**Bijelo_dugme**

Muzika i tekstovi: Goran Bregović
izuzev teksta "Pedicukis pubis"
(Bora Đorđević/Goran Bregović)
Himna SFRJ "Hej, Slaveni" - obrada Goran Bregović
Korišćenje slike "Kosovka devojka" Uroša Predića


HEJ, SLAVENI
Hej, Slaveni jošte živi
Rječ naših djedova.
Dok za narod srce bije
Njihovih sinova.
Živi, živi, duh slavenski,
Živjećeš vjekovma.
Zalud prijeti ponor pakla,
Zalud vatra groma.
Nek' se sada i nad nama
Burom sve raznese.
Stjena puca dub se lama,
Zemlja nek se trese.
Mi stojimo postojano
kano klirusine.
Proklet bio izdajica
svoje domovine.


ZA ESMU
Ne računaj na me,
Ne računaj na mene...
Danas je kišilo i sutra će, kaže radio.
Loše vrijeme za nas rajske ptice,
Malo slatkog šećera za vene.
Gadno stoje stvari moje luče.
Ne računaj na mene,
Ne računaj na mene.
Esma i ja, dva oznojena anđela,
Osamdeset četvrta se vuče,
O, moj Bože, kakvo grozno vrijeme.
Gadno stoje stvari moje luče.
Ne računaj na mene,
Ne računaj na mene.
Ipak,
Lijepo je bilo te godine,
Kiše su stale zbog nje,
Lale su cvale zbog nje,
Ruže mirisale zbog nje,
Zbog Esme.


MENI SE NE SPAVA
Šiznuću.
Evo svisnuću,
Eksplodiraću.
Što te nema?
Duga noć
Hladna zima,
Depresivna.
Što te nema?
Miriše snijeg, miriše.
Noćas umrijeću.
Evo vrištaću,
Noćas abortiraću.
Što te nema?
Javi se.
Teško mi je,
Loše mi je,
Što te nema?
Miriše snijeg, o, o miriše...
Meni se ne spava,
Ne budi blesava,
Daj, dođi mi doveče,
Ne budi mi goveče.
Doj doveče, doveče


PADAJU ZVIJEZDE
Padaju zvijezde.
Ona spava, luduje mjesec.
Ona spava i smješi se,
Sutra putujem, pamti moje ime,
Poželi sreću i ne zaboravi me.
Sanjaj, ne budi se,

Jutro i onako pokvari sve.
Pokvariće sve
Ona spava, sanja mene,
Ona spava.
Bože čuvaj mi ovo pile,
Ovu mrvu zlata i svile,
Sanjaj ne budi se,
Jutro i onako pokvari sve
Padaju zvijezde,
Za nju.
Padaju zvijezde,
Tu na mome jastuku.
I tiho, tiho, oooo.
Padaju zvijezde,
Za nju.
Ptice se gnjezde,
Tu na mome jastuku.
I tiho, tiho...
Padaju zvijezde.

JER KAD OSTARIŠ
Jer, kad ostariš
Niko ne kuca na tvoja vrata.
Ni potok s ribama od srebra,
Ni mlado ždrijebe vlažna oka,
Ni jabuka u cvatu, niko.
Samo ja, kad ostariš,
Kao oblak u tvojoj kafi,
Doći ću u krombi kaputu,
I čuću kad ti se moje ime omakne...
I krene,
Polako, sama od sebe,
Poslednja suza za mene.
Jedan za drugim, vozovi polako prolaze.
Kao i obično
Stavićeš kaćune u prozore.
Čini mi se da
Mjesec ramazana počinje
O, pomalo je tužno.
Kada ostariš.


LIPE CVATU,
SVE JE ISTO K'O I LANI
Ljeto ide, kako si mi ti?
Gdje si, s kim si, da mi je znati.
Ko li mi te ugrijao
Dok je zimus snjeg padao
Ko li mi te ljubio? Grom ga ubio
Baš me briga gdje si otišla,
Ravna ti je Jugoslavija.
Baš me briga, nisi djete,
Sve u korist tvoje štete.
Samo tvoje, al' i moje srce boluje.
Lipe cvatu,
Sve je isto k'o i lani, hej,
Samo, srce moje i srce tvoje
U ljubavi više ne stoje.
Zaklinjem se dušom i Bogom,
Krvi svojom plavom seljačkom.
Kunem ti se, i umrijeću,
Ali ja te tražit neću,
Neću, neću, a umrijeću, a umrijeću


PEDICULIS PUBIS
Bora:
Bio je novembar, il' plače nebo ili piški Bog.
Kad sam je ugled'o k'o miša pokislog.
U mraku - odvojim joj žvaku.
Kažem joj: "Slušaj mala, dobićeš upalu pluća,
Haj'mo do mene, iza ugla mi je kuća".
I već se smeškam - od tada se češkam.
Goran:
Decembar u Sarajevu, "Holliday Inn",
Dama konzumira tonik i džin,
Smješka se slatko, iz Zagreba je
Ovdje ovdje je na kratko.
I dok vani sniježi, priča o Krleži.
Stipu stara gatibo - meni to ne leži.
'Ajmo gore, preljepi stvore.
Tifa:
Pediculis pubis
Bora:
Bilo je toplo piće, zezanje i smejanje,
Haljinu suši centralno grejanje.
Idila - gola je bila.
Kao i svaki muški prasac,
Polako, polako rastem k'o kvasac...
Takvi smo mi Srbi - zato me i svrbi.
Goran:
I k'o bi rek'o - soba puna parfema,
A ona kraljica sapuna, ulja i krema.
Kakva greška - alaj mi se češka.
Ovo je stoput gore, stoput crnje nego u Nišu,
Kada sam u vojsci fasov'o trišu.
Veseli Bosanac zagriz'o na mamac
Tifa:
Pediculis pubis

LAŽEŠ
Lažeš zlato, lažeš dušo, lažeš vještice,
Lažeš tvojim slatkim jezikom kurve svetice.
Medeno sve mednije.
Kobno, ko što niko nikog lagao nije.
Postoji milion načina da te ostavim.
Ali ne postoji ni jedan da te prebolim.
Ja sam crn sedef za tvoje uho.
Ja sam ludak od marcipana dušo
Oooo, biće mi žao,
Biće meni žao, žao.
Uzeće je drugi, uzeće je,
Moja biti neće.
Lažeš zlato, lažeš dušo, lažeš vještice,
Lažeš tvojim slatkim jezikom kurve svetice.
"Pjevaj, duga je iznad tebe,
Pjevaj, Bog je danas na tvojoj strani, golube".

DA TE BOGDO NE VOLIM
Pitaju me za tebe,
A ja, ćutim,
Na kojem boku spavaš?
Pomislim.
Pitaju me za tebe,
A ja, stavljam
Ruke u džepove i osjećam,
Budiš se,
I oblačiš...
Bjelu haljinu
Za novu godinu,
I odlaziš sa njim, odlaziš s njim.
E, da te bogdo ne volim.
Da te bogdo ne volim.

AIAIO RADI RADIO
Zaspao je cijeli svijet, ništa ne talasa,
Zaspala je i radnička klasa.
Zaspala je vasiona, a mi se ljubimo,
I radi radio.
Zaspao je KGB, zaspala je CIA,
Odmara se naša milicija.
Svi spavaju, a mi se još uvijek ljubimo,
I radi radio.
Oooo, radimo ja i radio.
Oooo, samo ja i radio.
Aiaio, radi radio.
Aiaio, radi radio.
Za mene i za moju curicu,
Koja ne da svoju suknjicu.
Aiaio, radimo ja i radio.
Sava Pariz, spava Šid,
Njujork, Moskva, London, Madrid,
Spavaju pederi, manijaci,
U muriji spavaju murijaci.
Spavaju pametni i kreteni,
Spavaju svi, a šta je meni?
Ja još uvijek moju curicu
Nagovaram da skine suknjicu.

Povremeno cu objavljivati rijeci pjesama sa ploca bijelog dugmeta!

ZANIMLJIVOSTI
DA LI ZNATE?
...Da je na koncertu Bijelog dugmeta u Splitu 1976. godine, održanom na stadionu "Hajduka" (12 000 prisutnih) publika skandirala "Bili, bili",
a okolni narod se čudio ko to i zašto skandira kada "Hajduk" ne igra.
"Džuboks", 12. oktobar 1979. godine, strana 12

POČETAK TURNEJE I PROMOVISANJA
ALBUMA "BITANGA I PRINCEZA"
1. april Banja Luka
2. april Borovo
3. april Bosanski Brod
4. april Sombor
5. april Srbobran
6. april Zrenjanin
"Džuboks", 1. april 1979. godine






PLOČA BIJELOG DUGMETA 17.600 DM
Valjevo, 23. maja - Na aukciji koju je u hotelu "Grand" u Valjevu organizovalo privatno preduzeće MT iz Valjeva dijamantska ploča Bijelog dugmeta "Ćiribiribela", koju je pre osam godina izdao sarajevski "Diskoton", prodata je
za 17.600 nemačkih maraka. Vlasnik unikatne ploče Husref Osmanović, sada upravnik valjevskog restorana "Šumadija", o prodaji ploče kaže:
Više od deset godina proveo sam sa "Bijelim dugmetom". Pomagao sam im
u mnogim poslovima, od organizovanja do vođenja programa na koncertima.
Za uspomenu na to druženje Goran Bregović, čije pesme na ploči peva
Alen Islamović, poklonio mi je dijamantsku ploču koju su dobili od
"Diskotona", uz posvetu "Rulji od Bregovića".
Osmanović dodaje i da će deo novca dati u dobrotvorne svrhe,
a gro će upotrebiti za rešavanje svog stambenog problema.
Aleksandar Ranković, vlasnik privatnog preduzeća MT, rekao nam je da je
za aukciju vladalo veliko interesovanje kod diskofila koji su došli iz Beograda,
Novog Sada, BJR Makedonije, Republike Srpske i drugih krajeva.
Početna cena ploče bila je 15.000 maraka, ali je ipak na aukciji dostigla
cenu od 17.600. Ploču je kupio diskofil iz Republike Srpske. On trenutno živi
u Beogradu i želeo je da ostane anoniman. U MT-u se pripremaju da organizuju
i aukciju jos jedne dijamantske ploče Bijelog dugmeta. Reč je o ploči
"Bijelo dugme", za koju veruju da će takođe dostići visoku cenu.


5. april '81
Napokon smo na originalnoj etiketi (dakle, kao i u slučaju prethodnih ploča
Croatia Records/Naraton) dobili i drugu koncertnu ploču jedne od tri najveće
rock grupe koje su ikada djelovale na ovim prostorima.
Album Bijelog dugmeta, jednostavnog naslova 5. april '81, čiju naslovnicu krasi
slika kćerke legendarnog Sarajlije Mladena Jeličića Troke. Nastao nakon trijumfalne turneje na kojoj su promovirali možda svoju najbolju studijsku ploču Dozivjeti stotu. Goran Bregović, Željko Bebek i društvo će se na dan po kome je ploča dobila ime zaustaviti u tada kultnom jugoslavenskom koncertnom prostoru, klubu - "Josip Kulušić" u Zagrebu, koga je tada sa tonskim kolima Radio-Zagreba "pokrivao" Dražen Vrdoljak, uz ton-majstore Hrvoja Hegedušića i Mladena Škaleca. To je ekipa koja je tih godina snimila niz antologijskih ploča u tadašnjoj novovalnoj euforiji, od Filma u Kulušiću i Braćo i sestre Električnog orgazma sve do novovalno povampirenog Bijelog dugmeta. Prevashodno "stadionski" bend,
Dugme je sa ovom pločom pokazalo da se i u intimnom, oznojenom klupskom ozračju kultnog novovalnog okupljališta snašlo bez ikakvih problema.
Bliži bazičnom rock'n'rollu sa elementima novog vala (ska, reggae, gitarski rock) negoli "pastirskim ditirambima" iz prvog perioda rada, Bregović i ekipa u kojoj su i odlični bubnjar Dragan Jankelić Điđi, bas gitarista Zoran Redžić i klavijaturista
Vlado Pravdič zvuče furiozno i ubitačno. Tu su ubjedljivi Bebekovi vokali i žestoke gitarske fraze, jednostavne klavijaturske intervencije i odlični rad
ritam sekcije.
Tu je i mali omaž velikim Indeksima - obrada pjesme Sve ove godine, pjesma koju su skladali Enco Lešić, kraće vrijeme klavijaturista u grupi, i Kemal Monteno. Izdavač se, nažalost, nije dosjetio da iskoristi format CD-a za bonus dodatke, jer originalni snimci nastali za radio emisiju Dražena Vrdoljka (koji najavljuje koncert na ploči) i danas postoje. Šteta je i što omot nije iskorišten za dopunu podataka ili neki popratni tekst, što je svugdje u svijetu dobar običaj.
I ovako, taj materijal je još jedan spomenar naše bolje proslosti.


SUSRET BREGOVIĆA I BEBEKA
Kako pišu zagrebacki i sarajevski mediji, na dodjeli priznanja "Zlatna ptica"
najtiražnijim izvođacima "Croatia Records"-a, poslije dužeg vremena ponovo su se susreli Goran Bregović i Željko Bebek. Lider Bijelog dugmeta u Zagrebu se zadržao nekoliko dana, u kući koju je nedavno kupio, a u izjavi za "Dnevni avaz" potvrdio je da svečanosti prisustvuje, prije svega, zbog dogovora sa direktorom "Croatia Records"-a o reizdavanju dva stara albuma Bijelog dugmeta.
"Dogovorili smo se da za sljedeći album Željka Bebeka komponujem dvije pjesme. Bebek je bio najbolji pjevač u Bijelom dugmetu i on to najviše zaslužuje. Što se tiče svojatanja ove grupe, mogu samo reći da sam ja autor pjesama, tekstova i svega što je vezano za ovu grupu. Bebek na koncertima pjeva pjesme Bijelog dugmeta, pjeva ih i Tifa i ja im to ne zamjeram. Najmanje prava da koristi pjesme Bijelog dugmeta ima posljednji pjevač Alen Islamović, međutim, on jednostavno živi od pjesama Bijelog dugmeta
izjavio je Bregović.
Željko Bebek, čiji posljednji album nije naišao na odobravanja muzičke
kritike, i za koga mediji tvrde da mu je sentimentalni život zapao u burne vode, jer se nalazi pred razvodom, potvrdio je da će se dvije pesme Gorana Bregovića naći na njegovom novom albumu.
"Drago mi je da ponovo sarađujemo. Govorilo se da smo u svađi, međutim, to nije tačno. Viđali smo se u Sarajevu. O Bijelom dugmetu i ponovnom okupljanju nismo ništa govorili, jer smatram da do toga neće nikada doći
kategoričan je Bebek.


FILMSKA MUZIKA BIJELOG DUGMETA
Goran Bregović je poslednjih godina domaćoj (a još više stranoj) javnosti poznat kao kompozitor muzike za film. Ipak filmska muzika
Goranu Bregoviću nije strana.

Dok je još radio sa Bijelim dugmetom napravili su muziku
(ili je korišćena već postojeća) za filmove "Leptirov oblak", 1977.
(album Šta bi dao da si na mom mjestu),
"Lične stvari", 1979. (singl Pristao sam biću sve sto hoće/Šta je tu je)
i najpoznatiji "Dom za vešanje", 1989.
(pesma Đurđevdan sa albuma Ćiribiribela).
Pred sam kraj rada sa Bijelim dugmetom Bregović je napravio
muziku za filmove "Kuduz", 1989. i "Gluvi barut", 1990.

NAJVEĆI stadionski rockkoncert u Hrvatskoj uz tri sata besprekidne svirke pred ispunjenim maksimirskim stadionom sinoć je izvelo Bijelo Dugme, jedan od najvećih i najpopularnijih jugoslavenskih rockbandova iz 1970-ih i 1980-ih, koji se nakon 15 godina ponovno okupio kako bi brojne, stare i mlade fanove podsjetio na neke od najvećih hitova koji su okupirali glazbeni eter bivše države.




Nakon sarajevskog Koševa prije tjedan dana, i maksimirski je stadion ugostio velikane YU-rocka, koji su istrčali u punom sastavu, naime, u pjevanju su se izmjenjivala sva trojica pjevača - Željko Bebek, Mladen Vojičić Tifa i Alen Islamović - koji su, svaki u svoje vrijeme, obilježili zvjezdanu karijeru Bijelog Dugmeta, a s kojima je publika (po procjeni organizatora bilo je 70.000 ljudi, po policiji oko 55.000) otpjevala cijeli koncert.

Osim njih, na svoje je najbolje sviračke dane podsjetio i bivši vođa Dugmeta, Goran Bregović sa svojim orkestrom, uz kojega su svirali i bivši članovi banda Zoran Redžić, Vlado Pravdić, Lazo Ristovski, Milić Vukašinović i Điđi Jankelić.





Bijelo Dugme zagrebačkoj je publici ponudilo velik repertoar svojih hitova, uhu s ovih prostora prepoznatljivog rocknrolla.

Prvi je pred mikrofon stao Islamović, s pjesmom "Nakon svih ovih godina", zamijenio ga je Tifo, a publiku je na noge najviše digao Bebek, po mnogima najveći, prvi pjevač Dugmeta, koji je sinoć i otpjevao najviše pjesama, počevši sa "Selmom".

Na oduševljenje publike, Bijelo Dugme dva puta je izlazilo na bis, kada je i izvelo svoje najveće hitove, poput "Lipe cvatu", "Đurđevdan", "Ima neka tajna veza".




Koncert je završio hitom "Hajdemo u planine", čiji je refren "... ajmo curice, ajmo dječaci" i moto turneje.

Na kraju koncerta Bregović se u ime banda zahvalio zagrebačkoj publici, poručivši da mu je ova večer bila jedna od najljepših u životu.

Organizator koncerta Vladimir Mihaljek po završetku koncerta Hini je izjavio da je koncert bio fantastičan i nezaboravan, da je uspio u svakom smislu, da je tome uvelike pridonio i očekivano ispunjeni Maksimir.

"Bijelo Dugme i publika bili su jedna priča, svi su oduševljeni napustili koncert koji će vječno pamtiti", rekao je.

Koncert je i u sigurnosnom smislu prošao zadovoljavajuće, jer, osim pojedinačnih narušavanja javnog reda i mira, nije zabilježen ni jedan veći incident.

U zagrebačkoj policiji doznaje se da je zbog pojedinačnih prekršaja prije, za vrijeme i nakon koncerta privedeno 28 osoba, uglavnom zbog narušavanja reda, nad kojima se provodi prekršajna obrada, o čemu će policija izvijestiti ujutro na redovnoj konferenciji za novinare.

Po policijskoj procjeni, koncert je pratilo oko 55.000 obožavatelja, koji su se mirno razišli kućama, tako da su tramvaji Maksimirskom ulicom počeli voziti već nakon 40-tak minuta po završetku koncerta.

Mi se samo zabavljamo
Goran Bregović, "Džuboks",
4. januar 1975. Rokeri s Moravu su pankeri
Željko Bebek, "Džuboks",
31. avgust 1979.



Sjećam se kako je Dražen Vrdoljak njihovu glazbu nazvao
"pastirski rock", pa je taj novonastali termin, koji će kasnije mnogi prepisati,
pomogao Bregoviću i meni da stvorimo "naš pristup" glazbi. Kako smo zemlja
u kojoj svi vuku porijeklo sa sela, takva treba biti i filozofija koja ide uz
glazbu Bijelog dugmeta. Bregović je na taj način pristupio publici prisećajući ih
na mir sela, rodna polja. Na prvom albumu se pjeva o ovcama, na drugom o konjima.
Vladimir Mihaljek - Miha, "Džuboks", 23. jun 1976.


Izdubite viršlu i senfom je ispunite Premažite je sirom za topljenje, tava ili roštilj i... prijatno.
Ipe Ivandić, "Džuboks",
27. oktobar 1976.


Mi smo prodali onoliko ploča, koliko ima gramofona u Jugoslaviji. Sada bi možda trebalo prodavati gramofone uz ploče.
Goran Bregović, "Džuboks",
30. januar 1977.


Dosta davno sam se dogovorio sa Lazom Ristovskim o eventualnoj saradnji. Brzo smo se razumeli, pošto je Laza u suštini rocker, bez obzira što se dugo bavio svirkom Smaka
Goran Bregović, "Džuboks",
30. januar 1977.


Uglavnom mi nećemo kretati na istok kao što to čine mnogi iz Jugoslavije, po tim nekakvim smiješnim ciganskim turnejama.
Ili ulazimo na velika vrata ili ne idemo.
Goran Bregović, "Džuboks",
oktobar 1977.

Na našoj rock sceni nema ničega osim Bijelog dugmeta, jer sve ostalo manje ili više trčkara za nama i pokušava na brzinu nešto ušićariti.
Goran Bregović, "Džuboks",
22. maj 1976.


Punk je progurao stvar...
Pazi, ja ne sviram punk, ali oni upravo misle ono što i ja mislim - da je, zbilja, bez ikakvog smisla i razloga biti samo svirač. Svirač - to je pitanje zanata - a mi nismo zanatlije.
Mi pokušavamo da mijenjamo svijet.
Goran Bregović, "Džuboks",
novembar 1978.

1. januar/siječanj1974. godine zvanični je datum nastanka grupe Bijelo Dugme koja je narednih petnaest godina harala pozornicama cijele naše regije, postavila sve moguće diskografske rekorde i nametnula rock’n’roll kao način života generacijama svojih slijedbenika. Ime Bijelo dugme nastalo je iz pjesme "Kad bi' bio bijelo dugme" postojećeg sastava Jutro, a pod novim imenom grupu su činili: Goran Bregović, Željko Bebek, Zoran Redžić, Vlado Pravdić i Ipe Ivandić. Iste godine objavljen je singl koji je Bijelo dugme predstavio publici, a na njemu su se nalazila prva dva hita “Da sam pekar” i “Selma”. U oktobru/listopadu iste godine, u roku od dvadesetak dana, snimljen je prvi album “Kad bi bio bijelo dugme” provokativnog i atraktivnog omota koji je uzburkao javnost, te se kasnije našao u britanskoj knjizi koja predstavlja petsto najuspješnijih omota na svijetu. Osim pjesama, ranije objavljenih na singlu, na prvjencu Bijelog dugmeta nalazile su se i pjesme: “Blues za moju bivšu dragu”, “Sve ću da ti dam samo da zaigram” kao i veliki hit svih generacija “Ne spavaj mala moja muzika dok svira”.


16. 11. 1974.godine, Bijelo dugme nastupa na oproštajnom koncertu Korni grupe pred petnaest hiljada oduševljene publike, što je bila svojevrsna potvrda uspješnoj prodaji njihovog debi albuma.

U ljeto 1975. godine članovi grupe povlače se na Borike, poznatu bosanskohercegovačku ergelu da bi pripremila svoj naredni album “Šta bi dao da si na mom mjestu” koji je objavljen u novembru iste godine. Osim teksta naslovne pjesme koju je napisao Duško Trifunović, sve ostale su autorsko djelo Gorana Bregovića. Balade “Došao sam da ti kažem da odlazim”, “Ne gledaj me tako i ne ljubi me više”, te hitovi “Hop cup”, “Bekrija”, “Požurite konji moji” i “Tako ti je mala moja kad ljubi Bosanac” su antologijski naslovi drugog albuma Bijelog dugmeta.
Zbog povrede ruke Zoran Redžić prepušta izvedbe bas gitare Željku Bebeku, a na turneji koja je uslijedila basista je Mustafa Kurtalić. Naredne godine Kurtalića je zamjenio Ljubiša Racić, vrhunski gitarista i tadašnji lider grupe “Formula 4”.

1976. godine U grupi ostaju samo Bregović i Bebek jer se Redžić, Pravdić i Ivandić nalaze na odsluženju vojnog roka. Bijelom dugmetu se pridružuju bubnjar Milić Vukašinović i klavijaturista Laza Ristovski. U jesen počinje snimanje trećeg albuma “Eto, baš hoću”, koji je objavljen 20 decembra/prosinca 1976. godine. Na albumu koji je pokrivao više muzičkih smjerova našle su se, “Ne dese se takve stvari pravom muškarcu”, “Eto baš hoću”, “Izgledala je malo čudno u kaputu žutom krojenom bez veze” pjesme očitog rock’n’roll zvuka, te balade kao što je “Loše vino” na tekst Arsena Dedića i fantastična “Sanjao sam noćas da te nema”.
Unutar grupe ponovno dolazi do promjene, na mjesto basiste Ljubiše Racića, koji je sa Bijelim dugmetom započeo turneju, dolazi Sanin Karić.

1977. godine, Redžić i Ivandić se vraćaju u Bijelo Dugme koje napuštaju Vukašinović i Karić da bi nastavili karijeru osnivajući grupu Vatreni poljubac. Iste godine, prije odlaska Gorana Bregovića na odsluženje vojnog roka u Niš, upriličen je spektakularni besplatni koncert na otvorenom u Beogradu. Oko sto hiljada ljudi okupilo se 28.8.1977. godine na koncertu nazvanom “Koncert kod Hajdučke česme”, a nakon toga pod istim imenom objavljen kao prvi Live album Bijelog dugmeta.

Pripreme za novi album “Bitanga i princeza” započele su u Niškoj Banji 1978. godine zbog boravka Gorana Bregovića u Nišu, a nastavile u Sarajevu da bi album izašao 1979. godine. Ponovne promjene članova grupe desile su se u jesen 1978. godine kada je bubnjara Ipeta Ivandića zamjenio Dragan Jankelić – Điđi.
Album “Bitanga i princeza” smatra se najzrelijim ostvarenjem Bijelog dugmeta. Svaka pjesma je zaslužno našla svoje mjesto u muzičkoji istoriji našeg regiona, od naslovne pjesme “Bitanga i princeza”, pa do dobro poznatih hitova “Na zadnjem sjedištu moga auta” i “Sve će to mila moja prekriti ružmarin, snjegovi i šaš”. Kruna uspjeha ovog albuma bio je koncert održan 22.09.1979.godine u Beogradu, a kao predgrupe, između ostalih nastupili su Prljavo kazalište i Parni Valjak.

1980. godine, Bijelo dugme objavljuje album u maniru novog “ska” vala “Doživjeti stotu”. Osim trendovskih pjesama “Hotel, motel”, “Doživjeti stotu”, Čudesno jutro u krevetu gospođe Petrović”, na albumu su se našle balade “Pristao sam biću sve što hoće” i “Pjesma mome bratu”. Posljednje odredište promotivnih koncerta je bio zagrebački klub Kulušić, te se snimak koncerta održanog 5. aprila/travnja 1981. godine pretvorio u drugi koncertni album Bijelog dugmeta pod nazivom “5. april 1981.” Izdat u ograničenoj nakladi od 20 hiljada primjeraka. Krajem 1982. godine, bubnjar Ipe Ivandić se vraća u Bijelo dugme.


1983. godine, Bijelo dugme je objavilo dva albuma. Prvi, za djecu, na stihove Duška Trifunovića “A milicija trenira strogoću” na kojem je kao gost naslovnu pjesmu otpjevao dječak Ratomir Borišić – Rača i drugi “službeni” album “Uspavanka za Radmilu M.” Ovaj “službeni” donio je dvije prekrasne balade “Ako možeš zaboravi” i “Ne plači”, te posebno emotivnu “U vrijeme otkazanih letova”. Na ovom albumu našla se intrigantna i ne manje od publike zapažena pjesma “Kosovska” otpjevana na albanskom jeziku.

Ljeto 1984. godine donosi promjenu pjevača Bijelog dugmeta, tako da na mjesto već legendarnog Željka Bebeka dolazi mladi ali kvalitetni pjevač Mladen Vojičić Tifa koji po prvi put nastupa sa Bijelim dugmetom u jesen iste godine. Novi album jednostavno nazvan “Bijelo dugme” donijelo je mnoge hitove: “Lipe cvatu”, “Meni se ne spava”, “Za Esmu”, “Jer kad ostariš” idr. Ovaj album označila je i saradnja sa Lazom Ristovskim koji se na izuzetno uspješnoj turneju pridružio Bijelom dugmetu postavši punopravni član grupe.

U jesen 1986. godine, Bijelo dugme potvrđuje novog pjevača – Alena Islamovića, iskusnog muzičara i frontman-a Divljih jagoda. Nedugo nakon toga se objavljuje album “Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo”, sa kojeg se nižu hitovi “Hajdemo u planine”, “Ružica si bila”, “A ti me iznevjeri”… Promotivni koncerti oborili su rekorde posjećenosti svih prijašnjih nastupa, a taj uspjeh prenesen je i na dupli live album pod nazivom “Mramor, kamen i željezo” objavljen 1987. godine.
Posljednji, zvanični album Bijelog dugmeta “Ćiribiribela” objavljen je krajem 1988. godine, te obuhvata mnoge muzičke pravce. Hit ovog albuma je bila pjesma “Đurđevdan je, a ja nisam s onom koju volim”, orginalno rađena za film “Dom za vješanje”. Album je ponudio još pjesama koje su se publici brzo "uvukle pod kožu": "Evo zakleću se", "Napile se ulice", "Ako ima boga", "Šta ima novo".
Posljednji koncert Bijelog dugmeta održao se 15 marta/ožujka 1989. godine. Legendarni bubnjar Bijelog dugmeta, Ipe Ivandić, preminuo je 1994. godine u Beogradu Svi dotadašnji članovi su nastavili sa individualnim karijerama.

Nakon petnaest godina, tačno onoliko koliko su zajedno djelovali, svi članovi Bijelog dugmeta spremni su ponovno prenijeti publici svoju muzičku čaroliju i potvrditi status legende u našem regionu.

Izvor:
«Ilustrovana ROCK enciklopedija 1960 - 1997»; autor: Petar Janjatović

bijelo dugme na naslovnici dzuboksa 1979. god



bebek u mladim danima

Posto vec postoji blog s imenom bijelo dugme nazvao sam ga po imenu moje najdraze pjesme Lipe cvatu. Evo tu su rijeci te pjesme:

Ljeto ide, kako si mi ti?
Gdje si, s kim si, da mi je znati.
Ko li mi te ugrijao
Dok je zimus snjeg padao
Ko li mi te ljubio? Grom ga ubio

Baš me briga gdje si otišla,
Ravna ti je Jugoslavija.
Baš me briga, nisi djete,
Sve u korist tvoje štete.
Samo tvoje, al' i moje srce boluje.

Lipe cvatu,
Sve je isto k'o i lani, hej,
Samo, srce moje i srce tvoje
U ljubavi više ne stoje.
Zaklinjem se dušom i Bogom,
Krvi svojom plavom seljačkom.
Kunem ti se, i umrijeću,
Ali ja te tražit neću,
Neću, neću, a umrijeću, a umrijeću