Litterula

Litterula
moji stihovi, kratke priče, osvrti i crtice iz svakodnevnog života

lat. litterula, ae, f. 1) slovce.
2) (plur.) listić, neznatni književni rad.

tri dana nemoj čitati knjige i tvoje će riječi izgubiti ljepotu

verba volant, scripta manent lat. izgovoreno odleti, zapisano ostaje

Objavljeni listići
Crtice
Ajd stišaj to
Bakina kuhinja
Biovreća
Boss od Čakovca
Digitalizacija
Domaći putar
Jabuke iz trnaca StarogTate
Korisne životinjice
Mlijeko u prahu
Mogel mi je hmrijeti
Mogla mi je kuća izgorit
Ne bu mi više nigdo komandijeral
Segestika i Siscia
Stara mama
Stara vrtlarica
Šlauf
Voćni jogurt

Kratke priče
Ana i Željko
Drugi rujna
Pjevačica

Moji stihovi
debeo kameni zid
dok je još mogla hodati
dok ju je držao u naručju
doma, doma se vrnuti hoču
gle kak je divan dan
komadić sam leda
ne boj se životinja
ne, nije novac ono
nož mu je u srce zabola
njegov brod ga čeka
on stoji na rubu
ona je nezgrapna i nespretna
ona je preživjela
ona može brbljati
ona svako jutro ustaje u tri sata
on još uvijek čeka
reci mi
sad kad je odlučio
smisao života
sve ću zaboraviti
tražim svoj izgubljeni planet
tu je tvoj dom
u snažnoj erupciji
Vincent
zagrli me
znam da me više ne voliš
znam da negdje daleko
žive pod istim krovom

Osvrti
Alzheimerova demencija
Andromeda
Capraške skulpture
Čuvari djetinjstva
Dezinfekcija ruku
Godina željeznice
Lastavica - ptica godine
Lea Deutsch
Matoš na klupi
Mendo i Slavica
Pokupski drmeš
Svjetski dan radija
Vu to vreme godišča
Vuk samotnjak






< travanj, 2021  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Poveznice
Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Hrvatski jezični portal
Digitalne knjige

Blogovi
Agava
AnnaBonni
Athropa
Bergaz
Blogokviz
Builderica
Borut
Carica
Crna svjetlost
Delicatus
Demetra
Dinaja
dražeN
Emir
EuM
Euro
Flekserica
Gogoo
Irena
Isabel
IzgubljenaUGalaksiji
Karenjina
Klik
Kockavica
Konobarica
Kupus
Lastavica
Leif Erikson
LivLiv
Luki
Ljubav
Massal
Mayday
Mecabg
Mehagina kći
Metric
Mikitarije
Moda
Modrina neba
Moje fotografije
More ljubavi
Morska iz dubina
Moslavac
Mehagina kći
Nachtfresser
NeBitno
Nema garancije
Nissnisa
Nisan
Planeta Zemlja
Pojidež
Potok
Pozitivka
Razmišljanja
Regina
Rossovka
Rudarka
Shadow
Sjećanja i osvrti
Stara duša
Stara vrtlarica
Stara teta
Taango
Teatralni
Tere
Teuta
Tignarius
Tišina postojanja
U prolazu
U zvijezdama
Viatrix
Violenta
Vjetar
Vlad
Vrtlog
Yulunga
Zauzete misli

20.04.2021., utorak

u suton


u suton
on stoji na žalu
more svjetluca
sunce zamire
a njegove oči lutaju stazama sjećanja
i traže njenu ruku
traže njene oči
traže njezin glas
i traže njene usne
sitni obluci izmiču pod njegovim nogama
i on ne zna kamo krenuti
ne zna kamo krenuti
jer je u suton na tom žalu
nju držao za ruku
gledao njezine oči
slušao njezin glas
i ljubio njene usne
u suton
on stoji na žalu
more svjetluca
sunce zamire
a on još uvijek ne shvaća
da je više nikad neće
držati za ruku
da više nikad neće
gledati njezine oči
da više nikad neće
slušati njezin glas
i da više nikad neće
ljubiti njene usne
u suton
on stoji na žalu
more svjetluca
sunce zamire...

Oznake: poezija - moji stihovi


- 15:21 - Komentari (1) - Isprintaj - #

17.04.2021., subota

žive pod istim krovom


žive pod istim krovom
sjede za istim stolom
a’l ništa ih više ne veže
u oči se već odavno ne gledaju
ni o čemu više ne razgovaraju
ruke im se više ne dodiruju
klanac koji ih razdvaja
sve je širi i širi
i oni se pitaju
ima li uopće smisla
još jednom pokušati
povezati pokidane niti
koje su ih nekad spajale
jer već odavno
jedno uz drugo žive
samo iz navike

Oznake: poezija - moji stihovi


- 18:52 - Komentari (19) - Isprintaj - #

10.04.2021., subota

on stoji na rubu


on stoji na rubu provalije
ispred njega ponor
iza njega zid
hoće li odskočiti
i vinuti se u novi život
ili će i dalje
uporno tjerati po svome
i lupati glavom o zid
iako zna
da ga to nikamo ne vodi
on stoji na rubu provalije
ispred njega ponor
iza njega zid
hoće li smoći snage
da se odgurne od ruba
da preskoči duboku provaliju
da hrabro poleti dalje
i da raskine te lance
što ga tako čvrsto vežu
tako čvrsto da ne može hodati
tako čvrsto da ne može letjeti
tako čvrsto da ne može disati
tako čvrsto da ne može živjeti
on stoji na rubu provalije
ispred njega ponor
iza njega zid
hoće li smoći snage za novi početak
ili će i dalje ostati
čvrsto priljubljen uza zid tvrđave
što ga je sam svojom voljom
tako čvrsto sazidao

Oznake: poezija - moji stihovi


- 09:25 - Komentari (21) - Isprintaj - #

03.04.2021., subota

smisao života


kao što izgubljen u pustinji
traži vodu
ne bi li preživio
tako i on traži
smisao života

Oznake: poezija - moji stihovi


- 14:22 - Komentari (31) - Isprintaj - #

27.03.2021., subota

Vincent


on je tvrdoglav i neposlušan
šutljiv, povučen i sklon osami
nezgrapan je, nemiran i neotesan
neskladna ponašanja
plah, sirov i svojeglav
osoran i neprijemljiv za prigovore
nedruštven je i drži se po strani
a zna se i potući
s onim tko mu se suprotstavi
ojađen je, usplahiren i potišten
rastresen je i ravonodušan
smatraju ga crnom ovcom
i osamljenim čudakom
on dugo bdi, razmišlja i čita
povremeno nešto nacrta
i uz crtež nešto zabilježi
škrt je na riječima
no pun milosrđa i ljubavi prema bijednima
učenje mu ne ide
i svemu se opire
al' skicira sve što vidi
i često crta do kasno u noć
luta po pustim poljima
i malo koga susreće
iscrpljen je, sumoran i osamljen
i osjeća da nikome nije potreban
nemaran je i nepažljiv
neobziran je i neugodan
zapušten je, prljav, robustan i nesmotren
sumnjičav je, razdražljiv i naprasito bučan
ili zavijen u posvemašnju šutnju
iako ni jednu sliku ne može prodati
ipak slika neumorno
i sebe već vidi slikarom
sve je sigurniji
da je slikarstvo jedini put
koji mu preostaje
a kad otkrije boje
više ne može odustati
jer je potaknut
da slikanjem sebe ostvari
i pokaže svrhu svoga postojanja
upušta se u slikarsku bitku
i konačno se uzdiže u visine
al' užasava se uspjeha
i plaši se sutrašnjice
snaga ga izdaje, bolest nadjačava
i on ne želi više živjeti
jer život je za njega preveliki teret

Oznake: poezija - moji stihovi


- 16:59 - Komentari (11) - Isprintaj - #

20.03.2021., subota

ona ne želi


ona ne želi više živjeti
u tom nemirnom svijetu
punom gramzljivosti
punom mržnje
punom zavisti
punom gorčine
punom zlobe
ona želi živjeti
u nekom boljem svijetu
punom razumijevanja
punom suosjećanja
punom radosti
punom sreće
punom ljubavi

Oznake: poezija - moji stihovi


- 08:15 - Komentari (21) - Isprintaj - #

13.03.2021., subota

njegov brod ga čeka


njegov brod ga čeka u luci
no on još nije spreman za odlazak
nije spreman za odlazak
jer još nije obavio sve što bi trebalo obaviti
još nije raščistio sve što bi trebalo raščistiti
još nije učinio sve što bi trebalo učiniti
još nije završio sve što bi trebalo završiti
njegov brod ga čeka u luci
no on još nije spreman za odlazak
nije spreman za odlazak
jer još nije uklonio sve prepreke
još nije preskočio sve ponore
još nije premostio sve jazove
još nije popunio sve pukotine
još nije pokupio sve krhotine
njegov brod ga čeka u luci
no on još nije spreman za odlazak
nije spreman za odlazak
jer još nije sve uspomene spremio u skrovitu ladicu
još nije sva sjećanja zakračunao u čvrstu škrinjicu

Oznake: poezija - moji stihovi


- 09:07 - Komentari (22) - Isprintaj - #

06.03.2021., subota

ne boj se životinja


ne boj se životinja, dijete
životinje ti nikad neće bez razloga
ništa nažao učiniti
ljudi su ti, dijete moje
kojih se valja bojati
jer ljudi mogu od svake zvijeri gori biti
ljudi će te vrijeđati i omalovažavati
ljudi će te napadati i grditi
ljudi će te iskorištavati i kinjiti
ljudi će te izrabljivati i ponižavati
ne boj se životinja, dijete
životinje ti nikad neće bez razloga
ništa nažao učiniti
ljudi su ti, dijete moje
kojih se valja bojati
zlih ljudi koji će te za srce ugristi

Oznake: poezija - moji stihovi


- 12:41 - Komentari (14) - Isprintaj - #

27.02.2021., subota

zagrli me


zagrli me
i reci da sam još uvijek tvoja
i da tvoje srce samo za mene kuca
zagrli me
i reci da još si uvijek moj
i da tvoje usne samo mene ljube
zagrli me
i reci da sam još uvijek lijepa
i da tvoje oči samo mene gledaju
zagrli me
i reci da još uvijek čezneš za mnom
i da tvoje misli samo k meni lete
zagrli me
i reci da me još uvijek želiš
i da tvoje ruke samo mene miluju
zagrli me
i reci da me još uvijek voliš
i da bez mene živjeti ne možeš

Oznake: poezija - moji stihovi


- 22:06 - Komentari (24) - Isprintaj - #

20.02.2021., subota

tražim svoj izgubljeni planet


u dubini oceana
tražim svoju kap vode
u nepreglednoj pustinji
tražim svoje zrnce pijeska
u zemljinom omotaču
tražim svoju česticu zraka
u sunčevoj svjetlosti
tražim svoj djelić topline
u svemirskim prostranstvima
tražim svoj izgubljeni planet

Oznake: poezija - moji stihovi


- 15:01 - Komentari (28) - Isprintaj - #

15.02.2021., ponedjeljak

ne tuguj


ne tuguj
i ne žali za mnom
jer ja nisam zavrijedila tvoju tugu
ja nisam zavrijedila tvoju žalost
ja nisam zavrijedila tvoju patnju
ja nisam zavrijedila tvoju ljubav
ne tuguj
i ne žali za mnom
jer ja nisam ona koju si godinama sanjao
ja nisam ona koju si oduvijek čekao
ja nisam ona za kojom si godinama čeznuo
ja nisam ona koju si oduvijek volio
ne tuguj
i ne žali za mnom
jer ja hodam po oštrom kamenju
ja hodam po užarenom ugljevlju
ja hodam po tankom ledu
ja hodam po vrelom pijesku
ne tuguj
i ne žali za mnom
jer ja hodam po staklenim krhotinama
ja težim za nepreglednim daljinama
a ti to ne možeš shvatiti
i ti me ne možeš pratiti

Oznake: poezija - moji stihovi


- 20:53 - Komentari (25) - Isprintaj - #

11.02.2021., četvrtak

znam da me više ne voliš


znam
da više ne želiš
gledati moje uplakane oči
znam
da više ne želiš
slušati moje gorke riječi
znam
da više ne želiš
milovati moje umorno tijelo
znam
da više ne želiš
ljubiti moje uvenule usne
znam
da sada gledaš
neke druge zaljubljene oči
znam
da tvoje ruke
sada nježno grle neku drugu ženu
znam
da tvoje srce više nije moje
i znam
da me više ne voliš


Oznake: poezija - moji stihovi


- 14:54 - Komentari (18) - Isprintaj - #

06.02.2021., subota

on još uvijek čeka


on još uvijek čeka
da mu se ona smiluje
i da zaboravi
svaku njegovu ružnu riječ
svaki njegov neprimjeren potez
i svaku njegovu uvredljivu primjedbu
on još uvijek čeka
da ona napokon shvati
da ništa od toga nije bilo namjerno
i da ju on još uvijek jednako voli
ona još uvijek čeka
da joj se on smiluje
i da zaboravi
svaku njenu tvrdoglavu šutnju
svako njeno okretanje leđa
i svaki njezin podrugljiv odgovor
ona još uvijek čeka
da on napokon shvati
da ništa od toga nije bilo namjerno
i da ga ona još uvijek jednako voli

Oznake: poezija - moji stihovi


- 22:39 - Komentari (22) - Isprintaj - #

30.01.2021., subota

debeo kameni zid


u neprobojnu i čvrstu
tanku i nevidljivu zavjesu što nas razdvaja
utkali smo
sve gorke riječi
koje smo jedno drugom kazali
sve ružne stvari
koje smo jedno drugom učinili
sve gnjevne poglede
koje smo jedno drugom uputili
sve zajedljive primjedbe
koje nismo prešutjeli
u neprobojnu i čvrstu
tanku i nevidljivu zavjesu
što nas razdvaja
utkali smo
sve slatke riječi
koje jedno drugom nismo kazali
sve lijepe stvari
koje nismo zajedno učinili
sve mile poglede
što ih jedno drugom nismo uputili
sve dobronamjerne primjedbe
koje smo prešutjeli
hoćemo li razderati tu zavjesu
i iz dubine srca pokušati
izvući skrivenu ljubav
ili ćemo dopustiti
da se taj tanki veo što nas razdvaja
pretvori u debeo kameni zid
kojega nikad više nećemo moći probiti

Oznake: poezija - moji stihovi


- 21:52 - Komentari (18) - Isprintaj - #

23.01.2021., subota

ona svako jutro ustaje u tri sata


ona svako jutro ustaje u tri sata
na brzinu popije kavicu
pojede komadić kruha i meda jednu žličicu
oblači kaput i trči na autobus
u autobusu dremucka do grada
u gradu prelazi na vlak
u vlaku dremucka do metropole
u metropoli radi kao čistačica
u velikom šoping centru s ogromnim staklima
briše ta stakla satima
i već su joj se na vrh glave popela
za vrijeme pauze odjuri u dućan u prizemlju
dok čeka da dođe na red na blagajni
već joj istekne vrijeme za pauzu
vraća se liftom do petog kata
i usput na brzinu žvače sendvič
popije vodu iz bočice i kapućino iz aparata
žurno se vraća na posao
briše prašinu i podove do kraja radnog vremena
pa navlači kaput i trči na vlak
u vlaku dremucka ili ćaska s prijateljicama
koje kao i ona u metropoli rade kao čistačice
u raznim poduzećima i ustanovama
kad stigne u grad opet prelazi na autobus
i vraća se kući u svoje selo
kod kuće ju djeca već čekaju za stolom
ona podgrijava jelo
pa svi zajedno ručaju
sluša kako je bilo u školi
poslije ručka brzo pere suđe
i kuha ručak za sljedeći dan
navečer za djecu priprema odjeću
do deset pere veš i pegla ili čisti kuću
kad djecu spremi na spavanje
izađe na dvorište, udahne malo zraka
zažmiri i nasloni se na vrata
kad ima slobodan dan
opet se iz navike probudi u tri sata
ustane i na brzinu popije kavicu
pojede komadić kruha i meda jednu žličicu
pa dremucka i gleda televiziju
kad djeca ustanu otprati ih u školu
pa obavlja sve zaostale poslove
u vrtu, u kući, na njivi, u štali
mora se požuriti
jer će slobodan dan brzo proletjeti
i ona će sutra opet morati ustati u tri

Oznake: poezija - moji stihovi


- 15:13 - Komentari (21) - Isprintaj - #

16.01.2021., subota

sad kad je odlučio otići


sad kad je odlučio otići
on smireno vadi svoju odjeću iz ormara
i brižljivo je stavlja u kofer
uzima svoje knjige s polica
i slaže ih u čvrstu kartonsku kutiju
isključuje svoj kompjutor
i stavlja ga u malu torbu
sad, kad je odlučio otići
on uzima svoju četkicu i pastu za zube
svoj brijaći aparat
i svoje kompaktne ploče
uzima svoj fotoaparat
i svoju sportsku i ribičku opremu
on uzima svoje cipele i tenisice
i sve stavlja u veliku torbu
ona mirno sjedi na dvosjedu
gleda ga i ništa ne govori
ne moli ga da ostane
ne plače više i ne ljuti se
a kad bi rekla samo jednu riječ
on bi svu svoju odjeću stavio natrag u ormar
sve bi svoje knjige složio natrag na policu
uključio bi opet svoj kompjutor
četkicu, pastu i brijaći aparat
vratio bi u kupaonicu
kompaktne ploče, fotaparat
sportsku i ribičku opremu
cipele i tenisice
vratio bi na police i u ormariće
sjeo bi uz nju na dvosjed
zagrlio bi je
i nikad je ne bi ostavio

Oznake: poezija - moji stihovi


- 12:49 - Komentari (16) - Isprintaj - #

09.01.2021., subota

ona je preživjela anafilaktički šok


ona je preživjela anafilaktički šok
pluća su joj se ukočila
i njeno srce je stalo
ostala je bez kisika dulje od pet minuta
i njezin je mozak pretrpio teške ozljede
bila je u dobokoj komi nekoliko dana
a onda se probudila i otvorila oči
mjesecima je boravila u bolnici
i na oporavku u toplicama
a onda se vratila kući svojim ljudima
sada leži na bolničkom krevetu
ili sjedi u specijalnim invalidskim kolicima
ne može samostalno sjediti ni stajati
ne služi se rukama
ona ne vidi, otežano guta i ne može žvakati hranu
sve što jede mora biti miksano ili zgnječeno
na bočicu pije čaj i vodu
ona je uzorno njegovana
redovito ju kupaju
pomoću dizalice ju premještaju s kreveta na kolica i u kadu
izvode ju na balkon, na dvorište ili u park u šetnju
svaki tjedan nekoliko puta vježba s fizioterapeutom
da joj se ne ukoče ruke i noge
svaki dan ju nekoliko puta okreću i redovito masiraju
da joj na tijelu ne nastanu natisci i žuljevi
preko noći leži na trbuhu
da ne dođe do upale pluća
pritom se odgurava desnom nogom i odiže glavu
ona ima dnevni raspored
koji se ne smije mijenjati
i uvijek točno zna što slijedi
od jutarnje njege, doručka, vježbanja i ručka
do poslijepodnevnog voća, kupanja, večere i pranja zuba
ona ne govori, ali jako dobro čuje
pažljivo prati sve što se oko nje zbiva
svoje ljude prepoznaje po hodu i po govoru
a hranu po okusu i mirisu
ona osjeća bol i blagi dodir
godi joj kad ju netko drži za ruku
i kad češlja njenu crnu dugu kosu
ona voli slušati omiljenu glazbu na radiju
no trgne se kad iznenada začuje nepoznate zvukove
ona je osoba s najtežim invaliditetom
njezin Barthelov indeks je nula
no ona nije mala beba
nije nepokretna lutka
ona je odrasla djevojka
koja ne želi biti smještena u neku ustanovu
gdje će joj staviti kanilu i hraniti ju na sondu
gdje će ležati u nekom sobičku napuštena, sama i zaboravljena
ona želi živjeti u svome gradu
ona želi živjeti u svojoj kući
ona želi živjeti sa svojim ljudima

Oznake: poezija - moji stihovi


- 13:51 - Komentari (15) - Isprintaj - #

28.12.2020., ponedjeljak

Tu je tvoj dom


Tu, gdje Kupa, Sava i Odra mirno teku,
tu je tvoj dom.
Tu, gdje lukovi staroga mosta nadsvođuju rijeku,
tu je tvoj dom.
Tu, gdje srednjovjekovni kaštel na bitku podsjeća slavnu,
tu je tvoj dom.
Tu, gdje zidine Siscije rimske na prošlost ukazuju davnu,
tu je tvoj dom.
Tu, gdje drveni čamci na Kupi mirno plove,
tu je tvoj dom.
Tu, gdje parkovi stari čekaju neke ljubavi nove,
tu je tvoj dom.
Tu, gdje žive neki tebi dragi ljudi,
tu je tvoj dom.
Tu, gdje pogled na voljeni grad u tebi radost budi,
tu je tvoj dom.
I kamo god pođeš
svoj grad u srcu svome nosiš,
a srce svoje ostavljaš u gradu svom.
A tu gdje ostalo je srce tvoje,
tu je i tvoj dom.

Oznake: poezija - moji stihovi


- 12:38 - Komentari (24) - Isprintaj - #

26.12.2020., subota

u snažnoj erupciji velike sunčeve baklje


u snažnoj erupciji velike sunčeve baklje
izgara sav moj jad
i pretvara se u bezbroj sitnih čestica prašine
što ih vjetrovi raznose
u daleka svemirska prostranstva

Oznake: poezija - moji stihovi


- 07:51 - Komentari (18) - Isprintaj - #

19.12.2020., subota

znam da negdje daleko


znam da negdje daleko
u svemirskim prostranstvima
postoji netko
netko tko me čuje
i onda kad ništa ne govorim
netko tko me razumije
i onda kad ništa ne objašnjavam
netko tko me vidi
i onda kad me nema
znam da negdje daleko
u svemirskim prostranstvima
postoji netko
netko tko sa mnom želi dijeliti moje misli
netko tko sa mnom želi dijeliti moje čežnje
netko tko sa mnom želi dijeliti moje snove
znam da negdje daleko
u svemirskim prostranstvima
postoji netko
netko tko me čeka
netko tko me štiti
netko tko me voli

Oznake: poezija - moji stihovi


- 20:33 - Komentari (30) - Isprintaj - #

12.12.2020., subota

doma, doma se vrnuti hoču


doma, doma se vrnuti hoču
jer ovde mi živeti ni
ovde je vse tak grde
a doma vse lijepe zgledi
doma, doma se vrnuti hoču
jer ovde mi živeti ni
ovde je vse tak črne
a doma se vse bijeli
doma, doma se vrnuti hoču
jer ovde mi živeti ni
ovde je vse tak smrdljive
a doma tak lijepe diši
doma, doma se vrnuti hoču
jer ovde mi živeti ni
doma me čaka hiža stara
kaj f plavem trnacu stoji
doma, doma se vrnuti hoču
jer ovde mi živeti ni
doma me čaka husta zelena
f teri tak lijepe šumi
doma, doma se vrnuti hoču
jer ovde mi živeti ni
doma ostale je srce moje
jer doma me čakaš ti

Oznake: poezija - moji stihovi


- 16:47 - Komentari (23) - Isprintaj - #

05.12.2020., subota

komadić sam leda


komadić sam leda u repatici
koja juri po svemirskim prostranstvima
djelić sam stijene u asteroidu
koji putuje po svemirskim prostranstvima
vatra sam sunčeve oluje
koja bjesni u svemirskim prostranstvima
mrvica sam svemirske prašine
koja lebdi u svemirskim prostranstvima
kapljica sam vode u kiši
koja pada na zemlju

Oznake: poezija - moji stihovi


- 08:29 - Komentari (16) - Isprintaj - #

28.11.2020., subota

ne, nije novac ono što ga čini sretnim


ne, nije novac ono što ga čini sretnim
lijepa riječ
pogled
osmjeh
to ga čini sretnim
ne, nije imovina ono što ga čini sretnim
suosjećanje
pomaganje
davanje
to ga čini sretnim
ne, nije moć ono što ga čini sretnim
radost
ljubav
prijateljstvo
to ga čini sretnim

Oznake: poezija - moji stihovi


- 07:45 - Komentari (14) - Isprintaj - #

21.11.2020., subota

sve ću zaboraviti


sve ću zaboraviti
svaki tvoj pogled
svaki tvoj osmjeh
svaki tvoj zagrljaj
svaki tvoj poljubac
sve, sve ću zaboraviti
ako mi kažeš
da više nisam tvoja
i da me više ne voliš
sve, baš sve ću zaboraviti
ako mi kažeš
da više nisi moj
i da si i ti
već odavno
sve zaboravio

Oznake: poezija - moji stihovi


- 16:20 - Komentari (9) - Isprintaj - #

14.11.2020., subota

reci mi


reci mi
da ćeš ostati sa mnom
i onda
kad budem bolesna i stara
i da me voliš
takvu kakva jesam
debela
ružna
dosadna
umorna
žalosna
nesretna
tvrdoglava
blesava
neozbiljna
reci mi
da ćeš sa mnom dočekati starost
i da ćemo zajedno
kad za to dođe vrijeme
otploviti
u daleka svemirska prostranstva

Oznake: poezija - moji stihovi


- 12:51 - Komentari (14) - Isprintaj - #

07.11.2020., subota

bit će opet slobodna


u veliki ljubičasti balon
ona stavlja
svu svoju bol
svu svoju žalost
svu svoju tugu
i sve svoje suze
pušta ga da odleti
u daleka svemirska prostranstva
i pretvori se
u veliki ljubičasti plamen
u kojem će nestati
sva njena bol
sva njena žalost
sva njena tuga
i sve njene suze
i bit će opet slobodna

Oznake: poezija - moji stihovi


- 22:10 - Komentari (16) - Isprintaj - #

17.10.2020., subota

nož mu je u srce zabola


nož mu je u srce zabola
i on je izgubio tlo pod nogama
a kula od pijeska koju je godinama strpljivo gradio
u trenu se srušila

nožem mu je srce probola
i on je u duboki ponor propao
a slatki snovi koje je godinama blaženo snivao
u trenu su se raspršili

nož mu je u srce zabola
i on je niz vodopad pojurio
a njegovo jezero na kom je godinama mirno plovio
u trenu se uzburkalo

nožem mu je srce probola
i on je u riječne dubine potonuo
a njegov svijet koji je godinama brižno stvarao
u trenu se raspao

Oznake: poezija - moji stihovi


- 09:31 - Komentari (21) - Isprintaj - #

03.10.2020., subota

ona je nezgrapna i nespretna


ona je nezgrapna i nespretna
nije vješta ni u kuhinji ni u vrtu
kad pere suđe sve joj ispada iz ruku
na desetine je već tanjurića i čaša porazbijala
kad kuha ručak uvijek joj nešto zagori
kad peče kolače il' joj se prepeku il' ostanu sirovi
kad okopava povrće često i ono što ne treba motičicom zasiječe
počupa i ono što bi trebalo ostati kad u vrtu plijevi cvijeće
ni u društvu se ne snalazi baš najbolje
sramežljiva je i zamuckuje
kad bi trebala nešto kazati ne može naći prave riječi
pa samo šuti i smješka se jer ne zna što reći
ona je tiha i povučena
ona je skromna i samozatajna
ona je djevojka malo starija
i svi je zovu drvena Marija
ali kad sjedne pred televizor u svoju foteljicu
i u ruke uzme svoje pletivo
ona se pretvara u čarobnicu
koja tako vješto barata iglama
da ih pogledom ne možeš pratiti
dok prebacuje očice svojima malim prstima
ona ne plete po uputama iz časopisa
nego sama bira uzorke i boje
mjeri duljinu i širinu
preračunava broj očica i redova
prepliće raznobojne pletenice
i stvara prekrasne jedinstvene pulovere
koji se prodaju u poznatim gradskim buticima
gdje ih kupuju oni koji misle
da je ona drvena Marija

Oznake: poezija - moji stihovi


- 09:47 - Komentari (34) - Isprintaj - #

26.09.2020., subota

dok je još mogla hodati


dok je još mogla hodati
svaki dan poslije ručka
kad bi oprala suđe i pospremila kuhinju
išla je u šetnju
preko ceste do ambulante
pokraj kupališta do klizališta
preko starog mosta do katedrale
pokraj tuškanove kuće do šetnice
u malom kaptolu popila bi kavicu
i pojela sladoled ili kremšnitu
nastavila bi šetnicom uz našu zelenu rijeku
sve do autobusnog kolodvora
i skretanja u drugu ulicu
navratila se u knjižnicu
pa izabrala neku dobru knjigu
vratila se do katedrale niz prvu ulicu
prošla kroz park do kristalne kocke
pogledala najave za nove koncerte
nastavila bi šetnju stazom do tvrđave
prešla preko željezničkog mosta
i popela se stazicom do svete Marije
kod glavnog križa zapalila bi lampaš
i izmolila za sve pokojne jedan oče naš
vratila bi se polako kući kroz pjesničke ulice
za sobom zatvorila kapiju i pregledala cvijeće
dok je još mogla stajati
svake je subote pekla kolače
pitu od kestena
kocke od lješnjaka
ploške od naranče
gibanicu od oraha
štrudl od jabuka
i tortu od čokolade
dok je još mogla govoriti
čavrljala je s prijateljicama uz kavicu
i svaki tjedan nazvala djecu
dok je još mogla pjevati
išla je svaki tjedan na misu
i pjevala u župnom zboru na koru
dok je još mogla nalivpero u ruci držati
zapisivala je svoje stihove u bilježnice
dok je još mogla na tipkovnici jednim prstom tipkati
spremala je svoje uspomene na listiće
dok je još mogla disati
disala je punim plućima
dok joj je srce kucalo
bila je još uvijek živa
sad kad više ne može hodati
voze ju u šetnju u kolicima
nekim drugim stazama
sad kad više ne može u kuhinji stajati
donose joj kolače iz trgovine
bez okusa i mirisa
a kad više ne bude mogla govoriti
u njeno će ime netko drugi komunicirati
kad više ne bude mogla pjevati
slušat će glazbu koju će netko drugi birati
kad više ne bude mogla pisati
stihove će samo snivati
kad više ne bude mogla tipkati
samo će rukom odmahivati
a kad više ne bude mogla samostalno disati
kad njeno izmučeno srce prestane kucati
moći će mirno u svemirska prostranstva otploviti

Oznake: poezija - moji stihovi


- 08:48 - Komentari (26) - Isprintaj - #

19.09.2020., subota

dok ju je držao u naručju


dok ju je držao u naručju
nadala se
da će se s njim popeti na visoku planinu
prekrivenu modrozelenim borovima
zastati na proplanku obasjanom suncem
i udisati miris planinskoga cvijeća
dok ju je nježno grlio
nadala se
da će s njim hodati po pješčanoj plaži
koja se pruža dokle oko seže
slušati šum velikih valova
i udisati miris modroga mora
dok ju je strasno ljubio
nadala se
da će s njim živjeti u najljepšem gradu na svijetu
i da će ga vječno voljeti
no ona sada stoji na obali zelene rijeke
i gleda njegovu legiju kako odlazi
ona stoji na obali zelene rijeke
a njene oči čeznu za njegovim pogledom
njene ruke čeznu za njegovim dodirom
njeno tijelo čezne za njegovim zagrljajem
njene usne čeznu za njegovim poljupcem
i njeno srce čezne za njim
u tajna skladišta pamćenja
smještena negdje daleko u svemirskim prostranstvima
ona sada sprema
svaku njegovu riječ
svaki njegov pogled
svaki njegov osmjeh
svaki njegov dodir
svaki njegov zagrljaj
i svaki njegov poljubac
u tajna skladišta pamćenja
smještena negdje daleko u svemirskim prostranstvima
ona sprema sve uspomene na njega
jer nitko ne smije znati
da ga je ljubila
jer ona je patricijka
kćerka siscijanskog prefekta
a on je plebejac
običan legionar u rimskoj vojsci
ona stoji na obali zelene rijeke
i zna
da on više nikad neće milovati njeno lice svojim blagim rukama
zna
da on više nikad neće gledati njene oči prekrivene tugom

Oznake: poezija - moji stihovi


- 18:27 - Komentari (24) - Isprintaj - #

12.09.2020., subota

ona može brbljati o svemu i svačemu


ona može brbljati o svemu i svačemu
o svemiru
o klimi
o književnosti
o biljkama
o vremenu
o umjetnosti
o matematici
o cvijeću
o politici
o zdravlju
o bolestima
o genetici
o glazbi
o pjesništvu
o fizici
o smrti
o životu
o kemiji
ali kad njemu treba nešto reći
njezin se mozak isključi
ona izgubi dar govora
počne zamuckivati i petljati
grozničavo traži prave riječi
al ne može složiti ni jednu suvislu rečenicu
jer kad ju on pogleda tim svojim crnim očima
ona odjednom sve zaboravi

Oznake: poezija - moji stihovi


- 16:38 - Komentari (31) - Isprintaj - #

05.09.2020., subota

gle kak je divan dan


gle kak je divan dan
idemo se malo prošetat
ma kakva šetnja
mrtav sam umoran
moram malo prileć
i ispružit noge
pogledat vijesti
i prolistat novine
ti i tvoje izležavanje
niš drugo ne radiš
neg se samo izležavaš
i po cijele dane buljiš u taj televizor
daj se primi nekog posla
il si kupi pesa
il odi u ribičiju
ma daj prestani
kakva ribičija
i kakvog posla da se primem
u tom malom stanu
nema mesta ni za hodat
samo mi još pes fali
daj nemoj me gnjavit
neg mi dodaj novine

Oznake: poezija - moji stihovi


- 13:45 - Komentari (28) - Isprintaj - #

Sva prava pridržana © Litterula