako čvrsto sazidao

Oznake: poezija - moji stihovi


- 09:25 - Komentari (21) - Isprintaj - #

24.10.2020., subota

ona može brbljati o svemu i svačemu


ona može brbljati o svemu i svačemu
o svemiru
o klimi
o književnosti
o biljkama
o vremenu
o umjetnosti
o matematici
o cvijeću
o politici
o zdravlju
o bolestima
o genetici
o glazbi
o pjesništvu
o fizici
o smrti
o životu
o kemiji
ali kad njemu treba nešto reći
njezin se mozak isključi
ona izgubi dar govora
počne zamuckivati i petljati
grozničavo traži prave riječi
al ne može složiti ni jednu suvislu rečenicu
jer kad ju on pogleda tim svojim crnim očima
ona odjednom sve zaboravi

Oznake: poezija - moji stihovi


- 16:38 - Komentari (31) - Isprintaj - #

17.10.2020., subota

nož mu je u srce zabola


nož mu je u srce zabola
i on je izgubio tlo pod nogama
a kula od pijeska koju je godinama strpljivo gradio
u trenu se srušila

nožem mu je srce probola
i on je u duboki ponor propao
a slatki snovi koje je godinama blaženo snivao
u trenu su se raspršili

nož mu je u srce zabola
i on je niz vodopad pojurio
a njegovo jezero na kom je godinama mirno plovio
u trenu se uzburkalo

nožem mu je srce probola
i on je u riječne dubine potonuo
a njegov svijet koji je godinama brižno stvarao
u trenu se raspao

Oznake: poezija - moji stihovi


- 09:31 - Komentari (21) - Isprintaj - #

10.10.2020., subota

gle kak je divan dan


gle kak je divan dan
idemo se malo prošetat
ma kakva šetnja
mrtav sam umoran
moram malo prileć
i ispružit noge
pogledat vijesti
i prolistat novine
ti i tvoje izležavanje
niš drugo ne radiš
neg se samo izležavaš
i po cijele dane buljiš u taj televizor
daj se primi nekog posla
il si kupi pesa
il odi u ribičiju
ma daj prestani
kakva ribičija
i kakvog posla da se primem
u tom malom stanu
nema mesta ni za hodat
samo mi još pes fali
daj nemoj me gnjavit
neg mi dodaj novine

Oznake: poezija - moji stihovi


- 13:45 - Komentari (28) - Isprintaj - #

03.10.2020., subota

ona je nezgrapna i nespretna


ona je nezgrapna i nespretna
nije vješta ni u kuhinji ni u vrtu
kad pere suđe sve joj ispada iz ruku
na desetine je već tanjurića i čaša porazbijala
kad kuha ručak uvijek joj nešto zagori
kad peče kolače il' joj se prepeku il' ostanu sirovi
kad okopava povrće često i ono što ne treba motičicom zasiječe
počupa i ono što bi trebalo ostati kad u vrtu plijevi cvijeće
ni u društvu se ne snalazi baš najbolje
sramežljiva je i zamuckuje
kad bi trebala nešto kazati ne može naći prave riječi
pa samo šuti i smješka se jer ne zna što reći
ona je tiha i povučena
ona je skromna i samozatajna
ona je djevojka malo starija
i svi je zovu drvena Marija
ali kad sjedne pred televizor u svoju foteljicu
i u ruke uzme svoje pletivo
ona se pretvara u čarobnicu
koja tako vješto barata iglama
da ih pogledom ne možeš pratiti
dok prebacuje očice svojima malim prstima
ona ne plete po uputama iz časopisa
nego sama bira uzorke i boje
mjeri duljinu i širinu
preračunava broj očica i redova
prepliće raznobojne pletenice
i stvara prekrasne jedinstvene pulovere
koji se prodaju u poznatim gradskim buticima
gdje ih kupuju oni koji misle
da je ona drvena Marija

Oznake: poezija - moji stihovi


- 09:47 - Komentari (34) - Isprintaj - #

26.09.2020., subota

dok je još mogla hodati


dok je još mogla hodati
svaki dan poslije ručka
kad bi oprala suđe i pospremila kuhinju
išla je u šetnju
preko ceste do ambulante
pokraj kupališta do klizališta
preko starog mosta do katedrale
pokraj tuškanove kuće do šetnice
u malom kaptolu popila bi kavicu
i pojela sladoled ili kremšnitu
nastavila bi šetnicom uz našu zelenu rijeku
sve do autobusnog kolodvora
i skretanja u drugu ulicu
navratila se u knjižnicu
pa izabrala neku dobru knjigu
vratila se do katedrale niz prvu ulicu
prošla kroz park do kristalne kocke
pogledala najave za nove koncerte
nastavila bi šetnju stazom do tvrđave
prešla preko željezničkog mosta
i popela se stazicom do svete Marije
kod glavnog križa zapalila bi lampaš
i izmolila za sve pokojne jedan oče naš
vratila bi se polako kući kroz pjesničke ulice
za sobom zatvorila kapiju i pregledala cvijeće
dok je još mogla stajati
svake je subote pekla kolače
pitu od kestena
kocke od lješnjaka
ploške od naranče
gibanicu od oraha
štrudl od jabuka
i tortu od čokolade
dok je još mogla govoriti
čavrljala je s prijateljicama uz kavicu
i svaki tjedan nazvala djecu
dok je još mogla pjevati
išla je svaki tjedan na misu
i pjevala u župnom zboru na koru
dok je još mogla nalivpero u ruci držati
zapisivala je svoje stihove u bilježnice
dok je još mogla na tipkovnici jednim prstom tipkati
spremala je svoje uspomene na listiće
dok je još mogla disati
disala je punim plućima
dok joj je srce kucalo
bila je još uvijek živa
sad kad više ne može hodati
voze ju u šetnju u kolicima
nekim drugim stazama
sad kad više ne može u kuhinji stajati
donose joj kolače iz trgovine
bez okusa i mirisa
a kad više ne bude mogla govoriti
u njeno će ime netko drugi komunicirati
kad više ne bude mogla pjevati
slušat će glazbu koju će netko drugi birati
kad više ne bude mogla pisati
stihove će samo snivati
kad više ne bude mogla tipkati
samo će rukom odmahivati
a kad više ne bude mogla samostalno disati
kad njeno izmučeno srce prestane kucati
moći će mirno u svemirska prostranstva otploviti

Oznake: poezija - moji stihovi


- 08:48 - Komentari (26) - Isprintaj - #

19.09.2020., subota

dok ju je držao u naručju


dok ju je držao u naručju
nadala se
da će se s njim popeti na visoku planinu
prekrivenu modrozelenim borovima
zastati na proplanku obasjanom suncem
i udisati miris planinskoga cvijeća
dok ju je nježno grlio
nadala se
da će s njim hodati po pješčanoj plaži
koja se pruža dokle oko seže
slušati šum velikih valova
i udisati miris modroga mora
dok ju je strasno ljubio
nadala se
da će s njim živjeti u najljepšem gradu na svijetu
i da će ga vječno voljeti
no ona sada stoji na obali zelene rijeke
i gleda njegovu legiju kako odlazi
ona stoji na obali zelene rijeke
a njene oči čeznu za njegovim pogledom
njene ruke čeznu za njegovim dodirom
njeno tijelo čezne za njegovim zagrljajem
njene usne čeznu za njegovim poljupcem
i njeno srce čezne za njim
u tajna skladišta pamćenja
smještena negdje daleko u svemirskim prostranstvima
ona sada sprema
svaku njegovu riječ
svaki njegov pogled
svaki njegov osmjeh
svaki njegov dodir
svaki njegov zagrljaj
i svaki njegov poljubac
u tajna skladišta pamćenja
smještena negdje daleko u svemirskim prostranstvima
ona sprema sve uspomene na njega
jer nitko ne smije znati
da ga je ljubila
jer ona je patricijka
kćerka siscijanskog prefekta
a on je plebejac
običan legionar u rimskoj vojsci
ona stoji na obali zelene rijeke
i zna
da on više nikad neće milovati njeno lice svojim blagim rukama
zna
da on više nikad neće gledati njene oči prekrivene tugom

Oznake: poezija - moji stihovi


- 18:27 - Komentari (24) - Isprintaj - #

12.09.2020., subota

ona je neozbiljna


ona je neozbiljna i neodgovorna
tvrdoglava je i površna
nikad nema mira
i nigdje se ne može skrasiti
misli joj stalno lutaju
i uopće ne sluša što joj govoriš
ona ne pamti što si se s njom dogovorio
i pravi se blesava kad joj prigovaraš
reagira naglo i nepromišljeno
i jezik joj leti brže od pameti
ona je eksplozivna i ne zna se kontrolirati
pa često kaže i ono što ne treba
lako plane i svađa se s onima koji ju vole
koji ju vole takvu kakva jest
neozbiljna, neodgovorna, tvrdoglava i površna
vole ju jer je ona njihova mezimica
vole ju jer je njihova jedinica

Oznake: poezija - moji stihovi


- 07:51 - Komentari (25) - Isprintaj - #

05.09.2020., subota

on je umoran


on je umoran
strašno je umoran
svi ga zamaraju
zamara ga žena
zamaraju ga djeca
zamaraju ga susjedi
zamaraju ga rođaci
stalno nešto zapitkuju
stalno nešto moljakaju
stalno nešto zahtijevaju
stalno mu dosađuju
i previše od njega očekuju
a on je umoran
strašno je umoran
umoran od objašnjavanja
umoran od raspravljanja
umoran od dokazivanja
umoran od nadmudrivanja
on je umoran
i svašta mu se po glavi mota
užasno je umoran
umoran je od života

Oznake: poezija - moji stihovi


- 15:33 - Komentari (23) - Isprintaj - #

29.08.2020., subota

kao nerazumno dijete


kao nerazumno dijete ona je kroz život hodala
i svoje dragocjeno vrijeme besmisleno trošila
nije znala procijeniti što je bitno, a što nebitno
što je važno, a što nevažno
što je za nju dobro, a što pogubno
što je vrijedno, a što nevrijedno

kao nerazumno dijete ona je kroz život hodala
i nije znala da svoje tijelo valja brižno njegovati
nije znala da se za svoju dušu valja stalno brinuti
nije znala da svoje misli ne treba sa svima dijeliti
nije znala da svoje svetinje treba samo za sebe čuvati

kao nerazumno dijete ona je kroz život hodala
i svoje dragocjeno vrijeme besmisleno trošila
sve dok jednog jutra nije shvatila
da njezin život Bogu pripada, a ne ljudima

Oznake: poezija - moji stihovi


- 09:11 - Komentari (19) - Isprintaj - #

22.08.2020., subota

kad se razljuti


kad se razljuti
on poželi otići i sve ostaviti
i ženu i djecu i kuću i vrt
žena ga ne razumije
djeca su nezahvalna
kuća je neuredna
vrt je pun korova
kad se razljuti
on poželi otići i sve ostaviti
i ženu i djecu i kuću i vrt
i pronaći neki novi svijet
u kojem ga žena razumije
djeca su zahvalna
kuća je uvijek uredna
a vrt pun cvijeća
kad se razljuti
on poželi otići i sve ostaviti
i ženu i djecu i kuću i vrt
ali ne odlazi
jer zna da nigdje neće naći
neku bolju ženu
nigdje neće naći
neku bolju djecu
nigdje neće naći
neku uredniju kuću
nigdje neće naći
neki ljepši vrt
kad se razljuti
on poželi otići i sve ostaviti
i ženu i djecu i kuću i vrt
ali ne odlazi
ne odlazi jer zna
da je to žena koju voli
da su to djeca koju voli
da je to kuća koju voli
i da je to taj vrt pun cvijeća
u kojem želi zauvijek ostati

Oznake: poezija - moji stihovi


- 12:09 - Komentari (22) - Isprintaj - #

15.08.2020., subota

ona je preživjela anafilaktički šok


ona je preživjela anafilaktički šok
pluća su joj se ukočila
i njeno srce je stalo
ostala je bez kisika dulje od pet minuta
i njezin je mozak pretrpio teške ozljede
bila je u dobokoj komi nekoliko dana
a onda se probudila i otvorila oči
mjesecima je boravila u bolnici
i na oporavku u toplicama
a onda se vratila kući svojim ljudima
sada leži na bolničkom krevetu
ili sjedi u specijalnim invalidskim kolicima
ne može samostalno sjediti ni stajati
ne služi se rukama
ona ne vidi, otežano guta i ne može žvakati hranu
sve što jede mora biti miksano ili zgnječeno
na bočicu pije čaj i vodu
ona je uzorno njegovana
redovito ju kupaju
pomoću dizalice ju premještaju s kreveta na kolica i u kadu
izvode ju na balkon, na dvorište ili u park u šetnju
svaki tjedan nekoliko puta vježba s fizioterapeutom
da joj se ne ukoče ruke i noge
svaki dan ju nekoliko puta okreću i redovito masiraju
da joj na tijelu ne nastanu natisci i žuljevi
preko noći leži na trbuhu
da ne dođe do upale pluća
pritom se odgurava desnom nogom i odiže glavu
ona ima dnevni raspored
koji se ne smije mijenjati
i uvijek točno zna što slijedi
od jutarnje njege, doručka, vježbanja i ručka
do poslijepodnevnog voća, kupanja, večere i pranja zuba
ona ne govori, ali jako dobro čuje
pažljivo prati sve što se oko nje zbiva
svoje ljude prepoznaje po hodu i po govoru
a hranu po okusu i mirisu
ona osjeća bol i blagi dodir
godi joj kad ju netko drži za ruku
i kad češlja njenu crnu dugu kosu
ona voli slušati omiljenu glazbu na radiju
no trgne se kad iznenada začuje nepoznate zvukove
ona je osoba s najtežim invaliditetom
njezin Barthelov indeks je nula
no ona nije mala beba
nije nepokretna lutka
ona je odrasla djevojka
koja ne želi biti smještena u neku ustanovu
gdje će joj staviti kanilu i hraniti ju na sondu
gdje će ležati u nekom sobičku napuštena, sama i zaboravljena
ona želi živjeti u svome gradu
ona želi živjeti u svojoj kući
ona želi živjeti sa svojim ljudima

Oznake: poezija - moji stihovi


- 13:51 - Komentari (15) - Isprintaj - #

18.07.2020., subota

duge si gruntam


duge si gruntam i gruntam i gruntam
al' zgruntati nemrem nič
jer sem srečna jake, jake
te vam se morti čudne vidi
al' tak vam je i navek bu
v sreči nigdo gruntal ne bu

Oznake: poezija - moji stihovi


- 22:18 - Komentari (15) - Isprintaj - #

Sva prava pridržana © Litterula