Litterula

Litterula
moji stihovi, kratke priče, osvrti i crtice iz svakodnevnog života

lat. litterula, ae, f. 1) slovce.
2) (plur.) listić, neznatni književni rad.

srdačno pozdravljam sve blogerice i blogere kao i sve ostale posjetitelje koji čitaju moje listiće

tri dana nemoj čitati knjige i tvoje će riječi izgubiti ljepotu

verba volant, scripta manent lat. izgovoreno odleti, zapisano ostaje

objavljene fotografije moje su djelo,
osim ako nije drukčije označeno

Objavljeni listići
Crtice
Ajd stišaj to
Bakina kuhinja
Bakine škare
Biovreća
Boss od Čakovca
Digitalizacija
Domaći putar
Jabuke iz trnaca StarogTate
Kamenčići
Klaustrofobija
Korisne životinjice
Majstor
Mlijeko u prahu
Mogla mi je kuća izgorit
Muzikologija
Ne bu mi više nigdo komandijeral
Recikliram, kompostiram...
Salštange ili kajzerice?
Segestika i Siscia
Stara vrtlarica
Šlauf
Voćni jogurt
Zaštitne maske

Kratke priče
Ana i Željko
Crvene jabuke
Drugi rujna
Marija i Damir
Pjevačica
Roan je slomio nogu

Moji stihovi
debeo kameni zid
dok je još mogla hodati
dok ju je držao u naručju
doma, doma se vrnuti hoču
duge si gruntam
gdo bu te splievil
gdo je te bil
gle kak je divan dan
kad se razljuti
kao kapljica vode
kao nerazumno dijete
komadić sam leda
ne boj se životinja
ne, nije novac ono
nož mu je u srce zabola
njegov brod ga čeka
on je stvorio svoj svijet
on je umoran
on još uvijek čeka
on stoji na rubu
on trazi svoj izgubljeni život
ona gleda taj divan svijet
ona je neozbiljna
ona je nezgrapna i nespretna
ona je potpuno iscrpljena
ona je preživjela
ona može brbljati
ona nikad nije imala vremena
ona svako jutro ustaje u tri
reci mi
sad kad je odlučio
smisao života
sve ću zaboraviti
tražim svoj izgubljeni planet
tu je tvoj dom
u dubokoj šumi
u snažnoj erupciji
u suton
Vincent
zagrli me
znam da me više ne voliš
znam da negdje daleko
žive pod istim krovom

Osvrti
Akrobacije na motociklima
Alzheimerova demencija
Andromeda
Beskućnici
Capraške skulpture
Čuvari djetinjstva
Dezinfekcija ruku
Europski dani arheologije
Glazba na radiju
Godina željeznice
Gradski muzej Sisak
Lastavica - ptica godine
Lea Deutsch
Lišće Frana Mažuranića
Mali ličilac
Matoš na klupi
Mendo i Slavica
Njihove riječi odnosi vjetar
Oranžerija
Pjevanje na misi
Pokupski drmeš
Pranje povrća i voća
Svjetski dan radija
Veni Creator Spiritus
Vu to vreme godišča
Vuk samotnjak













< srpanj, 2020 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Poveznice
Moje fotografije
Stara vrtlarica
Alzheimerova demencija
Andromeda HRT
Agronomski fakultet
Biom
Biovrt
Državni hidrometeorološki zavod
Digitalne knjige
Glazbena škola Frana Lhotke Sisak
Gradski muzej Sisak
Hrvatsko društvo za zaštitu ptica i prirode
Hrvatski geološki institut
Hrvatski jezični portal
Hrvatsko narodno kazalište
Hrvatska radiotelevizija
HUAB
Hrvatski zavod za javno zdravstvo
Hrvatske željeznice
Inkluzivna farma
Institut za crkvenu glazbu Zagreb
Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Nacionalna i sveučilišna knjižnica
OZANA
Plantea
Rudarsko - geološko - naftni fakultet
UNICEF
UOSI SMŽ
Živjeti zdravo

Blogovi
Agava
AnnaBonni
Athropa
Bergaz
Blogokviz
Borut
Delicatus
Demetra
Dinaja
Emir
EuM
Euro
Gogoo
IzgubljenaUGalaksiji
Karenjina
Klik
Kockavica
Konobarica
Kupus
Lastavica
Leif Erikson
LivLiv
Luki
Mecabg
Mehagina kći
Modrina neba
Morska iz dubina
Moslavac
Nachtfresser
NeBitno
Nema garancije
Nissnisa
Nisan
Planeta Zemlja
Potok
Pozitivka
Razmišljanja
Rossovka
Rudarka
Shadow
Sjećanja i osvrti
Stara duša
Stara teta
Taango
Teatralni
TPutovanja
Tišina postojanja
U trenutku
U zvijezdama
Viatrix
Vjetar
Vlad



28.07.2020., utorak

Salštange ili kajzerice?



Svake godine, kad bi se vrnuli s mora, do početka nove školske godine išla sam k Starojmami. Ona me nafčila kuhati, ona me nafčila kak treba zamijesiti kruh, kak treba skuhati juhu, kak speći gibanicu i sve ostalo. Naučila me kak treba poštivati hranu koja nam je na raspolaganju. Gledala sam kak dela na vrtu - i ja sam pomagala - i u štali, i u kuhinji. I danas kad mijesim dizano tijesto za domaći kruh, gledam "video" Staremame pa odmjeravam brašno, sol, šećer, prosijavam brašno, pripremam germu, grijem vodicu i mlijeko, pripremam malo domaće masti ili putra, čekam da se germa nadigne. Onda polako mijesim kruh u zdeli, u brašno dodam sol, dignutu germu i tople vodice i mlijeka kolko treba da se napravi fino mekano tijesto. Prebacim na dasku pa još malo mijesim i guram tijesto dok se dobim lijepu kuglu koja se više ne lijepi za prste. Dok mijesim dizano tijesto f kuhnji mora biti tak toplo da možeš biti f kratkim rukavima. Ne smeš kuhinju luftati ni svaki čas otpirati vrata.
Kad imam dosta vremena - ak nemaš vremena nemoj ni započinjati taj posel - delam kajzerice ili salštange. Tijesto vrnem v zdelu, pokrijem krpom i ostavim da se diže. Kad se napuhne, prebacim na dasku, lagano premijesim, oblikujem valjak, trgam komade tijesta i napravim loptice. Loptice pokrijem z kuhinjskom krpom i ostavim da se dižeju. Ak hoču napraviti kajzerice, kad se loptice napuhnu, svaku dlanom razvaljam fkrug, f sredinu pritisnem palac lijeve ruke, pa z desnom rukom sfrčem pet put tijesto preko palca i ponovo napravim lopticu. Tak sfrkane loptice slažem f protvan - protvan treba tanko namazati uljem ili mašću - ostavim da se ponovo dignu, kistom tanko namažem z bjelanjkom, ne žutanjkom, na svaku posipam mrvicu soli pa denem u zgrijani ror nek se pečeju. Ak delam salštange, onda svaku lopticu razvaljam f krug, kistom tanko premažem rastopljenim putrom i zarolam, gurajući rubove tijesta rukama nadesno i nalijevo tak da salštanga bude podjednako debela po cijeloj duljini. Složim u protvan na razmak od jednog prsta, ostavim na toplom da se dignu, pa opet isto ko i kad pečeš kajzerice: premažeš bjelanjkom s kistom natanko, posipaš solju pa deneš u ror na pečenje. Dok se salštange pečeju, nesmem nikam prejti, moram ostati f kuhnji i cijele vrijeme paziti, da me f roru mesto finih mekanih slatkih salštangi ne dočekaju črni zgoreti ščapeki drvenoga ugljena.
A sad idem brže zarolati salštange, da mi se loptice preveč ne napuhnu! Il bi bilo bolje da napravim kajzerice?

Oznake: crtice


- 12:50 - Komentari (15) - Isprintaj - #

21.07.2020., utorak

Pranje povrća i voća



Prije šopingcentarske ere povrće i voće, ako nismo imali svoje vrtove, kupovali smo na tržnicama i u malim voćarnama. To nisu bile voćarne u sklopu nekog dućana nego zasebna mala trgovina. U našem malom mjestu to je zapravo bio veliki kiosk. U njemu je bilo hladno i prodavačica, jedna i jedina prodavačica koja je u voćarni radila, uvijek je imala na sebi preko kute kožnati prsluk tj. kožuh. Kad si došao nešto u voćarni kupiti, povrće i voće ti je grabila i pakirala prodavačica, ona i samo ona. Povrće i voće je bilo u drvenim štajglecima i bilo je uvijek suho. Bilo je na suhom i na hladnom.
A danas? Gdje danas najčešće kupujemo voće i povrće? Na tržnicama i u dućanima među svom ostalom robom, u dućanima u kojima je pretoplo za voće i povrće, u dućanima gdje svi možemo prljavim rukama pipati voće i povrće, sami grabiti u vrećice i vagati. Osim toga, mrkva, krumpir, luk i češnjak i sve ostalo povrće i voće u tim velikim dućanima i šoping centrima čuvaju se u hladnjačama u kojima zrak često sadržava previše vlage. U jednom samoposluživanju u sklopu velikog šoping centra u Americi vidjela sam čak i oguljene male mrkvice u kutijicama spremne za kuhanje. Kome to treba? Kamo nam se tak žuri? Ili smo tak lijeni da si ne možemo ni mrkvu postrugat nožićem prije kuhanja? A oprani krumpir i oguljena mrkva, vlažan luk i češnjak te pošpricana salata ne može se dulje čuvati jer se brzo kvari. To je roba koja se mora brzo potrošiti. Ako se ne potroši mora se baciti i kupovati novo.
Kad su u našem gradu bili otvoreni prvi takvi veliki dućani i kad sam ja vidjela kako kupci to prepipavaju pa vraćaju natrag na hrpu - mnogi tako rade i u dućanima i na tržnicama – stalno sam gunđala da to nije higijenski i da to tak ne smije biti. Ne smije ono što ću ja jesti ne znam kolko ljudi prepipat. Osobito povrće i voće koje se ne kuha nego se jede svježe. I ja nek onda jedem jabuku koju je netko prepipao nakon što je bio na zahodu i nije oprao ruke!!?! Naime, nedavno sam pronašla podatak da 79 posto muškaraca i 35 posto žena ne opere ruke nakon korištenja javnog wc-a. Jel to moguće? Zašto ne operu ruke? Jel i to lijenost ili misle da nisu ništa dirali na zahodu pa im ruke nisu pljave? Pa opće je poznato da ruke treba prati nakon male i velike nužde, nakon mijenjanja pelena, prije i nakon pripremanja hrane, posebice nakon dodirivanja sirova mesa, prije jela ili hranjenja druge osobe, nakon dodirivanja životinja, zemlje, alata i biljaka u vrtu itd. itd.
No vratimo se mi povrću i voću. Vidim da ima ljudi koji ne operu naranču prije guljenja, a jabuku uzmu iz zdjele koja stoji na stolu u sobi, protrljaju je rukama i jedu. Zar ne znaju da na voću i povrću mogu biti razni mikroorganizmi: i gljivice i bakterije i virusi i praživotinje, i prašina, i ostaci zemlje, i pesticidi i slično. Voće i povrće mogu onečistiti kukci, ptice, male životinje i ruke berača. Osim toga u trgovinama i na tržnici možete primjetiti da je povrće i voće pošpricano vodom. Ta voda također može biti onečišćena i pogodovati razvitku i umnožavanju mikroorganizama. I još jedna informacija: što je manji prostor u kojem boravimo, npr. mala zatvorena kuhinja, u njemu ima više mikroorganizama.
Stoga je veoma važno uvijek prati voće i povrće i prije jela i prije kuhanja. I ono koje kupujemo u dućanima i ono koje kupujemo na placu i ono koje beremo na dvorištu u svom povrtnjaku i voćnjaku. Ljudi koji imaju vrtove na dvorištu bi trebali obavezno imati pipu, bunar ili pumpu kako bi povrće iz vrta odmah nakon branja mogli oprati na dvorištu pa tek nakon toga unijeti u kuhinju.
I kaj da vam još važnoga velim na kraju ovog listića?
Kad bi ti ljudi koji ne peru redovito ruke i voće i povrće koje će jesti, samo jednom uživo - ne na sličici na internetu - pogledali pod mikroskopom praživotinje, gljivice, bakterije i viruse koji se mogu nalaziti na njihovim rukama, na voću i na povrću koje namjeravaju pojesti, odmah bi oprali ruke i ne bi pojeli ni jednu jedinu jabuku ni naranču, a da ih prethodno dobro ne operu. I to s vrućom vodom!!!

Oznake: osvrti


- 10:45 - Komentari (20) - Isprintaj - #

18.07.2020., subota

duge si gruntam


duge si gruntam i gruntam i gruntam
al' zgruntati nemrem nič
jer sem srečna jake, jake
te vam se morti čudne vidi
al' tak vam je i navek bu
v sreči nigdo gruntal ne bu

Oznake: poezija - moji stihovi


- 22:18 - Komentari (15) - Isprintaj - #

14.07.2020., utorak

Crvene jabuke



Kad je Klara krenula u prvi razred nije znala ni čitati ni pisati - pala je i pokoja jedinica kad ne bi napisala domaću zadaću, jer i to se događalo - a nije mogla ni na miru sjediti u učionici i slušati učiteljicu. No učiteljica je znala da je Klara donedavno slobodno živjela na selu, na dvorištu, u prirodi. Pustila ju je da se privikne na novu sredinu i novi način života. I doista, Klara je ubrzo naučila i pisati i čitati, redovito je pisala zadaću i iz divljeg dječaka preobrazila se u ozbiljnu djevojčicu. Ali zadržala je ljubav prema prirodi i često se kući iz škole s djecom iz razreda vraćala, ne ravno po cesti, nego okolnim zaobilaznim putevima: preko brijega ili po pruzi. Nakon nekog vremena okupila se i prava družba, djevojčice i dječaci iz susjedstva, koja je redovito odlazila na izlete u obližnje šumarke, na livade, na bajere ili u udaljene, nove i neistražene zanimljive dijelove sela. Jedan od tih izleta bio je dogovoren za jednu subotu pred kraj ljetnih praznika, a bilo je to pješačenje do župne crkve na brijegu udaljene oko jedan sat hoda od njihove zgrade. Drużina se okupila poslije ručka - voda, sendviči i jabuke su bili spakirani - i krenula put crkve. Prvi ravni dio puta je prošao dobro, no potom je uslijedio strmi uspon do crkve, što ih je sve poprilično iscrpilo. Ipak su se uspjeli nekako popeti do uzvisine na kojoj je smještena crkva, pa su na platou ispred crkve pojeli sendviče, popili vodu i podijelili svakom po jednu jabuku. Pokušali su ući u crkvu da ju razgledaju iznutra, ali ona je bila zaključana. Stoga su se prošetali po groblju koje je smješteno ispod crkve, tražeći grobove sa poznatim prezimenima. Budući da nisu imali snage da odu u istraživanje obližnje šume - bio je poprilično topao kasnoljetni dan i bili su svi već poprilično umorni - donijeli su zajedničku odluku da polako krenu kući. A kad su se drugim putem između vinograda i drvenih klijeti počeli spuštati do glavne ceste, Klara je u župnikovom voćnjaku koji se prostire na padini brijega ispod crkve i župnikove kuće ugledala stablo jabuke puno lijepih crvenih plodova. Nije mogla odoljeti pa je dječake, bila su dvojica, nagovorila da se kroz ogradu provuku u voćnjak i naberu, iako nisu još bile posve zrele, malo jabuka. Dječaci su se nećkali jer su se bojali župnika, ali su ipak poslušali Klaru i provukli se kroz ogradu. Ali čim su počeli brati crvene plodove iznenada se pojavila župnikova domaćica - i ona je došla nabrati malo jabuka za štrudl - pa su se djevojčice razbježale i svaka svojim putem odjurile niz brijeg. Jedan dječak je također uspio pobjeći provukavši se brzo kroz ogradu i utrpavši nekoliko ubranih jabuka u njedra. No drugi Dječak nije uspio pobjeći jer je pri padu sa stabla na koje se upravo bio popeo uganuo nogu. Domaćica mu je pomogla da ustane i da odšepesa do župne kuće pa mu je na gležanj stavila hladan oblog i pozvala župnika. Župnik je imao auto pa ga je odvezao kući. Morao je mirovati dok se gležanj ne oporavi, a Dječakov otac se jako naljutio pa je uslijedila i zabrana izlaska od desetak dana. Dječak se zbog tog događaja tako naljutio na Klaru da nije više htio ići na izlete s njenom veselom družbom. Izbegavao ju je, sve rjeđe su se susretali na stubištu i još rjeđe razgovarali.
Nakon tog izleta koji je tako neslavno završio izletnička družina polako se počela raspadati. Sve više obveza u školi, pohađanje glazbene škole i pjevanje u školskom pjevačkom zboru, Klari, kao i ostalim članovima družine, ostavljale su premalo vremena za izlete. Dječak je u školi našao nove prijatelje, a ona se i dalje družila sa svojim prijateljicama iz škole i iz susjedstva. U srednjoj školi su se još više udaljili; Klara je pohađala gimnaziju u obližnjem gradiću, a Dječak je izabrao najbližu srednju školu u njihovom selu. Preko ljeta se uopće nisu viđali jer su i jedno i drugo odlazili s roditeljima na more.
Klarin odlazak na fakultet u glavni grad posve ih je razdvojio, ona je stanovala blizu fakulteta, a on je svaki dan putovao kući. Iako je ona dolazila kući svakog petka i subotom odlazila s društvom u disko i na ples u obližnje restorane i hotele, Dječak u tom društvu nije našao svoje mjesto. On je imao svog psa, svoj bicikl, svoj auto i svoj motor. I baš taj motor ih je nakon mnogo godina ponovo spojio. Kad je Klara diplomirala, a on se vratio sa služenja obaveznog vojnog roka, sreli su se na stubištu jedne subote poslije podne. Bok, kak si, ideš se vozit? - pitala je Klara. Da, idem u grad, ideš sa mnom? – odgovorio je Dječak. Okrenuo se prema njoj i pogledao je posve novim očima.
Nakon nekoliko mjeseci, točno šesnaest godina nakon izleta do župne crkve na brijegu, Klara i Dječak su se vjenčali u toj istoj crkvi u koju na tom izletu nisu mogli ući. Svi članovi Klarine izletničke družbe bili su na vjenčanju, a za vrijeme svadbene večere na stolu ispred vjenčanog para stajala je zdjela puna crvenih jabuka.

Oznake: kratke priče


- 00:17 - Komentari (14) - Isprintaj - #

07.07.2020., utorak

Zaštitne maske



Dobar daan! Eto mee. Gospođo Klaraa, gdje stee? Aha, danas malo ležite? Šta je? Jel su vas križa zabolila? Ha? I šta sad? Dobro je? Ne boli jako? Ajde dobro, glavno da se ne ukočite. Da skuham kaficu? Ok, sad ću ja pristavit vodu, samo vi lezite.
Joooj, jutros sam opet bila u gradu, ajd u hazezeo, ajd na biro, aj u banku, ajd u dućan i eto ti podneva. A u autobusu sam gledala kakve zaštitne maske ljudi imaju i kako s njima postupaju. Neki nose one zelenkaste jednokratne, a neki one pamučne višekratne što ih možete prati. Jedna žena cijelo vrijeme prstima popravlja i pipka maskicu izvana, neki dečko ju spustio ispod nosa, jedna djevojka objesila masku na lijevo uho, dvije bakice stavile maske na bradu i cijelo vrijeme brbljaju. A kad sam se vraćala kući - išla pješice da malo zraka udahnem - vidim jednu ženu na dvorištu, mete terasu ispred kuće. I na nosu ima masku, ovu zelenkastu jednokratnu. Pomela terasu, ode u kuću, donese veš. Vješa veš na rešetku i cijelo vrijeme na nosu ima tu zelenu maskicu, ko da joj se za lice priljepila. Ne skida ona nju, a niđe nikoga u blizini. Sama na dvorištu, najmanje deset metara od ceste. Nema ni susjeda ni prolaznika. Al ona masku na skida, uredno je maska na nosu cijelo vrijeme. Ko da dvajst ljudi kraj nje stoji i kiše. Pa šta ona misli, da ta korona leti po dvorištu pa će baš njoj čim izađe iz kuće uletit u nos? Il će susjed hračnut sa svog balkona pa će njoj ti šmrklji doletit ravno u usta? Htjela sam joj viknut s ceste nek to skine, tu masku - ko zna kolko dugo ju već drži na nosu, možda je već puna i virusa i bakterija - i nek udahne malo friškoga zraka kad je već vani, sama na dvorištu. Al neću ljude zbunjivat i dodatno uznemiravat. Dosta nas svaki dan gnjave ovi na radiju i na televiziji. Al vidim da ženi ništa nije jasno, da uopće nema pojma čemu služi ta maska i zaśto to uopće mora nosit. Pojma ona nema. Pojma o pojmu.
A na stranici koronavirus.hr lijepo piše - evo sad ću vam pročitat, malo prije sam to našla na internetu - da zaštitne maske za lice treba nositi na javnim mjestima na kojima se ne može održavati sigurnosna udaljenost, npr. javni prijevoz, trgovine prehrambenih proizvoda, na radnom mjestu i slično. Za optimalnu učinkovitost dvoslojnu pamučnu tekstilnu masku za lice, koja ima ulogu tekstilne barijere, treba pravilno nositi odnosno staviti je tako da čvrsto prianja na nos i usta, mijenjati je ako je mokra i ne dirati je dok se nosi. T t t t t t t t t t , ovo nije važno. Evo, slušajte dalje: najbolja zaštita od potencijalnog prenošenja virusa je održavanje fizičke udaljenosti od drugih osoba, koje potencijalno nose virus. Fizička barijera koja nastaje pravilnim nošenjem maske za lice može pružiti određenu zaštitu protiv većih kapljica, u kojima se može nalaziti virus, i spriječiti dodir sluznice usta i nosa s onečišćenim rukama. Takve maske mogu usporiti strujanje izdahnutog zraka ili prijenos respiratornih kapljica. Na taj se način može pridonijeti smanjenju daljnjeg širenja virusa SARS-CoV-2. T t t t t t t t t t, to nije bitno. Aha, evo, još ima, čujte ovo:
• Maske se moraju koristiti samo u osobne svrhe, a tijekom nošenja maske za lice potrebno je održavati razmak između osoba od 2 m.
• Pri stavljanju maske treba voditi računa o tome da se uz lice stavlja uvijek unutarnja strana maske.
• Jednu masku nosi samo jedna osoba, nošene maske ne smiju se dijeliti s drugima.
• Prije prve uporabe maske je poželjno oprati ili barem izglačati glačalom podešenim na temperaturu za glačanje pamučnih/lanenih materijala.
• Prije i nakon stavljanja maske ruke je potrebno temeljito oprati sapunom.
• Maska treba pokriti usta, nos i dio lica, a na rubu mora što tješnje pristajati kako bi se što je više moguće smanjio protok zraka izvan maske.
• Kod prve uporabe trebalo bi provjeriti propušta li maska dovoljno zraka kako ne bi sprječavala normalno disanje.
• Navlaženu masku potrebno je skinuti i zamijeniti novom, suhom.
• Na vanjskoj strani maske potencijalno se može naći virus. Kako bi se spriječila kontaminacija ruku, treba izbjegavati dodirivanje vanjske strane maske.
• Nakon skidanja masku treba odložiti u vrećicu ili slično i dobro je zatvoriti ili je odmah oprati. Kako bi se spriječila pojava plijesni, nije preporučljivo masku dugo čuvati zatvorenu nakon nošenja.
• Maske bi se nakon jednog nošenja trebale u idealnim uvjetima oprati na 95 stupnjeva, a najmanje na 60 i temeljito posušiti.
Eto, tako nam tu sve lijepo piše. A baš me zanima dal se neko svega toga i pridržava, ha??
Ajde, kava se secovala. Dajte one male šalice da natočim. Ajmo mi srknut finu kaficu, pa da vidimo šta treba danas radit. Oću li danas prebrisat stubište? Jel ima šta za peglat? Jeste oprali veš, da ga objesim? Jooj ta vrażja maska! Kak me grize za uho!!

Oznake: crtice


- 09:09 - Komentari (27) - Isprintaj - #

Sva prava pridržana © Litterula