Litterula

05.05.2020., utorak

Kamenčići



U četvrtom razredu Gimnazije, dok smo se pripremali za maturu, svi smo razmišljali što i kako dalje: koji fakultet izabrati, gdje studirati, gdje stanovati itd. Do određenog datuma trebalo se prijaviti za prijamne ispite na fakultetima. Jedna moja prijateljica izabrala je matematiku, druga arhitekturu, a ja se do zadnjeg trenutka nisam mogla odlučiti pa sam se prijavila i na geologiju jer sam voljela kamenčiće i na agronomiju jer sam voljela zemlju. Bila sam razmišljala i o književnosti, jezicima, arheologiji i informatici no na koncu sam od svega toga odustala i ostala na ove dvije mogućnosti. A kad su bili objavljeni datumi prijamnih ispita dogodilo se baš ono što bi čovjek najmanje očekivao. Prijamni ispiti na oba moja izabrana fakulteta odvijali su se istodobno. Pa sam bila prisiljena i prije samog polaganja prijamnog donijeti odluku što studirati.
A kako sam donijela odluku? Kad sam sišla s vlaka na Glavnom kolodvoru i došla do tramvajske stanice, stala sam ispred spomenika kralju Zvonimiru na Zrinjevcu i pitala samu sebe: što sad, lijevo na RGN u Pierottijevu ulicu ili desno na FPZ na Svetošimunsku cestu? Lijevo? Ili desno? Zapitala sam se što ću ako budem morala raditi u nekom rudniku? Kako ću riješiti problem klaustrofobije? U voćnjaku ili u vinogradu će ipak biti bolje, bit ću vani na zraku, gledati plavo nebo, grijat će me sunce... I tako sam skrenula desno, položila prijamni pa nakon nekoliko godina postala dipl. ing. poljoprivrede.
A da sam skrenula lijevo možda bih tijekom svog radnog vijeka proučavala postanak, razvitak i građu stijena koje tvore Zemljinu koru, otkrivala ležišta vode i mineralnih sirovina te planirala i nadzirala njihovo vađenje i iskorištavanje. Možda bih provodila teoretska, eksperimentalna i primijenjena istraživanja ili pronalazila i identificirala rudne, mineralne i naftne izvore. Kao geologinja mineraloginja i petrologinja mikroskopskim i geokemijskim analizama možda bih određivala kemijski sastav i fizikalne osobine minerala i stijena, utvrđivala njihov nastanak i eventualnu ekonomsku korisnost dragog kamenja i ruda. Kao geologinja paleontologinja prikupljala bih i analizirala fosilne ostatke životinjskog i biljnog podrijetla i pritom proširivala fond spoznaja o starosti i razvoju Zemlje i života na njoj. Osim toga, možda bih kao geologinja zajedno s geofizičarima i drugim stručnjacima bila uključena i u razne projekte za zaštitu okoliša.
Iscrpljivanje prirodnih resursa na Zemlji usmjerava geoznanosti i prema složenim svemirskim istraživanjima i uvodi geologe u nove poslove za 21. st. pa bih možda proučavala uzorke koje su sonde i astronauti prikupili na Mjesecu ili svemirsku prašinu i kamenčiće koji su kao meteoriti dojurili odnekud iz svemira i pali na Zemlju.

- 14:13 - Komentari (22) - Isprintaj - #

14.04.2020., utorak

Majstor



Gospođo Klaraa! Gde ste? Evo me, stigla sam! Jeste gotove s doručkom? Aha! Tu ste. Dobre jutree! E ste vidli kak je denes lijepe vrijeme! Kak sunčeke grije! Glavne da je prestale onak jake puhati. Ideme f kuhnju? Jeste popili kavu? Da ja skuham? Bum si i ja jenu spila, pa onda peme čistit.
Jooj! Da znate kak sem se ščera nasekirala! Imam f prizemlju, znate, tam de je bila gostiona pune mesta pa bi štijela f kutu napraviti špajzicu. Kak male spremište. Tak da si morem tu pospraviti krumpijer, luk i češnjak, sjemenje, lončeke i alat. Nije trijeba šupa na dvorišču gda nutre f hiže ima dosta mesta. Povijedala sem neki dan Štijefu da bi ja dole f radioni štijela napraviti tu malu špajzicu. I onda vam je moj Štijef našel nekakvoga majstora prošli tjeden i degovorili su se da bu mi došel te napraviti. Dobre, velim ja, naj dojde zutra - te je bile prekščera - pa nek mi te lijepe zazida. I dojde ščera hjutre majstor, gledi gde bi trebal biti taj zid, prešetava se, neke meri, vidim ja, nikam se njemu ne žuri. Pitam ja, bute si ke popili? Očete kavicu? Pa mogel bi jenu pivicu, veli on. Pivicu tak rane hjutre, mislim si ja, ajde nek mu bu. Donesem ja pivicu, on si sedi, još se nikam nije genul. Srkuče on pivicu, a ja gledim, čakam e bu se genul i počel neke delati. Moram iti kuhat, nemrem ja tu ž njim sedeti i brbljati. Dobre, velim ja, moram iti f kuhnju, imam posla. Ak me trebate, zovite me. Dobre, dobre, sad bum ja, veli on i dalje si lijepe sedi. Za jenu vuru navrnem se ja pogledati kak mu ide. A on preslagiva cigle, neke premerava, vrti z glavu. Gledim ja, tek je počel zidati. Niš, mislim si, idem natrag f kuhnju da mi obed na šparetu ne zgori, valjda bu te zazidal. Pa nemrem ja cijele vrijeme tuj stražariti. I tak sem zgotovila obed, a imijela sem još i viješa za spijeglati pak sem tekar oko dvije vure išla pogledati ke mi majstor dijela; e več jemput te napravil. Dojdem ja f radionu i imam kaj za videti: je, je, napravil je on zidiča, još male fali do stropa, ali nakose, tak da je gornji dijel bil sigurne dvajst centimetrov nagnuti. Bože dragi, ke ste mi te napravili, velim ja, pa kakav ste vi to zidar kad nemrete jenega maloga zidiča kak je trijeba zezidati. Hm, veli on, pa nisem ja baš pravi zidar, ja sem stolar, ali mi je prošli tjeden vaš Štijef pomagal f radioni pa sem, gda me pital jel bi ja morti štel toga zidiča vama napraviti, rekel da bi mogel probati. Probati, probati, slušam ja i nemrem verovati. Odmah to sve zrušite, prije neg se zid osuši i nemojte mi više niš delati, velim ja njemu, a Štijefu rečite nek mi denes pred oči ne dolazi. I tak sem vam ja toga majstora sterala. I zdaj moram novoga majstora, pravoga zidara najti da mi toga zidiča kak je trijeba napravi.
A niš, bum zutra iskala majstora, ideme si mi zdaj kavicu spiti pa na posel. Ke bume denes, sunčeko je, ideme prozore prat?

- 17:23 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< prosinac, 2021  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Litterula

Blogovi